dr.gog wrote:S4mpion wrote:Opet se uporno forsira manipulacija kako ljudi ne prihvataju one koji su drugačiji što apsolutno nije tačno. Ljudi prihvataju i različitosti, ali to ne znači da im baš sve možete servirati kao normalno svojom i zapadnjačkom jeftinom pričom i jeftinim analogijama.
Tačno. Previše je trendy i površno, jeftino...
Ljudi ističu kao glavni problem socijalnu "nevidljivost", a istovremeno se fanatično guraju kroz medije, modni i muzički svijet, i NVO strukture na način da sve ispada kao klasična pokondirenost. Istaknute gay likove najviše odlikuje taština, pokondirenost i vještina da preuveličaju društveni "problem" koji prividno imaju, ne shvatajući da ih iz društva isključuje prosta brutalnost prirode i obična birokratija prilagođena straight osobama.
Homoseksualci se ne razmnožavaju, seksualni odnos im je fizički nelogičan, često medicinski štetan( i ako baš hoćete, hirurški, infektološki i psihijatrijski gledano da budem precizniji).
Mračna strana homoseksualnosti je druga priča. Ona obuhvata patološke ličnosti koje često siluju ili prisiljavaju druge na odnos,a inače imaju "ženu" i "nisu pederi". To je naročito karakteristično za šljam kriminalaca, koji po zatvorima imaju česte odnose sa drugim muškarcima, ali sebe ni po živu glavu ne daju svrstati u pedere. Oni su tu "glavni", seks je samo "potreba",a muškarac kojeg siluju je "treba".Takvi incidenti , što psihijatrija često opisuje, od silovane osobe stvaraju agresivnog homofoba koji se često paradoksno počinje ponašati kao gay i imati nagon za gay odnosom. Dakle, tabu tema u gay populaciji je činjenica da se gay postaje, psihičkim slomom, i nakon silovanja( u dječijoj ili adolescentskoj dobi, zatvoru), ili da njihov način odnosa obilato koriste kao najgori oblik iživljavanja i sadizma.
To su fakti koji su tačni,ali koje gay osobe izrazito snažno pobijaju burnim i često sarkastičnim polemikama gdje se, gay tipično, ironično poigravaju terminom "ljudsko pravo" i upadaju u salonsko prepucavanje, proglašavajući druge homofobima.
Koliko god bolno bilo za "progutati" , sa druge strane, homoseksualnost kao polna odlikai nije bolest, već devijacija u seksualnoj orijentaciji koju ne možemo osuđivati ili zakonski kažnjavati, ili te osobe izlagati linču. Većina gay osoba nisu ni birale svoju polnu "osjetljivost", već su takvi kakvi jesu. Medicina, što je definitivno, nije nikada, niti će u skoroj budućnosti, raspolagala alatima da utiče na ovaj vid seksualnosti. Sve metode ispravke "orijentacije" su se pokazale kao pune nedostataka i počesto su uzrokovale silne probleme tim ljudima. Zaključak je da je i sama terminologija, određenje "devijacija", nepotpun. Dakle, imamo problem u iskrenosti nas koji pričamo na tu temu, hetero osoba i gay osoba koji ne razumiju jedni druge.
Homoseksualac ne shvata, po svojoj psihološkoj određenosti, samu bit muško-ženskog odnosa kao plodotvorne zajednice iz koje dolazi potomstvo.
Najbolnija činjenica je da su biološki besplodni (osim korištenje vještačke oplodnje čime pokušavaju imati
privid porodice). No, to i ne mora biti tako važno za slobodan život tih ljudi u zajednici, osim ako nemaju zajedničku ideju da odgajaju tuđe dijete, bilo usvajanjem, bilo oplođavanjem na vještački način, za silne novce. Ako i to hladno prihvatimo kao civilizacijsku, liberalnu neumitnost, unatoč nelogičnosti same koncepcije polnog odgoja djeteta unutar gay-braka, ostaje još veća noćna mora.
Dijete je začetak izgradnje potpune zrele ličnost, u toku dugog perioda, i u sklopu toga, i njegove seksualnosti i shvatanja održivosti života kroz porodicu koju čine dva suprotna seksualna pola, a ne besplodna, klonirana zajednica dva muškarca koji imaju isključivo analni i oralni seks.
Kako su djeca po prirodi sugestibilna, tako se i njihov odgoj ne može smatrati liberalnim i ispravnim ako im se kao preslika porodice od malih nogu podmetne nešto biološki i psihološki neupotrebljivo. Prvi fakt je da je ovaj oblik odgoja još neispitan , izrazito zakonski neusklađen, i pravno problematičan. Drugo, a što QUEER galamdžije profano odbacuju, jeste socijalna neprihvatljvost takvih zajednica unutar sredine gdje žive, i čemu se pederi i lezbejke žestoko gnušaju s obzirom da su isfrustrirani činjenicom da žive u konzervativnoj sredini zabetoniranih shvatanja, i što je nemoguće promijeniti, osim klasičnim medijskim "terorom manjine"- što je uspjelo u SAD i nekim evropskim zemljama. Ne postoji grupacija stanovništva koja svoj svjetonazor i orijentaciju umije nametnuti tako agresivno i nametljivo,a istovremeno bez puno buke, kao što su to homoseksualci. To je, ruku na srce ipak samo rezultat činjenice da nikada, iz gore navedenih razloga, neće biti socijalno upotrebljivi kao straight osobe, pa imaju frustraciju koja ih tjera da svoj statusni problem rješavaju uvijek na teatralan i bulevarski način. Dakle, "izjašnjavanjem", "workshopovima", "farbanjem zidova svjetlošću duge", "paradama".
Ili na najbizarniji mogući način koji im je vječni teret: Radom u medijima, modnom i muzičkom svijetu( FTV, PINK, OBN,sa lažnim metroseksulacima, zapravo feminiziranim karikaturama tipa Gudelja ili Vjeke, napuhanim Hršumom, te sijaset dizajnera tipa Istoka Bratića, Karišika). Tu su oni dobri radnici u svom poslu, dobri saradnici, ali u javnost izlazi karikatura u muškom obliku,
izlomljenih pokreta i osmjeha(uvijanje glasa i pokreta svojstveno ženama), što ih čini, koliko god im to ne pasalo, bizarnim i neprikladnim za javno pojavljivanje jer svojim ponašanjem stvaraju utisak parodiranja svega što govore. Nelogičnost je kob svih gay osoba.
Ipak, ništa ne daje za pravo nekome da fizički napada gay osobu ili joj priječi posao, karijeru, svakodnevnicu. Glede porodičnih zakona, ipak sam pri stavu da nikada ne treba dopustiti odgoj djetea gay paru, bilo usvajanjem, bilo vještačkom oplodnjom. Za naš prostor, kako god to postavili, to neće biti nikada ostvarljivo. Prilagođavanje gay osoba sredini je jednako bitno kao i građanska sloboda da se izjasne tako. Niko nikome ne treba gurati prst u oko.