Ljubav je isuvise idealizovana, a danas haman pa i ne postoji, sve se svodi na interes, a u vezama se vecinom ona ne pokazuje, gledas samo kako da povalis nekoga, vrijeme je pravo naopako.
Sretan je ko danas na ovom vaktu uspije pronaci ljubav, ne onu iz bajki, ali bas ljubav, da je neko tu kada ga trebas, a ne da pobjegne kaad je tebi najteze.
Da cijeni ono sto mu dajes a ne da zbog toga misli da ima pravo da te handri kako hoce, jer eto volis ga/ju.
Da te postuje, da te ne smatra zabavom i sredstvom za ubijanje dosade, i za zadovoljavanje sirovih sexualnih potreba.
Da ti vrati istom mjerom onoliko koliko ti njemu pruzas i dajes.
Da te cijeni.
Da uziva u malim stvarima sa tobom. U svakom pogledu i zagrljaju.
Da bude uz tebe jednostavno.
A ljubav bez boli ne ide u glavnom, kazu nije ljubav ako ne boli, pa eto...
Iako ne bi smjelo biti tako, ali kad je sve suprotno na ovom svijetu.
A i ako si nekoga bas volio, a on te ranio i povrijedio, tesko da nece boliti...tesko...jedino ako si robot kakav.
I to ne mislim samo na romanticnu ljubav.
No, eto, ja i dalje vjerujem u ljubav....koliko god to suludo bilo ili ne.
I daphnO sve je to lijepo sto ti kazes, sve ja to rekoh, ali stvarnost je drugacija vecinom.