vivaldi wrote:General War wrote:Da ali ima i drugi dio medalje, sta ako SAD i EU uvedu neki vid sankcija a sasvim je sigurno da ako brko promjeni kurs i pocne se otvarati prema rusiji i iranu to se nece blagonaklono gledati od onih od kojih bosna kud i kamo zavisi kako u ekonomskom jos vise u politickom pogledu.
pa zato sam i napisao da je bitno sta zapravo bakir misli i na kojim principima je zapravo izgradio prijateljstvo sa erdoganom. mozda pravo pitanje nije uopste potencijalna opasnost od prodaje bosnjaka od strane turske/erdogana. mozda je zapravo skorz suprotno. mozda se bake sam nudi. ne zato sto je lud ni sto ima podanicki mentalitet vec zato sto mu se mozda iz nekog razloga vise svidjaju stambolske od briselskih vrijednosti, samo sto razliku od brke koji ima apsolutnu vlast u bosni je uredjenje pat pozicija pa je tesko jednostrano provoditi svoje zamisli.
...jedino, a vidljivo je svima golim okom ovdje u bosni, da je nesto tako pozeljno (odnosno je vec prisutno u light verziji jos od 1993) na dijelu teritorije na kojem su vecina.
nesto sam iskopao jako zanimljivo prije "puca" vrijedi procitati...nije bas dosao puc niotkuda:
Datum objave: Ponedjeljak -
14. 03. 2016
...
Gdje je stigla Turska s režimom Recepa Tayyipa Erdogana? Zašto se turska vojska bori protiv Kurdima i može li se očekivati turska invazija na Siriju? To su neka od pitanja, ali je ključno pitanje
nazire li se sljedeći vojni udar u Turskoj?
Na seminaru Carnegie Centra u Moskvi je o tome govorio istaknuti povjesničar i izvanredni profesor Instituta za Aziju i Afriku ruskog Državnog sveučilišta Lomonosov, Pavel Šlikov.
Turska je danas u vrlo teškoj situaciji. Ankara je suočena s opasnom kombinacijom produbljivanja političke polarizacije društva, gospodarskog usporavanja, eskalacije napetosti u zemlji i inozemstvu. Za razliku od političke i ekonomske nestabilnosti '70-ih i '90-ih, danas je turska unutarnja kriza u velikoj mjeri rezultat sukoba između pragmatične i politike nulte godine politike Ankare. Kako u zemlji, tako i u inozemstvu.
Posebna obilježja nove krize su sljedeća:
- Višestruka priroda problema koji utječu na sve sfere društvenog i političkog života u Turskoj i svih njenih institucija.
- Rastuće neizvjesnosti oko budućnosti u društva koje itekako osjeća iscrpljenost trenutnim društveno-političkim modelom zemlje.
- Postupni rast nezadovoljstva vojske i moguća prijetnja novog vojnog udara.
- Novi pristup kurdskom pitanju u jugoistočnoj Turskoj je sada zapravo pretvorio u građanski rat s kurdskim milicijama.
- Utjecaj rata u Siriji na unutarnju i vanjsku politiku Ankare.
- Nejasni politički izgledi vladajuće Stranke pravde i razvitka i njezinog neslužbenog vođe, predsjednik Recep Tayyip Erdogan, u trenutnoj situaciji.
Zašto je turska vojska izgubila bitku s političkim islamom?
Koliko je realan povratak turske vojne elite u političkom životu zemlje? Aktivna vojna intervencija u političke procese je uvijek bila jedna od značajki novije povijesti Turske. U proteklom desetljeću je Erdogan otvoreno zagovarao preustroj civilno-vojnih odnosa, tako da vojska ostane u vojarnama i služi civilnim vlastima, a ne da diktira politiku.
Vojni udar u Turskoj je moguć, ali su potrebna tri uvjeta: jačanje političke krize u zemlji, povećanje vanjske prijetnje i oštro pogoršanje kurdskog problema. Sada su svi ovi faktori prisutni.
No, nakon propasti mirovnog procesa s čelnicima turskih Kurda, Erdogan je bio prisiljen na taktički savez s vojnom elitom, koja je u potpunosti potisnuta 2007. i 2008. To je osobito bilo vidljivo u jesen prošle godine, kada je za vrijeme vojne kampanje u jugoistočnim dijelovima zemlje, naseljenim uglavnom Kurdima, vlada većini vojnih zapovjednika dala odriješene ruke za vrijeme vojnih operacija. Ovim prisilnim savezom s vrhom vojske Erdogan je priznao pogrešku što je uklonio vojsku iz političkog života u Turskoj.
Naravno, turska vojska i dalje ima status najmoćnije političke institucije u zemlji, ali je malo vjerojatno da se kao 1960., 1971. i 1980. godine odluči na vojni udar.
Paradoksalno, ali turski generali danas uglavnom djeluju kao protuteža rizičnim težnjama vanjske politike Erdogana, ali na unutarnje prilike utječu puno manje.
Prije godinu dana, u proljeće 2015. godine, vojska ga je teškom mukom odvratila od invazije na Siriju. Ista stvar se dogodila u veljači 2016.
...
Posljednji teroristički napad u srcu Ankare bi visokim časnicima turske vojske mogao biti znak za uzbunu i posljednje upozorenje da nemaju još puno vremena na raspolaganju.
http://www.altermainstreaminfo.com.hr/v ... -udar-1275