Connaisseur Karlin wrote:¤ jelena ¤ wrote:Connaisseur Karlin wrote:
Razumijem,ali kao primjer sam dala da Skandinavcima danas ne smeta da imaju odvojen Danski i Svedksi jezik

Kod njih je taj proces prelaza sa dijalekta na jezik davno prosao,i naravno da nisu jedini primjer gdje su se dijalekti kasnije preformirali u nove jezike.
http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1 ... a00040/pdf

Si Kej

taj proces traje...stotinama i stotinama godina, odosmo predaleko...
a i nije baš da smo mentalitetom uporedivi sa ŠveCkom i Danskom.
Al najjači je primjer Papua Nova Gvineja... 5 miliona ljudi, a 800 i nešto jezika...
e, tamo bih ja djecu na eSkurziju slala, i to zajedno sa svim ovim našim stručnjacima za jezike, da vide šta je bogatstvo različitosti i jezička šarolikost.

uf kad bi Balkan bio Skandinavija

Ili npr. odvajanje Ceskog i Slvackog jezika.
Ti si tehnicki u pravu,taj prelaz nije vjerovatno dovoljan sa jezikom na Balkanu,ali ovdje pricao naravno,da je jezik drzave,nacija takodjer tema sociolingvista i politicara. Sociolingvisit upravo studiraju kako jezik utice ne narod jedne drzave.

Pusti snovi i nemoguća misija.

Za češki i slovački nisam sigurna, ali mislim da kod njih, pored leksike, razlike zahvataju i fonetiku i morfologiju. Znači, u češkom i slovačkom standardu, pored toga što riječi istog značenja drugačije izgledaju (kao kod nas voz/vlak, istorija/povijest) postoje i nekakve razlike na nivou glasovne strukture (slova, suglasnika, samoglasnika) i u izgovoru; zatim u tvorbi riječi, nastavcima za oblik pojedinih vrsta riječi itd., a to su kriterijumi koje naši wannabe jezici ne ispunjavaju da bi se tretirali kao lingvistički posebni jezici. Kod nas imamo samo ove leksičke razlike...a zapravo sinonime, koje javnost danas tretira kao hrvatske ili srpske ili neke druge ''strane'' riječi po kojima detektuje
anamo one i svjesno ih izbjegava ili forsira, a radi se zapravo o nekadašnjim dubletima u rječniku i bogatstvu jednog jezika.
I... postoji još jedan ''detalj'' koji nas, nažalost, čini neuporedivim sa Česima i Slovacima, a to je činjenica da su se oni mirnim putem razišli, za raziku od nas koji se i decenijama nakon rata organski ne podnosimo i sve što dolazi s druge strane ''žice'' percipiramo kao prijetnju, tipa:

- bez imalo razuma, kritičke svijesti ili nedobog znanja. Zbog toga nema šanse nikakav dogovor oko zajedničkog jezika koji bi se učio u školama, jer učenje zajedničkog jezika podrazumijeva i učenje zajedničke književnosti i pisane kulture, a u BiH narodi nisu sposobni da poštuju kulturu onih drugih.
Postoji slična netrpeljivost i među Česima i Slovacima, ali ta netrpeljivost nije patogena kao što je naša, a jezik samo pomno prati, bilježi i reflektuje tu sliku stanja u kolektivnoj svijesti zajednice koja se tim jezikom služi. Otud sve nelogičnosti i ovakvo stanje kakvo jeste u vezi sa maternjim jezikom u BiH.
A stručnjaci – oni kod nas nisu nikakvi autoriteti...autoriteti su političari i stranački puleni koji igraju onako kako ovi na vlasti sviraju.