Dozer wrote:Edo, hajmo konkretno, ako moze...
Cemu su te konkretno, osim strahu od boga, naucile vjerske knjige?
Da citas i pises? Nisu.
Da racunas? Nisu.
Da razmisljas svojom glavom i donosis vlastite zakljucke o bilo cemu? Nisu.
Da napravis/proizvedes bilo sta? Nisu.
Da nesto inoviras? Nisu.
Ako je ista gore netacno, ili ako imas nesto sto te zaista jesu naucile, a da je bitno za zivot eto... Ispravi, dodaj, sta god...
Sent from my SP
Dozeru dragi, o ateizmu je riječ, a ateizam je nevolja povelika kako za pojedinca tako i za društvo, i takvu nevolju ne bih poželio ni neprijatelju.
No, ipak ću ukratko odgovoriti na tvoja pitanja na koja si ti već dao odgovor, barem za sebe, iako znaš da postoje i nesuvisla pitanja.
Dakle, kao vjernika, Biblija me istina nije naučila pisati, čitati, računati, proizvoditi, tehnički inovirati,..., ali me naučila da ima smisla svaki ljudski rad, znanje, vještina, sposobnost, koji su na čovjekovo dobro.
Uči također da je smislen ( i da jest i da je bio) i onaj ljudski život koji nije znao ni čitati, ni pisati, ni računati, a to je ipak bio najduži period u historiji ljudskog roda. Misliš li da zbog toga život tih ljudi nije imao smisla?
Dakle, Biblija kao vjerska knjiga uči o onomu što je najvažnije za život, u njoj čovjek pronalazi odgovor, ali ona i potiče čovjeka da razmišlja o temeljnim ljudskim pitanjima, prvenstveno o pitanju smisla ljudskog života.
I u osnovama managementa kada se uči o upravljanju procesima, na prvom mjestu dolazi poznavanje misije (smisla), zatim vizija, ciljevi, zadaci...
Ljudski život je jedan vrlo kompleksan proces, i ako čovjek ne poznaje smisao vlastitog života - vlastitu misiju, onda se gubi, luta...
Mnogi ateisti kažu čemu tražiti neki dublji smisao stvarnosti, života.
Međutim, i nauka upućuje na važnost traženja smisla. Unutar psihologije postoje brojne teorije koje se bave pitanjem povećavanja smislenosti i predvidljivosti postojeće stvarnosti s ciljem uklanjanja neizvjesnosti koja predstavlja izvor stresa za organizam.
A što ateizam ima reći o tom prevažnom pitanju, pitanju smisla života? Naravno, ateisti će sa zadovoljstvom reći da ateizam ne tretira i nema veze s tim pitanjem.
A ja tvrdim da ateizam kao takav itekako ruši temelje smislenosti života i sveukupne stvarnosti, zapravo, kao što još ranije napisah, ruši temelje umnosti i moralnosti.
