Francusko drustvo ima ogroman problem sa integracijom.
Zapravo, u Francuskoj nije ni bilo politika integracije, vec samo nastojanja asimilacije. Sto je pak rezultiralo segregacijom.
Nigdje kao u Francuskoj segregacija se "osjeti u zraku." Francuzi arapskog podrijetla i dalje su arapi prije no francuzi. I to je tako i unutar same zajednice, koja vec nekoliko generacija bi trebala da ima vise toga sa francuskim drustvom i kulturom no sa arapskom, dok je upravo suprotno, i izvan, jer "autohtoni francuzi" svoje sugradjane i dalje gledaju kroz prizmu religijskog, a onda i kulturoloskog identiteta, a ne kao nacionalno ravnopravne clanove drustva.
I to se osjeti... od "manjih" gradova, posebno onih ka jugu, Marseilla, Montpelliera, Toulousea, Lyona... do Pariza, koji je koliko zbog velicine, toliko i i zbog imagea, stalna meta.
I kad mislim na stalna meta, prisjetimo se paljenja automobila (za koja smo navijali

) nereda, blokada, protesta... i prije sranja u Siriji.
Tako da su Sirija i ISIL samo povod, ne i uzrok problema.
Margine trebaju identitet. Identitet trazi identifikaciju. Ne uspjevajuci se identificirati sa francuskim kulturoloskim okvirom, identifikacija se trazi u onom arapskom. A kako bi se potvrdilo da si veci arap od arapa, dajes zivot sa ciljeve neke tamo teroristicke grupe koja ti je prisla i pruzila nacin da se osjetis prihvacenim i aktivnim clanom "zajednice" (kako god to suludo zvucalo).
PS: Neko ce pitati: A sto je sa Britanijom, i oni imaju veliku imigrantsku zajednicu. Ali indijcima je ipak usadjen taj osjecaj britanstva. Dok pakistanci britancenjem nastoje da integriraju (zapravo, u Britaniji afro populacija na potpunoj margini... i tu se i javljaju najcesce problemi). I iako su pri magrini, cini se da zajednice nisu tako izolovane (u Francuskoj npr. mozemo bukvalno u Parizu i drugim gradovima povuci crtu izmedju jednih i drugih) i nisu toliko koncentirane da bi zajednicki djelovale (npr. u Londonu ratio je cca 40 - 35% Inner - Outer London).