Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Armija BiH je na području Mostara imala desetine logora za Hrvate. U njima su bili zatočeni, svakodnevno mučeni, silovani i ubijani hrvatski zarobljenici. Udruga hrvatskih logoraša jučer i danas obilježila je godišnjicu zatvaranja dva takva logora. Na jučerašnji dan 1993. godine raspušten je logor u O.Š. Bratstva i jedinstva u naselju Potoci kod Mostara. Prema službenim podatcima, u ovome logoru je bilo zatočeno ukupno 109 osoba.
- Tijekom zatočeništva u ovom logoru čuvari i pripadnici Armije RBiH su prema zatočenicima primjenjivali različite mjere fizičkog i psihičkog mučenja. Zatočenicima je uskraćivana hrana i medicinska pomoć pa je većina zatočenika izgubila od 20 do 30 kilograma. Zabilježen je i slučaj silovanja. Uvjeti smještaja su bili veoma teški. Formiran je radni vod od 20-ak zatočenika za obavljanje fizičkih poslova, kao što su utvrđivanje prve crte bojišnice, izvlačenje ranjenih i poginulih a prigodom obavljanja ovakvih zadaća, u razdoblju od 02.08.1993. do 03.11.1993. godine smrtno je stradalo sedam zatočenika, od kojih je pet namjerno ustrijeljeno iz neposredne blizine, dok su dva zatočenika poginula u unakrsnoj vatri kopajući rovove na prvoj crti bojišnice - navodi se u informaciji koju su našem portalu dostavili iz Udruge hrvatskih logoraša. Šokantna je informacija kako je u ovome logoru bilo zatočeno čak 15 maloljetnih osoba, a od toga broja, čak osam njih je imalo manje od 10 godina. Zločinci ni za tu djecu nisu imali osjećaj empatije nego su i djeca gledala zločine koji su počinjeni na ovome mjestu. Među zatočenima je bilo i 38 žena. - Apelacijsko odjeljenje Suda BiH je izreklo pravomoćna sudsku presudu za ovaj logor dana 21.09.2018. godine, a koja nije objavljena niti u jednim tiskanim ili elektronskim medijima u Bosni i Hercegovini - rekli su logoraši za Pogled.ba.
Danas će naši sugovornici obilježiti i godišnjicu zatvaranja logora u naselju Gnojnice kod Mostara. Logor je bio organiziran u kući Nikole Filipovića, koji je od posljedica stalnog premlaćivanja od strane pripadnika Armije BiH dobio moždani udar i preminuo. U ovome logoru se nalazilo 20 osoba, od koji je dvoje bilo malodobno.
Posebno noću i u ranim jutarnjim satima, od strane pripadnika tzv. „Armije BiH“ smo bili pretučeni u toliko mjeri da su pojedini zatočenici imali polomljena rebra, frakture lubanje i druge teške ozlijede. Sve navedeno događalo se u neposrednoj blizini zapovjedništva tzv. „Armije BiH“, koji iako su znali što se događa u logoru istim nisu osigurali zaštitu, već su iste prepustili četiri mjeseca bez komadića hrane i bilo kakve liječničke pomoći - ističu naši sugovornici. Oni su pušteni na slobodu tek kada je logor registrirao Crveni križ, te je organizirana razmjena zarobljenika sa hrvatskom stranom.
Sud Bosne i Hercegovine osudio je trojicu bivših pripadnika Armije BiH na dugogodišnje zatvorske kazne zbog ratnih zločina nad hrvatskim civilima na području Mostara, objavljeno je u petak.
Ibrahim Demirović nepravomoćno je osuđen na deset godina zatvora dok je prvooptuženom Enesu Ćuriću koji je bio upravitelj zatočeničkog logora u mjestu Potoci u kojemu su počinjeni zločini izrečena petogodišnja zatvorska kazna.
Treći optuženi Habib Čopelj osuđen je na dvije godine zatvora.
Sva trojica proglašeni su krivim za protupravno zatvaranje i nečovječno postupanje prema hrvatskim civilima i zarobljenicima u okolici Mostara 1993.
Optuženi Samir Kreso i Mehmed Kaminić su oslobođeni jer je sudsko vijeće ocijenilo kako njihova krivnja nije dokazana.
MOSTAR - Logori za Hrvate
Objavljeno: 21 Rujan 2018
Mostar je grad u Bosni i Hercegovini. Smješten je na obalama rijeke Neretve i kulturno je i gospodarsko središte Hercegovine, a ujedno i najveći grad u Hercegovini. Mostar je upravno sjedište Hercegovačko-neretvanske županije te sveučilišno, kulturno, gospodarsko i političko središte Hrvata u Bosni i Hercegovini. Na području mostarske općine bilo je više logora za Hrvate te je ovdje pobrojan samo jedan dio.
Drežnica - Ćopi, obiteljska kuća Stojana Tomića
Od 10.08.1993. do 20.11.1993. godine
Gornji Jasenjani
Od 28.10.1993. do 14.11.1993. godine
Osnovna škola Osman Đikić
Od 30.06.1993. do 19.03.1994. godine
SDK
Od 10.05.1993. do 19.03.1994. godine
RK Razvitak kat
Od 30.06.1993. do 19.03.1993. godine
Vojarna Sjeverni logor
Hotel Ruža - podrum
Od 26.09.1993. do 08.10.1993. godine
Cernica - kuća Ante Dodigq, Potharem 35
Od 08.05.1993. do 08.10.1993. godine
VI. OŠ - podrum
Od 01.08.1993. do 01.02.1994. godine
Obiteljska kuća Adisa Ćemalovića
Podrum kuće Marija Vidačka
Podrum kafe bara ViN
Od 29.10.1993. do 31.10.1993. godine
Bijelo Polje - kuća Adema Kajana
Gnojnica - kuća Nikole Filipovića
Od 12.05.1993. do 03.12.1993. godine
Kočine - kuća Ivana Krtalića
Od 02.09.1993. do 08.09.1993. godine
Dračevice - kuća Ivana Nikolića
Od 09.05.1993. do 19.05.1993. godine
Bišće Polje - vinarija
Vrapčići - kuća Mikulić
Od 21.07.1993. do 24.07.1993. godine
Vrapčići - obiteljska kuća Škobić
Od 30.07.1993. do 24.08.1993. godine
Vrapčići - obiteljska kuća Greda
Vrapčići - obiteljska kuća Marić
Kuti Livač - obiteljska kuća M. Brekala
Od 30.06.1993. do 30.07.1993. godine
Drežnica - župna crkva
Od 30.09.1993. do 21.10.1993. godine
Potoci - OŠ Bratstvo jedinstvo
Od 22.07.1993. do 02.12.1993. godine
Bijelo Polje - podrum kuće Pere Hrkača i kuća Drage Hrkača
Potoci - Ljeskova - Skender mlinica
Od 30.06.1993. do 02.02.1994. godine
Potoci - Skenderova kuća
Od 30.06.1993. do 01.03.1994. godine
Potoci - Ljeskova Abazina kuća
Potoci - kuća O. Muje
Od 30.06.1993. do 13.07.1993. godine
Potoci - magacin PI Đuro Salaj
Od 24.08.1993. do 28.08.1993. godine
Blagaj
Od 01.08.1993. do 18.08.1993. godine
Donji Vranjevići
Od 14.07.1993. do 11.11.1993. godine
Kuća Omera Mušića
Od 09.05.1993. do 01.04.1994. godine
Kuća Pere Azinovića - Livač
Od 30.10.1993. do 05.11.1993. godine
Popis logora nije konačan. Svi evidentirani logori se nalaze u arhivi Udruge.
Haj mi sad reci fudo koliko je tih logora bilo za vojnike jer moras drzat negdje zarobljenike
U haustoru do mog bila zatvorena trojica iz HVOa zalutali u nasu liniju, jedan bio hrvat iz hrvatske. Bili dva dana dok nisu prebaceni nez gdje. Ako ti treba adresa zgrade da ti je dam da je uvrstis u taj popis Ni jednom nije falila dlaka s glave, nasi se raspitivali o svojim stanovima i kakva je situacija na drugoj strani grada. Posto vidim da ti je sve logor. Kolko ih nabroja reko bi covjek da smo imali u zarobljenistvu par hiljada vojnika HVO i bar jos toliko civila. U stvarnosti pod logor vodi sobu u kojoj su bila dva vojnika u svovjstvu ratnog zarobljenika.
svakakvih iskustava ima, eno par stranica ranije ima video, Kugla i jaran prepricavaju svoje iskustvo dok su bili zatvoreni, vise puta spominju da su kavu pili u Heliodromu.sto se nikako ne uklapa , Heliodrom a piju kavu i dime cigare
ima i ovakih koji je uskoro opet medju nama,.dobro ponasanje,mozda je vec pusten, a osudjen je za rusenje vjerskih objekata, mucenje civila itd na 11 godinae, evo sabranih dijela:
P R E S U D U
Optuženi:
Zijad Kurtović zv. Zijo , sin Bajre i majke Saje rođene Hodžić , rođen 30. 01. 1967. godine
u Donjoj Drežnici , JMBG ... , sa prebivalištem u ..., po narodnosti ..., pismen- završio
Srednju saobraćajno-tehničku školu/vozač motornih vozila, neuposlen, oženjen,
državljanin ..., vojsku služio 1986/7. u postojni – Slovenija, vodi se u VE Mostar, slabog
imovnog stanja, osuđivan ...
K R I V J E
Što je:
U drugoj polovici 1993. godine, u vrijeme oružanog sukoba između Hrvatskog vijeća
obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine, u mjestu Donja Drežnica, općina Mostar,
u Rimokatoličkoj crkvi Svih Svetih, kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine,
i to jedinice za fizičko obezbjeđenje komande Samostalnog bataljona „ Drežnica „ IV.
Korpusa Armije R BiH , postupao suprotno odredbi članka 3. stavak 1. točka a) i c)
Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949.
godine, članka 3. stavak 1. točka a) i c) Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za
vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine i u vrijeme oružanog sukoba između HVO-e i
Armije R BIH povrijedio zakone i običaje rata postupajući protivno odredbi članka 22. i
članka 56. Pravilnika o zakonima i običajima rata na kopnu koji je sastavni dio Konvencije
o zakonima i običajima rata na kopnu od 18.10.1907. godine namjerno oštećujući
Rimokatoličku crkvu Svih Svetih, tako što je:
1. Neutvrđenog datuma krajem mjeseca rujna ili početkom mjeseca listopada
1993. godine, tijekom prve noći zatočenja , u mjestu Donja Drežnica, općina Mostar,
nakon što su dvadesetorica zatočenih ... , civili Miroslav Soko ,Marinko Drežnjak,
Marinko Ljolja, Mirko Zelenika, Vili Kuraja, Zvonimir Kukić, Vlado Ćurić i Anto
Rozić i ratni zarobljenici -pripadnici HVO-e Mate Rozić, Matija Jakšić, Nedeljko
Krešo , Marko Rozić, Vinko Soldo, Anton Grgić, svjedok A , svjedok B , Branko
Jurić, Kamilo Dumančić, Ivan Pavlović i Ivan Kostić, iz Župnog ureda premješteni
i zatočeni u Rimokatoličku crkvu Svih Svetih , naredio im da sjednu u crkvene klupe
po dvojica, da bi potom obukao svećeničku odoru-habit i držeći u ruci okrenuti križ
naredio im da svi podignu ruke iznad glave i da glavu drže pognutu prema podu u
kojem položaju su ostali duže vrijeme, što je kod istih prouzrokovalo užasan strah i
bol, da bi nakon izvjesnog vremena naredio da obuku putarska odijela narandžaste
boje, da bi po njegovoj naredbi, nepoznati pripadnici Armije Republike Bosne i
Hercegovine svakom zatočeniku na gornjem dijelu odijela otpozada napisali
brojeve i to od 1 do 20 , nakon čega je Zijad Kutrtović zatočene civile i ratne
zarobljenike , među kojima i svjedoka B, Marinka Drežnjaka, Soko Miroslava,
prozivao po brojevima , izvodio pred oltar , ispitivao ih i udarao šakama,
pendrecima , metalnim cijevima i drvenim letvama, nazivajući ih “ustašama“ i
drugim pogrdnim riječima, a zatočenika Ivana Pavlovića udario križem po ruci dok
je sjedio u klupi;
2. Tijekom mjeseca listop ada 1993. godine, u mjestu Donja Drežnica, općina
Mostar u Rimokatoličkoj crkvi Svih Svetih, zajedno sa njemu poznatim
pripadnicima A RBiH, zatočene ..., civile i ratne zarobljenike, među kojima Soko
Miroslava, Marinka Drežnjaka, Marinka Ljolju, Mirka Zeleniku, Matiju Jakšića,
Ivana Pavlovića , svjedoka A, svjedoka B, Branka Jurića, Kamila Dumančića,
Ivana Kostića, u više navrata, udarao pendrecima, križevima, svjećnjacima,
kipovima svetaca po glavi i drugim dijelovima tijela, slikama svetaca, nabijajući im
iste na glavu , tjerao ih da jedu listove Biblije i drugih vjerskih knjiga, naredio im
da pjevaju pjesme čiji je sadržaj vrijeđao njihove nacionalne osjećaje , nabijajući im
na glave, dok su pjevali , slike koje prikazuju Križni put Isusa Krista , držeći ih tako
u stalnom strahu;
3. Tijekom mjeseca listopada 1993. godine , u mjestu Donja Drežnica , općina
Mostar, u Rimokatoličkoj crkvi Svih Svetih, naređivao pripadnicima Civilne
zaštite Drežnica , da u više navrata vode, zatočene ... civile i ratne zarobljenike,
među kojima i Soko Miroslava, Marinka Drežnjaka, Marinka Ljolju, Mirka
Zeleniku, Matiju Jakšića, Ivana Pavlovića, svjedoka A , svjedoka B, Branka Jurića,
Kamila Dumančića , na prve borbene crte između HVO-a i A R BiH prema Vrdima
, gdje su prisiljavani da kopaju rovove , prave zemunice , nose municiju , hranu ,
vodu i mrtve često izloženi unakrsnoj vatri sa položaja Hrvatskog vijeća obrane i
Armije Republike Bosne i Hercegovine, te granatiranju s položaja Hrvatskog vijeća obrane.
4. Neutvrđenog datuma u mjesecu listopadu 1993. godine, u Rimokatoličkoj
crkvi Svih Svetih u Donjoj Drežnici , zajedno sa Hasanom Delićem, svjedoka�zatočenika A više sati udarao pendrekom po raznim dijelovima tijela i gasio
cigarete po njegovom vratu i ramenima , da bi ga potom tako izudaranog prisilio
na oralni seks sa svjedokom-zatočenikom B , nakon čega ga je skinuo do gola i
zajedno sa Hasanom Delićem nastavio udarati pendrekom i gasiti cigarete po
njegovom tijelu, usljed čega je zatočenik-svjedok A izgubio svijest, a njegovo tijelo
je od težine udaraca bilo potpuno crno ;
5. Neutvrđenog datuma, tijekom mjeseca listopada 1993. godine, u noćnim
satima u Rimokatoličkoj crkvi Svih Svetih u Donjoj Drežnici, zajedno sa
nepoznatim pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine, prisiljavao
zatočene ... , civile i ratne zarobljenike , među kojima Mirka Zeleniku, svjedoka A,
svjedoka B, Branka Jurića , Soko Miroslava , Ivana Kostića , Drežnjak Marinka ,
Ivana Pavlovića , Marinka Ljoju, Kamila Dumančića, da golim rukama hvataju
žicu od struje pod naponom , te da se potom uhvate za ruke i na taj način stvore
krug , nakon čega je, da bi provodljivost struje bila bolja po podu crkve , ispod
nogu zatočenika, prolijevao vodu , usljed čega su zatočeni Hravti trpili snažnu
tjelesnu bol ;
6. Neutvrđenih datuma , tijekom mjeseca listopada 1993. godine , u noćnim
satima , u mjestu Donja Drežnica , općina Mostar , u Rimokatoličkoj crkvi Svih
Svetih, zajedno sa njemu poznatim pripadnicima Armije R BiH naređivao
zatočenim ..., civilima i ratnim zarobljenicima , među kojima i Mirku Zeleniki,
Marinku Ljolji, Marinku Drežnjaku, Branku Juriću, Ivanu Pavloviću, Soko
Miroslavu da sviraju na harmoniju , da bi potom , obzirom da mu se njihovo
sviranje nije svidjelo, izvaljivao tipku sa harmonija , te stranom tipke na kojoj je
bio ekser udarao po glavi zatočenike , civile i ratne zarobljenike:
7. Neutvrđenog datuma u mjesecu listopadu 1993. godine u mjestu Donja
Drežnica , u Rimokatoličkoj crkvi Svih Svetih, nakon što je nepoznati pripadnik
Armije R BiH, u njegovoj nazočnosti, od zatočenika Mirka Zelenike uzeo sat, prišao
zatočeniku Mirku Zeleniki rekavši mu „ Sedmica dođi ovamo, što ti sinoć ne
izjavi da imaš sat „ , te mu naredio da se okrene prema zidu i podigne ruke ,
udarivši ga potom više puta drvenom nogarom u predjelu slabinskog dijela
kralježnice ;
8. Neutvrđenog datuma krajem mjeseca rujna ili početkom mjeseca listopada
1993. godine , tijekom prve noći zatočenja, u mjestu Donja Drežnica, općina Mostar,
u Rimokatoličkoj crkvi Svih Svetih , nakon što je nepoznati pripadnik Armije R
BiH dodirnuo rukom zatočenika Mirka Zeleniku i naredio mu da ustane i krene
prema donjem dijelu crkve gdje ga je čekao Zijad Kurtović, koji ga je potom držao
rukom za lijevo rame , dok ga je nepoznati pripadnik Armije R BiH udarao
čizmom u predjelu slabinskog dijela kralježnice , nakon čega je Zijad Kurtović
zatočenika Mirka Zeleniku snažno udario dva puta šakom u predjelu brade ;
9. Neutvrđenog datuma početkom mjeseca listopada 1993. godine u
Rimokatoličkoj crkvi Svih Svetih, u mjestu Donja Drežnica, naredio zatočeniku Mirku Zeleniki da legne na pod crkve i da se vrti, da bi ga on i trojica nepoznatih
pripadnika Armije R BiH , kad bi im se primakao, udarali nogama u predjelu
rebara;
10. Neutvrđenog datuma u mjesecu listopadu 1993. godine , u večernjim satima,
u mjestu Donja Drežnica, u Rimokatoličkoj crkvi Svih Svetih , zatočeniku Anti
Roziću, nakon što su ga izudarali nepoznati pripadnici Armije R BiH, golim rukama
izvadio više zuba, što je kod zatočenika Ante Rozića prouzrokovalo krvarenje iz
usta i gubitak svijesti ;
11. Tijekom mjeseca listopada 1993. godine, zajedno sa njemu poznatim
pripadnicima A R BiH, u Rimokatoličkoj crkvi Svih Svetih u Donjoj Drežnici,
udarajući zatočene Hrvate civile i ratne zarobljenike slikama koje prikazuju Križni
put Isusa Krista, slikama i kipovima svetaca, iste uništio i razbio , uništio oltar i
sakristije , išarao zidove crkve ispisujući uvrijedljive riječi, svecima na slikama
crtao testise, uništio Bibliju i druge svete knjige tjerajući zatočenike da ih jedu,
uništio harmonij udarajući zatočenike tipkama , oštetivši na taj način unutrašnjost
crkve.
Dakle , kršeći pravila međunarodnog prava u vrijeme oružanog sukoba, mučio
zatočenike-civile i ratne zarobljenike, nanosio im velike patnje i povrede tjelesnog
integriteta, sudjelovao u nanošenju velikih patnji i povreda tjelesnog integriteta, prema
istima nečovječno postupao i sudjelovao u nečovječnom postupanju, primjenjivao mjere
zastrašivanja i terora, prisiljavao ih na prinudni rad i u vrijeme oružanog sukoba
povrijedio zakone ili običaje rata namjernim oštećenjem i sudjelovanjem u namjernom
oštećenju ustanove namijenjene vjerskim potrebama.
Avionsko bombardovanje istočnog dijela Mostara. Svakodnevno granatiranje. Protjerivanje Bošnjaka iz naselja u zapadnom dijelu Mostara. Koncentracioni logori. Držanje hiljada civila bez vode, struje i lijekova.
spreca wrote:Pa napisi da je svaka hizha bila logor...jednostavnije je da se nemucis
Kuća Pere Azinovića - Livač
Od 30.10.1993. do 05.11.1993. godine
Logor 5 dana
Jebo logor od 5 dana. Jelde?
treba prvo znati sta znaci pojam logor, to prvo nauci pa pa onda mozes dalje.....soba ili kuca nemogu biti logor...jedino ako se napravi u Vili Dragoslava Covica
Nauci sta je logor.....a sta pritvor...mislite da ce neko nasjesti na vase lazi ....pokusaj izjednacavanje nece proci...nismo svi isti...ispade da je bilo viselogora nego stanovnika
spreca wrote:Nauci sta je logor.....a sta pritvor...mislite da ce neko nasjesti na vase lazi ....pokusaj izjednacavanje nece proci...nismo svi isti...ispade da je bilo viselogora nego stanovnika
fudo77 wrote:al.kad se podvuce crta,ovi su jadnici iz Draznice opet bolje prosli od susjeda iz Grabovice, kojim se dan danas nezna za grob....
Zlocine niti pravdam niti osporovam. Ko je god uradio bilo kakav zlocin nek odgovara za isti, pa taman da mi je brat rođeni. Daleko od toga da pokusavam reci da se zlocini sa nase strane nisu dogodili, ali opet ni blizu toliko kolko ti i pojedini poksuavate to predstaviti. Sto je najgore pokusavate izjednaciti nas sa vasom UZP stranom.
Kao prvo sto se tice ubistava u recimo grabovici ...Pocinilo ih je nekoliko pripadnika iz 9mtbr iz Sarajeva. Znaci ne brigada nego nekoliko pripadnika, krajnje izlovan slucaj. Na kraju svog ubilackog pohoda zlocinci su pucali i nase vojnike u kasarni.
Slucaj trusine gdje je jedinica zulfikar nakon pogibije jednog od svojih komandanata izvrsila strasan pokolj. Ne pravdam ni ovaj zlocin, ali cu ti samo postaviti razgovor izmedju Zuke i tadasnjeg glavnokomadujuceg u ARBIH, Sefera Halilovica. Ti kad meni nadjes nesto slicno sa vase strane onda cemo diskutovati.
Sto se tice logora, bilo je svega i svasta naravno i sa nase strane. Ne poricem.
Međutim ti sad ovdje hoces da predstavis i izjednacis izlovane slucajeve u Grabovici i Trusini, logore u drzenici i BP sa po jedva stotinu ljudi sa ORGANIZOVANIM ETNICKIM CISCENJEM JEDNOG NARODA, NAPADOM NA USTAVNOPRAVNI POREDAK MEDJUNARDNO PRIZNATE DRZAVE, sa logorima u Dretelju, Ljubuskom, Helidoromu i inim gdje nije proslo na stotine nego na HILJADE uglavnom civila i vojnika tog istog HVO.a koji ih je i drzao tu. Poredis Grabovicu sa Ahmicima ili recimo Prozorom ili Stupnim dolom gdje je naredba dosla sa najviseg nivoa vlasti vojne, a vjerovatno i civilne.
Uostalom nasoj strani se sudi za pojedinacna dijela, vasa je presudjena od dna do samog vrha pa i preko vrha odnosno do zagreba. Uostalom rat nismo poceli mi nego vi.
Da jos dodam nesto.Konkretno pomenuti Ibrahim Demirovic, veliki heroj i nevjerovatno hrabar borac, o njegovom herojstvu bi se mogli filmovi snimat. Međutim neka odgovara za svoja nedjela, jer kao sto rekose na sudu u BG kad je bilo suđenje Škorpionima "Mi ovdje ne sudimo vasem herojstvu, nego vasem cojstvu". Sa druge strane vi uglavnom hvalite vase "heroje-zlocince". Onaj Kordic jos samo sto nije posto neki ambasador dobre volje pri UN
Mi nase zlocnice uglavnom stavljamo tamo gdje im je mjesto kako i fizicki tako i u "knjigama". Sa druge strane vi, a pogotovo srbi ih uglavnom stavljaju tamo gdje im nije mjesto. Takodjer kao sto rekoh vec, porediti pojedinacnu odgovornost sa organizacijom na najvisem nivou vlasti i moci....nije za zdrav razum.
spreca wrote:Nauci sta je logor.....a sta pritvor...mislite da ce neko nasjesti na vase lazi ....pokusaj izjednacavanje nece proci...nismo svi isti...ispade da je bilo viselogora nego stanovnika
nismo isti, vasa vojska u hercegovini gdje usla trava vise ne raste, ubistvo,zlocin, masovno ubistvo ,zlocin...Od Konjica do Mostara
Nakon rata Mostarom su, uz jedan izuzetak, upravljali oni koji su željeli podijeljeni Mostar. Oni koji su smatrali da je normalno da jedan narod "vlada u Mostaru" i da ostali moraju biti u potčinjenom položaju. Mostarom su upravljali oni koji su vidjeli samo do Neretve. Ono preko ih nije zanimalo. Većina ih se nije libila javno vrijeđati Bošnjake, širiti mržnju i koristeći neprihvatljiv govor mržnje i netolerancije.
Ovo je gostovanje Ivana Prskala u dnevniku HTV Mostar. Bit će vam sve jasno! A ako nekom treba proširiti sliku, preporučujem da pogleda:
Pusti ove biltene Ive Lučića i ostale SISove kompanije, čitaj šta je međunarodni sud pravde u Hagu dokazao i presudio.
Sramota!!! Na str 351. ovih baljezgarija kao "hrvatske logoraše" prikazuju Mirona Torlu i borce Armije BiH koji su pomagali u odvoženju u Ratnu bolnicu čovjeka koji je teško ranjen u granatiranju istočnog dijela Mostara (Fejićeve ulice). Zabilježeno i u video snimcima BBC-a. https://youtu.be/-5gQvuEyLxM?t=63
Na ove gnjusne laži Udruge hrvatskih logoraša mora se reagovati!!!
Koje baljezgarije i laži adapter? Imaš ljude imenom i prezimenom. Nemoj tako, nije ti to u redu. Sve da uzmemo da je to istins na 351 stranici. Šta će mo sa onih preostalih 399? Sve baljezgarije i laži? Nemoj tako, nema smisla. Izgledao si mi kao normalan čovjek.
tetejac wrote:Koje baljezgarije i laži adapter? Imaš ljude imenom i prezimenom. Nemoj tako, nije ti to u redu. Sve da uzmemo da je to istins na 351 stranici. Šta će mo sa onih preostalih 399? Sve baljezgarije i laži? Nemoj tako, nema smisla. Izgledao si mi kao normalan čovjek.
Čovječe, jesi li ti svjestan šta govoriš?! Kako vjerovati bilo čemu, kada sam za 5 minuta čitanja ovog što nam podmećete kao istinito svjedočenje vidio nekoliko velikih laži?! Kako vjerovati kada Bošnjake prikazuje kao "hrvatske logoraše"?! Kada bošnjačke logoraše Trnopolja, Omarske i Manjače čije su fotografije obišle svijet prikazuje kao "hrvatske logoraše"?" Kada govori o "logorima" koji su postojali dva dana?! Kada na fotografijama prepoznajem moje komšije koje su patile pod opsadom HVO-a i HV-a kao i ostalih 60.000 ljudi na lijevoj obali Mostara (+ Donja mahala, Bulevar, Cernica i dio Šantićeve) a koji su u ovom biltenu prikazani kao "zatočeni Hrvati"?!
Ovo je na rubu razuma!!! Laži, podmetanja, iskriljivanja činjenica i istine. Ovim lažnim štivom šteta je nanesena i onim Hrvatima koji su zaista patili ili bili zatočeni. Zapitaj se kako se osjećaju oni koji su na ovim fotografijama, a koji su krvarili u napadima HVO-a i HV-a na njihove kuće?! Oni kojima su HVO i HV ubili najmilije, a sada ih Hrvatska udruga logoraša prikazuje kao "zatočene Hrvate"?! Ovo je ravno Goebbelsovoj propagandi!!!
Takodjer kao sto rekoh vec, porediti pojedinacnu odgovornost sa organizacijom na najvisem nivou vlasti i moci....nije za zdrav razum.