denden wrote: ↑19/06/2021 07:42
Ovo što gledamo je očekivana inercija točka koji je pokrenut kad su dva interesna, inače vrlo prljava, bloka, trenutno (a inače ne) u strateškom savezništvu, prepoznala potencijal da ogromnu podršku koju bolesna (zbog roditeljskog bola) fikcija Muriza Memića i Ifeta Ferageta (koji i sam lešinari na tragediji porodice Memić) ima u izmanipulisanoj, empatičnoj, poslovično neinteligentnoj i povodljivoj, široj javnosti, iskoriste za svoje PR potrebe (koje jednom bloku ističu za 3-4 mjeseca, a drugom za godinu). Muriz Memić je u toj priči potrošna roba, tzv. korisni idiot, koji sada, videći da njegova bolesna fiks-ideja dobija institucionalnu izvedbu, počinje misliti da je to-to i da je uspio, dok nepovratno srlja u svoju propast, a ta njegova propast će se objelodaniti kad na kraju shvati da je bio ključni igrač u oslobađanju stvarnog ubice svog sina i progonu nedužnih ljudi koji u konačnici i jesu našli pravog ubicu/trudili se da spasu Dženana/koji su sami bili žrtve kao Dženan.
Tada svojim "spasiteljima" neće moći reći "zašto mi ne rekoste kad ste znali", jer su oni samo provodili njegovu upornu volju.
S jedne strane jeste tragično da takva nebuloza dobije institucionalnu, a ne samo podršku napaljenih neinteligentnih masa (tj. mahale), ali je s druge strane to potrebno upravo radi te percepcije i pritiska širokih masa na te nedužne ljude.
Jer, ne može u konačnici niko biti pravosnažno osuđen za nešto što nije uradio. Da li će ti ljudi biti osuđeni za neke pravno sitne propuste, nebitno je.
Ono za šta neće biti osuđeni je da su pripadali nekoj organizovanoj grupi, tj. bili dijelom centralno upravljane zavjere.
Jer takva zavjera ne postoji.
Takva zavjera bi podrazumijevala da su npr. policajci Veljović i Hrvat dobili od nekog instrukciju da sačekaju koju minutu sa pozivanjem Hitne pomoći/MUP-a kako bi dobili na vremenu da se Dženanovo stanje pogorša. Iako je besmisleno željeti to, a pozivati odmah Hitnu radi povrijeđene djevojke koja se nalazi na mjestu gdje i povrijeđeni Dženan i koja će, čak i da nije bilo drugog poziva o povrijeđenom muškarcu, kad dođe na lice mjesta po težini povreda zbrinuti povrijeđene. Drugim riječima, poziv Hitnoj radi djevojke je ujedno bio poziv i radi muškarca. Ili, koliko je besmisleno da "zavjerenici" moraju "krasti" minute da bi Dženan umro, a istovremeno on navodno bio sat vremena u njihovoj vlasti i mogli da odmah dokusuriti ako su to htjeli. O takvoj instrukciji "zavjerenicima" nema dokaza, niti će ikad biti, jer takve zavjere nema. Javnost valjda misli da se može dokazati organizovani kriminal gdje je navodni organizator nepoznat i nema nijednog dokaza o kontaktu ijednog osumnjičenog prema, makar nepoznatom, organizatoru. Ili gdje se "sakriva pravi ubica", a nije pravosnažno dokazano ni kako je Dženan stradao.
Takva zavjera bi podrazumijevala da je Josipu Bariću neko dao instrukciju da ne uzme krvavi džemper Alise Mutap. Ali, jednako, nijednog dokaza nema o takvom organizatoru niti kontaktu. Dok istovremeno znamo da je, iz perspektive navodnog pomagača ubici i prikrivača, besmisleno uzeti jaknu koja je bila preko džempera, a ne uzeti džemper, te znamo da Josip Barić nije rekao medicinskoj sestri da mu donese odjeću osim Alisinog džempera, nego je sestri naredio da mu donese odjeću povrijeđenih i uzeo šta mu je donijela, bez da joj je specificirao šta treba uzeti, a šta ne.
Ono što je takođe izvjesno je da NIKAD nikakva istraga neće moći dovesti do bilo koga kao ubice osim Ljube Seferovića.
Sva dosad provedena istraga to samo potvrđuje. Niti ima, niti će ikad biti kakvog organizatora koji je dirigovao postupke "zavjerenika", niti istraga, niti sami Memić i Feraget imaju i najmanju predstavu o tome ko bi mogao biti "stvarni ubica", a da to nije Ljubo.
Žalosna je zaslijepljenost koja Memiće tjera da govore "nisu bitni Seferovići, oni su zadnji na ljestvici", u situaciji kad je Ljubo jedini ključ, bilo kao ubica, bilo kao neko ko je pristao na navodnu zavjeru i koji time može direktno odati navodnog zavjerenika koji ga je "vrbovao" i sve riješiti. Ali, Ljubo nema koga odati, odao bi rado da ima. A ne može ni izmisliti priču o nekom, a da ta priča drži vode.
Memići su se izblamirali sa lažnim očevicem E.M. ("Muamer Budnjo šamarao Alisu Mutap, on je jedan od trojice koji su tu bili") i od tog mraka u koji su se doveli nisu nikad poslije dobili ni fotončić svjetla.
Porodica Memić na kraju, kad se udavi u sopstvenim govnima (=spoznaji da su bili ključni za oslobađanje Dženanovog ubice) neće imati koga drugog kriviti. Jer će biti svjesni da su oni koji su provodili njihove ideje upravo to radili, provodili njihovu volju, a biće svjesni i da im je na vrijeme minuciozno skrenuta pažnja na ludost njihove ideje i ogromne rupe u toj ideji za koju su javnost lagali da ih nema, ali su za sebe bili svjesni koliko ne znaju, već samo nagađaju, dok su javnost lagali da "znaju" istinu. Bolesno mahalaško zadovoljstvo osvete "zavjerenicima", a inače nedužnim ljudima, će im na kraju prisjesti.
Međutim, punoljetni su, nisu mentalno zaostali i moraće preuzeti odgovornost za svoje postupke i njihove posljedice. Uključujući navlačenje majice sa Dženanovim likom Ljubi Seferoviću.
