Ne znam za vas, ali ja sam dosta, dosta zadovoljan i ponosan.
Pokazali smo da nismo mala ekipa. Svaki igrač, ali bukvalno svaki, je dao 1000 % od sebe, a moment iskrenog razočarenja u njima nakon kraja utakmice govori koliko su željeli rezultat i radili na njemu.
Argentina, velika, strašna Argentina, koju bodri 50.000 navijača slavi pobjedu autogolom; lovi dah u prekidima u drugom poluvremenu. To nije mala stvar. Argentina nas je pobijedila čistom srećom, koja se mogla desiti i nama, i protiv nas. Ovaj put smo kupili na mosti, neki sljedeći put prodajemo na ćupriji. Nema potrebe za bilo kakvim defetizmom, zazivanjem crne sudbine i nesreće.
Momci su, očekivano, ušli vruće glave, sa srcem u petama, ali su pokazali nevjerovatnu profesionalnost nakon toga. Naša odbrana je pokazala da se može nositi sa velikima. Kolašinac treba brzo izbiti ovaj gol iz glave i nastaviti rušiti, a Bešić je, pratim po twitteru, zaludio komentatore i sportske novinare. Ne gine mu veliki, veliki klub. Džeko je očekivano bio uštopan od argentinske odbrane, ali je vrijedno radio da izbori poziciju, Hajrović je preorao onu stranu, Lulić je nakon prvih minuta smušenosti odradio dosta toga, Miske je onom loptom za Hajrovića mogao riješiti tekmu, Pjanićeva asistencija i na kraju Vedo za udžbenike.
Bravo svi, svi, svi ! Nema ni milimetra prostora za kritiku, već samo za ponos navijača, i još veći trud igrača. Jer, uz ovakvu igru, zrelost i zalaganje, Nigerijci idi u mljeveno meso.
