Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......

[ho oponopono]

...ti se vala satra pisajuci...to neki zal iz proslosti...sadasnja ljubav ili ce ju nebo tek tebi udijeliti...?!

[decko_sa_kovaca]

Covjek prekuco

[Rockefeller]

tuguje čojk

[al_akhisari]

..."tmurno popodne, poluprazna soba, tišina i krevet; jedna obješena želja lebdi i vreli zrak oko struka...tik-tak, tik-tak...i vrijeme je stalo, ali ne i za ukradeni poljubac i nježno milovanje; u sobi samo prigušena svjetlost svijeće i miris cimeta u zraku; na stolu prazna zdjela, odbačena marama i moja želja za tobom...gdje god pogledam"

[al_akhisari]

...kome da pišem pjesme i stihove svoje; za nju više neću da pišem pjesme i stihove ljubavne; oči njene ne žele više da me vide, ni stihove moje ne čita kao prije; u redu, pomislim i kažem; pomjerim se s mjesta, zapjevam, zapravo pjevušim; da pišem možda o djevojkama iz parka, što ih ljubim strasno na klupi, tamo u kraj, pod krošnjom staroga hrasta; al, ne mogu o njima da napišem ni stih, a vjeruj mi da ni neću; znam, pisat ću o sebi,...kako sam visok, stasit i kako imam široka ramena; i o tome, kako lijepo ti mi stojiš,...i o tome ću da pišem

[al_akhisari]

...danima već, nisam napisao ni riječ; danima već, ne pišem ništa, samo uokolo lutam, kradem rijetke poglede, riječi tuđe; danima već progone me riječi, sopstvene misli; ne znam šta ću s njima, pa se čas mučim i proklinjem, a čas opet uživam; danima već, nisam napisao ni riječ, a želje me proganjaju; ponekad su jasne, neostvarene; ponekad su maglovite, skrivene pa ih jurim i trčim za njima, kao kroz maglu; danima već, nisam napisao ni riječ,...a, nekad se jave, kao sjećanje, pa ih osjećam, kao dodir, što mi izmiče

[HadiRa]

Nisam ja bosonoga gazila za ljudima
Nego za svojim suludim snovima
Sto nas pijane skrise zloncincima

Rukama , kao krilima
Napravio si perdu
Za ljubav medj‘ zaljubljenima

Tvoj dah
Dusa tvoja plemenita
Tajnu srece bez suza , mi otkrila
Tijela muskarca i zene, poput ruzinih pupoljaka
U jedno , oslobodjeno, spojila
Bijase ljubav
Bez godisnjih doba.. nevremena.. pravila

[HadiRa]

kazi
bijahu li to tvoje ruke, ispod kise tople i mile
dok guzvase oblake, poput plahti od svile
bijahu li to od tebe prsti, sitnim poljupcima sto orosih
puna cetiri stoljeca ljubio si me, dok ti prokletstvo donosih
tamo gdje trava i nebo kisno je tvoje
tamo gdje stopala mehka poruke tajne kroje
tamo gdje zudnjom zigosao si srce moje
tamo gdje i kamen i vrijeme iste su boje
tamo gdje jedino se pamti kako andjeli poje
tamo gdje tudji zivot ukradu i prozovu pod svoje
kazi
bijase li to zabluda
il bijahu ruke tvoje ?

[pukepuke]

Ne zaslužuješ da ovoliko mislim na tebe.
Pomalo si lažac, pomalo hladan, opušteno ravnodušan.
Ne zaslužuješ da treperim očekujući da mi se javiš.
Rijetko se javljaš, kratko pišeš.
A ja vrtim u sjećanju tvoj miris, ondje ispod vilice, gdje ti je koža meka i topla, savršena za poljubac.
Ako si hladan, kako su ti usne onako tople? Ako si nedodirljiv, kako su ti dodiri onako nježni?
Ako si ravnodušan, zašto si me milovao kao da ti je stalo?
Čeznem opet osjetiti tvoje usne na vršcima mojih grudi.
Čekam, znaš da čekam, iako ne zaslužuješ.

[perfekcionista1]

Voleo sam te ujutru,
a bila si otečena,
i čupava,
i vruća,
u mojoj majici,
i šarenim čarapama,
opijena snom
koji te je,
baš sad,
izbacio iz sebe
i vratio meni.
Voleo sam te,
celu noc,
i zapetljavao noge međ’ tvoje,
pripijao ti se uz kičmu
i disao ti za vrat,
kosa ti se,
svakim uzdahom, pomerala…
Činilo se kao da se svaka vlas
sa svakom voli,
kao ja sa tobom,
noćas i oduvek…
Voleo sam te kad si umorna
i čekao da ti se prispava
pa da se spustiš tu,
na fotelju,
i da te ja,
tako pospanu,
odnesem tamo gde je toplo,
gde sam ti ugrejao mesto.
Pa bih te tu spuštao,
pokrivao te sobom
i grudi ti poturao umesto jastuka,
gurao te do zida,
za svaki slučaj,
da ne pobegneš,
a jesi
i tražio sam te.
Voleo sam te.
Voleo sam te u podne,
dok ne popiješ kafu,
trčkaraš kroz stan
i u isto vreme radiš tri stvari,
i kasniš,
jer smo sinoć jedno drugom šaputali dodire
i ispisivali poljupce,
do kasno…
Voleo sam te kad žuriš,
a ja ne smem da te diram,
da ti ne pokvarim šminku,
a ipak to uradim.
Voleo sam te kad se razbesniš
i počneš da se srdiš
i kad ti zaigra donja usna,
jer ne smeš da se nasmeješ,
kao ozbiljna si…
Pa sam te onda grlio otpozadi,
oko struka
i naslanjao glavu na tvoje rame.
‘To me boli’, rekla si,
a volela si to
i uvek sam osetio da ti srce brže kuca
kad to uradim.
‘Hoćeš prestati?’
Neću, pomislih,
da ne pobegneš.
A jesi.
I tražio sam te.
Voleo sam te kad istrčavaš
i dajes mi samo jedan poljubac,
a dodirneš me tek
jer nemaš vremena…
Dok se okrećeš i uzimaš torbu i mantil.
Voleo sam te i kad nisi tu,
kad odeš
i za sobom ostavis svoj miris,
i šolju ispijene kafe
sa tragom karmina na njenim vrhovima.
Jesam.
Voleo sam te
jer vratićeš se,
mislio sam,…
Voleo sam te dok si tamo negde,
gde ja nisam,
a hteo bih da budem,
da te imam na oku,
uvek,
da ne pobegneš,
a jesi
i tražio sam te.
Išao sam od vrata do vrata.
Sliku sam poneo!
Nisu videli nikad ovakve oči…
A terao sam ih da pogledaju jos jednom.
Zavirivao sam svuda.
Tražio sam te i gde ne bi stala,
ma koliko uzan bio taj struk
i nos prćast,
a šake male
i ramena tesna.
I u fioci sam te tražio.
Preturao sam nervozno.
Sa knjiga sam te brisao
i usisavao sa tepiha,
pio iz šolje,
listao te među novinama
i kačio te na čiviluk.
Ogledao sam se u tebi,
obuvao sam te
i spirao se tobom,
tobom koračao
i brao ti cveće sa dlanova,
zalivao te svakog drugog dana,
mirisao se tobom,
i vezivao te oko vrata.
Nigde te nije bilo…
Čak ni tamo gde bi i ne bi stala,
a bila si tu na,
u,
oko,
ispod
i iznad mene,
nas.
Voleo sam te da ne pobegneš,
a jesi.
Prenuo sam se.
Kapljice poput ledene kiše slivale su se sa čela,
pa nisam znao plačem li ili se znojim?!
A bila si pored.
Volim te ujutru,
kad si otečena,
i čupava,
i vruća,
u mojoj majici,
i šarenim čarapama,
opijen snom koji me je,
baš sad,
izbacio iz sebe
I vratio tebi.

[pukepuke]

Perfekcionista, vrlo lijepo.

[perfekcionista1]

Perfekcionista, vrlo lijepo.

drago mi je da se i tebi svidja.

[HadiRa]

Čežnjo moja, voljeni, sjedni sad i slušaj. Kazujem ti, ne, ti nisi od ljudske vrste ove.

Ništa što bijaše s tobom nije od ljudske vrste. Ljubavlju svojom, dao si oblik tijelu mome, i ovaj savršeno skladni mir na usnama. O, ti, koji danonoćno obitavaš, u tamnim i nepreglednim dubinama moga pogleda.

Reci, kako da ne izazove jezu ova ljubav spram tebe, kad nastah iz kapi tvoga mastila. Vodo moja, bistra, najukusnija, dah tvoj zapljuskuje amberom i otvorene rane vida, na srcima. Tvom i mom.

O , insanu, što kao ptica šapućeš, njezne riječi da probudiš me iz snova i ovog ludila.

Vjeruj mi, od kad te ugledah, blagoslovljena svjetlost raskošno na sve strane svijeta se raširila.

S tobom postah ljepotica zrela, vila i hanuma proljetna. Onomad, kad si bos, zakoračio u More.

[al_akhisari]

...svaki zvuk i slovo svako, ima ime svoje; i svaka riječ i povik, uzdah svaki je nijem; svaki zvuk i uzdah moj, ima ime svoje; čim zaplovi i sa usana poleti, uguši se u nepreglednosti besmislenog izražaja; svaki zvuk i slovo svako, ima ime svoje; mila moja, zato ja sebe mučim tišinom, dok nevidljivim mastilom izgovaram ime tvoje; svaki zvuk, slovo svako i svaka želja, ima svoje ime; svaki zvuk i uzdah svaki, i želja svaka se zove samo imenom tvojim

[perfekcionista1]

Bog ima plan za tebe i u to ne sumnjaj, i ono sto ti je On naumio nece ti izmaknuti iz ruku. Ako nesto izmakne, znaci da nije za tebe. Bar ne u ovom trenutnku. Sto ti je ciniti? Vjeruj.. i vidjet ces, sve se okrene nezamislivo bolje nego sto si ti zelio i planirao. I ne zaboravi – zahvali na svemu, jer sve je za tvoje dobro. I udarci – oni odgajaju! I suze – one prociscuju! Padovi – da ih nije, kako bi prepoznao let?!

Te noći je majka uzdahnula i rekla: – Dijete moje, biće i sreće i nesreće, biće i suza i smijeha, biće i siromaštva i bogatstva. Biće svega. Samo neće biti nas. Zato ne tragaj toliko za srećom ona će sama doći, onda kada je Bog pošalje…

[perfekcionista1]

I hajde, dođi mi već jednom. Isuviše dugo gorim od želje da te osjetim kraj sebe. Ugasi telefone, zaboravi adresu da se nikad ne vratiš tamo odakle dolaziš. Dođi i ponesi tvoj osmijeh i ljubav koju mi iz dana u dan dokazuješ. Dođi da se smijemo zajedno. Da se ljubimo na kiši. Dođi da šetamo gradom zagrljeni. Dođi da osjetim miris tvoje kose. Dođi da ti kažem koliko je bolio svaki dan čekanja…

[bumerangss]

Niste normalni.... cmizdriti za nekim ko mi je okrenuo ledja je... glupost! Trazim drugu

[perfekcionista1]

Niste normalni.... cmizdriti za nekim ko mi je okrenuo ledja je... glupost! Trazim drugu

Ja ne cmizdrim niti imam neku bivsu za kojom patim, u sretnoj sam vezi. Ali veliki sam ljubitelj poezije i uzivam citajuci je.

[HadiRa]

kako to biras tako ?
amaan
bas ti je lahko,
pojaviti se u danu koji je protiv mene
kao da gresnici sami te mame
pomislim
u zasjedi da cekas , noge da naidju same
noseci tijelo i vijenac, na glavi nevine zene
..
uplasim se, zelis mi krv modru proliti
iz mreze bih se otela
kao uhvacena gazela
i u dan koji je za mene pobjegla
pa bolan ne bio
oko svoga grla sam te ovila
za srce gajtanom privezala
stopala uzegla i kicmu povila
po zeravici vreloj hodajuc
oganj u prsima oko zidina nosajuc
pitaj glasnike vjerne svoje
unutar tvrdjave uvrijedjene tvoje
koliko ljubavi pred Kapijom ti ostavih..
Ljubavi i cemera
a ti.. ni hic' habera..

[perfekcionista1]

Ko je tu
Niko
To samo moje srce kuca
A ono kuca veoma jako
Zbog tebe

Ipak napolju
Mala bronzana ruka na drvenim vratima
Ne pokreće se
I ne miče se
Ne miče se ni vrhom malog prsta.

[perfekcionista1]

Nikada ne kažeš reč koju bi trebalo.
Da te ne bih ocenio, izmičeš mi na hiljadu strana.
Da te ne bih pomešao s mnogima, stojiš odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.

Tvoj prohtev veći je od prohteva drugih, zato ćutiš.
Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne uzimaš što bi trebalo.

[HadiRa]

Kako da te opišem u par riječi ?
Jer, ti nisi bilo ko, zbog tebe se, sunce zlaćahno zemlji osmijehnulo.
Ti nisi samo tijelo, ono koje vijesti o duši nema .. ti si se duše i tijela odrekao i dražesna upoznao buđenja, da bi sretan i smiren u sebi počivao.
Dok klečiš skroman na koljenima, kazuješ mi: - Zašto počivaš tako dugo u zamrlom holu vječnosti i vehneš u zatvoru od praha ?
O Sakijo moj, sa kog srčanog vrela piješ ti ?
Kazuj mi, ti koji poput ruže mirise svoje širiš.
I udariše mi suze od krvi, namah, od silnosti slatkog pića tvoga govora, kojim me iz siromaštva i uz krila polomljena tjeraš, da uzletim, onome za šta jadni čovjek kazuje da nema.
Ti znaš jedini, da letjeh glađu za ljepotom tvojom, nikada krilima.
I znaš radosti moja, da sam se vlastitim životom branila od Snova i Života, u prejakim burama.
I znaj voljeni moj, najjače sam se držala onih, koje nikada nisam dodirnula.
Prstima i rukama.

[HadiRa]

Niste normalni.... cmizdriti za nekim ko mi je okrenuo ledja je... glupost! Trazim drugu

nije pravilo da nam uvijek neko "okrene ledja"

postoji milion malih razloga, da nam Ljubav pise tuzne stihove, zar ne

[al_akhisari]

..gdje si sada i s kim si; jesi li budna ili spavaš možda; smiješ li se, jesi li sretna ili možda sjetna ti si;...mogao bih u nedogled tako, pitati i pitati, stih po stih redati i slagati, na odgovor čekati; i dok čekam, uporno te tražim...među zvjezdama sjajnim, u pjesmama i stihovima mnogim, u igrama nemirnog vjetra i u pjesmi cvjeta; gdje si, jesi l budna, sretna jesi li...tražit ću te u toploj noći, u magli pred svitanje i u skrivenoj samoći; tražit ću te u želji...da te imam

[A-Z]

Evo da se i ja upisem. Nadam se da ce vam se svidjeti ovo moje piskaranje

Postoje rijeci koje tek neizgovorene zabole
Mi smo se,eto,tako,u tisini razdvojili
Bez teskih rijeci i nemogucih obecanja
Pa sad carujemo sopstvenim carstvima samoce
U nadi,da ce vec jednom,ova tisina iz nas progovoriti.
Uzalud branim sebi da mislim na tebe
Kad ti zabraniti ne mogu da mi svaku misao obojis sobom
Kad-kad,toliko glasno mislis na sebe u mojoj glavi
Da me bude strah da ces vec nekako to cuti,osjetiti.
I javio bih se ja vec
Ali ne znam da li ces jos uvijek citati onako lijepo kao sto si znala pisati svojom rukom moju sudbinu.
Javio bih se ja,
Da te pitam da li si jos koji put srela staricu kojoj ljubav bjese ime
Koja se ocesa o nasa ramena
Pa nam se zivoti mimoidjose gledajuci za njom.
Javio bih se ja,
Da ti kazem da otkad te nema sve manje i mene ima
Pa ovi ostaci mene u meni bezuspjesno pokusavaju da me otrgnu iz tvojih ruku
Javio bih se ja,
Da ti kazem da mi jos uvijek nedostajes
Da nedostajes svim onim trenucima u kojima nas je bilo
Da nedostajes nama i meni
Da nedostajes svemu onome o cemu smo snili

I taman kad bi se javio,
Znam da ne bih mogao nista da ti kazem
A zelim da te cujem
Zelim da udahnem onaj isti zrak koji ti udises
Jer,u zadnje vrijeme,sve cesce ostajem bez njeg