Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Šta je dugovječnost?
To je užas biti u ljudskom tijelu čije se sposobnosti smanjuju, to je nesanica koja se mjeri desetinama dana, a ne čeličnom kazaljkom, to je teret mora i piramida, drevnih biblioteka i dinastija; zora koju je vidio Adam, to je znati da sam osudjen na svoju put, svoj mrski glas, svoje ime, na naviku sjećanja, španski jezik (kojim ne umijem da baratam), na čežnju za latinskim (koji ne znam), to je želiti da utonem u smrt i ne moći utonuti u smrt, 'biti' i nastaviti da budem.
Šta je dugovječnost?
To je užas biti u ljudskom tijelu čije se sposobnosti smanjuju, to je nesanica koja se mjeri desetinama dana, a ne čeličnom kazaljkom, to je teret mora i piramida, drevnih biblioteka i dinastija; zora koju je vidio Adam, to je znati da sam osudjen na svoju put, svoj mrski glas, svoje ime, na naviku sjećanja, španski jezik (kojim ne umijem da baratam), na čežnju za latinskim (koji ne znam), to je želiti da utonem u smrt i ne moći utonuti u smrt, 'biti' i nastaviti da budem.
Crno mlijeko svitanja mi te pijemo noću
Pijemo te u podne smrt je jedan majstor iz Njemačke
Mi te pijemo s večeri i ujutro te pijemo i pijemo
Smrt je jedan majstor iz Njemačke njegovo je oko plavo
On te pogađa jednom olovnom kuglom on te ne promašuje...
Ko si ti? Ko si ti, sa toplim, žutim očima u večernjoj magli? Zar nisam još toliko bolestan i nežan, da te dodirnem? Kako je tvoj poljski govor mutan i nežan. Što si tako dobra prema meni, ta to nije tvoj zanat? Zašto me gledaš tako milo? Tvoja bluza pada mi na glavu, što gori i muči, groznice me tresu. Ko si ti, divna, lepa, strasna, među ogledalima i čašicama u sumraku kafane? Ja neću tebe; tamo napolje hoću, da iziđeš. Gledaj, jesi li videla one bunare; da čuješ kako ljupko romore, kako nežno pljuskaju. Meni je čisto žao što nisam umro, ali to čini jesen. To mlako sunce što teče po kućama, belim i čistim. Šta hoće one šume od mene; eno, tamo iza brda one me zovu, one se veselo smeju sa mnom. Zašto ja tako nežno diram zidove? Kuda idem; ja nikog nemam u ovom gradu, ja ne znam puta. Zašto me gledaju tako ovi stari ljudi?
John Cleese wrote:Ko si ti? Ko si ti, sa toplim, žutim očima u večernjoj magli? Zar nisam još toliko bolestan i nežan, da te dodirnem? Kako je tvoj poljski govor mutan i nežan. Što si tako dobra prema meni, ta to nije tvoj zanat? Zašto me gledaš tako milo? Tvoja bluza pada mi na glavu, što gori i muči, groznice me tresu. Ko si ti, divna, lepa, strasna, među ogledalima i čašicama u sumraku kafane? Ja neću tebe; tamo napolje hoću, da iziđeš. Gledaj, jesi li videla one bunare; da čuješ kako ljupko romore, kako nežno pljuskaju. Meni je čisto žao što nisam umro, ali to čini jesen. To mlako sunce što teče po kućama, belim i čistim. Šta hoće one šume od mene; eno, tamo iza brda one me zovu, one se veselo smeju sa mnom. Zašto ja tako nežno diram zidove? Kuda idem; ja nikog nemam u ovom gradu, ja ne znam puta. Zašto me gledaju tako ovi stari ljudi?
"Nisam više osjećao ni grad ni ulicu, ni njezino ime, ni svoje, osjećao sam samo da sam ovdje stran i da, na divan način razriješen, stojim u nečemu nepoznatom, da u meni nema nikakve namjere, ni poslanja, ni veze sa bilo čime, a ipak sam sav taj mračni život oko sebe osjećao u jednako punoj mjeri kao i krv pod vlastitom kožom. Prožimao me je samo taj osjećaj, da se za mene ne dogadja ništa, a ipak, da mi sve pripada.
Taj najblaženiji osjećaj najdubljeg i najistinitijeg doživljavanja možemo doživjeti samo ako ne sudjelujemo ni u čemu. Taj je osjećaj jedan od živih izvora moga unutarnjeg bića i u nepoznatoj me okolini uvijek prožima kao neka naslada."
Čini mi se da je nešto oko žene i prirode,ali ne sjećam se punog naziva djela a i autor mi je malo mutan .. Njemački ili poljski ... helem, pojma nemam
Evo jedna laganica: 
.. Njemački ili poljski 
