Forum Klix.ba

da mi je sad jednu cigaru

A jedan wrote:pusio 7 godina, danas u 13:30 odlucio da batalim. pa reko da se tuspasim ovdje da nakon godinu dana imam sta quotat akbgda

iii sta bi ako si izdrzao ove 2 sedmice na pola si puta ... tjelu je potrebno 4 sedmice da se hemijski ocisti od nikotina ... ostalo je samo psiha i navika

jedna tamo wrote:da mi je sad jednu cigaru

Hosh ovu moju jednu,imam dvije?

Pušio sam 25 godina, više puta pokušavao prestati, ali nedovoljno svjestan težine zadatka, štetnosti navike, i manjka motiva, nakon par dana patnje odustajao.
Pokušavao pušiti samo 2-3-4 cigare dnevno, najgora patnja koja može biti... to neka niko ne pokušava.

Jednog dana, prije 33 mjeseca, prikrajala lova. Plata tek za 3 dana. Ja u dzepu nekoliko maraka. Hoće djeca užinu za školu, treba hljeb kupiti svaki dan, trebao bih i ja nešto pojesti na poslu... a nemam ni cigara.

Kad sam skontao da sam pošao kupiti cigare i bukvalno oteti djeci od usta, tek sam tad shvatio da sam OVISNIK i da se ponasam kao zadnji sljam ljudskog roda. Do tog momenta, cinjenica da je nikotinska ovisnost jednaka svakoj drugoj ovisnosti po psihologiji nije mi dopirala do svijesti.

Naravno cigare nisam kupio, a tad sam i odlucio da necu biti ovisan ni o cemu, pa ni o nikotinu.

Kako to ide? Kazu psiholoska ovisnost je teza od fizioloske. Fizioloska se ispere za 72 sata. Tako je i bilo. Kao neki klik. Nakon tog vremena je prestala ona grcevita zelja za cigaretom. Ostala je samo navika, koju sam savladao superiornim stavom da necu da budem ovisnik ni po koju cijenu. Ubjedjivao sam se i hrabrio time da ce proci, i da ce svaki novi dan biti lakse. Iskreno, stvarno odvikavanje je potrajalo nekoliko mjeseci, ali zaista teska su bila samo prva 72 sata. Ostalo, svako ko ima imalo karaktera u sebi i ko je donio odluku, moze proci bez problema. Sad mi cigarete smrde vise nego nepusacu, pepeljare ne podnosim, opusci su mi nesto najogavnije, itd.

Pomoc tipa Nicorette i sl. izbjegavajte, time samo lijecite naviku drzanja cigarete u ruci, a i dalje uzimate isti otrov, ali preko koze. Dakle, ne prestajete biti ovisni.

Mozda ne bi bilo lose zbog mladih, novih pusaca, koji ovo citaju, reći kako sam poceo pusiti, i zbog cega sam se trovao 25 godina, sprzio ogromne pare, i definitivno ostavio posljedice na zdravlje, mada jos nevidljive.

Bio sam zaljubljen u drugaricu iz razreda koja je na odmoru isla zapaliti iza skole. Da bih bio blize njoj, i druzio se, vjezbao sam kod kuce kako se povlace dimovi da se ne provalim. Sa curom sam hodao dva dana, i skontao da nismo jedno za drugo, jer se sve naglo ohladilo kad smo profurali.
Meni je ostao ukus pepeljare u ustima, navika da navece sa rajom zapalim po 2-3 cigare, sto je do 18-te godine dovelo do kutije dnevno i nepovratnog procesa. Sreca pa drugarica nije isla motat dzoje, ko zna sta bih ja radio...

Ako ikog mogu sa ovim dugim postom nagovoriti da donese odluku, a one JESTE najvaznija za uspjeh, bice mi jako drago.

hoću

Prestala pušiti prije dvije i po godine nakon desetogodišnjeg trovanja s dvije kutije dnevno.
Razlog: mučnine u prvom tromjesečju trudnoće.
Kad su mučnine prošle, opet mi je "mirisala", ali gdje ćeš pripaliti kad pod tvojim srcem kuca još jedno
Kad sam se porodila, gdje ćeš pripaliti jer valja dijete dojiti....
Sad nisam ni trudna, niti dojim, ali još uvijek ne pušim. Čak sam i zabranila pušenje u kući i sve tjeram da izlaze na balkon i neka tamo kade... Vele da su najgori bivši pušači i ja mislim da potvrđujem to pravilo
Ipak, bivšim pušačima u odbranu, samo mi i znamo kakvo je zlo ta cigareta...
A sad još da priznam da mi i sada na um padne da zapalim, ali ja sam karakter i izdržavam jer ne želim opet da budem OVISNICA i znam da je dovoljna samo jedna....

Pusila 8 godina. Prestala prije 4, i to bukvalno preko noci. Ispusila posljednju u kutiji i rekla vise nikad necu zapaliti, i nisam. Zato, sve je u karakteru. Sretno svima u pokusavanju.

Volja i jak motiv,nista drugo

A vala, ne znam ni zasto ste pocinjali pusiti ...

Bice lakse svaki dan. Bobe sam i ja mlatio vise od pola godine, pa sam navukao jedno 3-4 kile viska. Osjetila se vracaju, meni je njuh pogotovo ojacao nakon prestanka pusenja i sad nisam bas sretan kad nanjusim tudje miomirise. Cuvaj se tih boba i suvisnih kila, i njih se tesko poslije rijesiti.

A jedan wrote: imam dosta losiji san, prije sam spavao cvrsto, sad se nesto budim navece i skontao sam da sam jeo prezacinjenu hranu, bar mi je sad sve malo preslano po nekadasnjim standardima. to je to od stvari koje sam primjetio, zapalit necu, imam cvrstu volju i s tim je gotovo u mom zivotu.

Kod mene isti slucaj od prvog dana kada sam prestao pustit (sad vec nestvo vise od godine) pocelo je sa budjenjem dok sam kao pusac imao cvrst i neprekidan san. Vremenom popusta ali nisam vise na onom starom snu u kome se komiram do budjenja. Izgleda da nikotin ima i to dejestvo da komira covjeka

Citam prethodne postove pa evo da i ja kazem svoje misljenje:
Prestao sam pusti sad ce god.dana tacno prosle god na prvi dan Ramazana, i evo ni danas ne pusim
svima bih rekao da je sve stvar psihe i samo sa sobom u glavi rascisti da to zelis i to je to i
naravno bti uporan i nije nikakav problem znaci niti treba hipnoza ,nikorete i ostale gluposti na koje ljudi bacaju novac.
Eto nadam se da svima onima koji pokusavaju se okaniti tog poroka zelim sreci i da uspiju u nijetu

Pozdrav svima, prvi put se javljam, a citam vas povremeno.

Ja sam se dosta puta odvikavala u zadnje 2 godine, a pusac sam 7,5 godina. Uglavnom meni krene dobro i nikad nisam prekinula apstinenciju jer mi se tog trenutka pusi, nego vise kad me slomi nesto na emotivnoj bazi, recimo svadja s nekim, los dan, kad ti se dosta toga skupi, i slicno.
U zadnjih godinu dana sam nevjerovatno iscrpila sebe odvikavanjem, otprilike svake dvije nedelje ja se odvikavam ispocetka. Jednom mi je uspjelo na 2 mjeseca i bila sam stalno nedovoljno motivisana i bezvoljna,ali sam se fizicki dobro osjecala i bila sam jako srecna sto sam prestala. Jos koji put apstinencije po tri nedelje, a ostalo je na samo po nekoliko dana. Skoro jutro kad se probudim pokusavam da se prisjetim da li sam tog dana na odvikavanju ili pusim.

Prosli put sam dosla do sestog dana, i posvadjam se s bratom, koji se tog dana ponijeo kao nevidjena svinja, evo i sad sam bijesna kad se sjetim, toliko sam se bila iznervirala da sam morala da zapalim. I tako to kod mene krene.

Sad mi se sve to smucilo i evo danas cu opet da pocnem, ali se plasim same sebe da cu opet kad dodje neki loš trenutak da pokleknem. Ustvari ne pokleknem ja, nego mi u tom trenutku vise nije bitno da li pusim ili ne. Treba biti siguran sa sbom, ja se stvarno pitam kako bilo ko moze biti siguran da li ce ikad opet zapaliti.

Dan br.1.
Javljam kako ide, zelim svima puno srece i uspjeha u odvikavanju.

Moram da prokomentarisem ovo u vezi spavanja- Kad prestanemo da pusimo tijelo nam se za vrijeme sna brze regenerise i otprilike vecina ljudi skoro za duplo krace vrijeme se naspava. Meni je kad pusim potrebno bar 9 sati da bih se osjecala odlicno, mada znam ja i po 12-13 sati da odspavam, a kad prestanem da pusim posle 6 sati se probudim odmorna.
Kod pusaca tijelo za vrijeme sna ima veci zadatak: treba preraditi sve te otrove koje unosimo po cijeli dan, zato neki spavaju kao zaklani, kao da su cijeli dan radili najteze poslove. U tome je caka, a ne: nikotin je odgovoran za sladak san. Ako hoces sladak san moras imati fizicku aktivnost. U svakom slucaju, san se stabilizuje posle nekog vremena, bez brige.

Pozdrav

Ako dozvolis da ti dam primjedbu:

ti u stvari trazis razlog da pocnes opet pusiti.
U trenucima emotivne krize trebalo bi da ti da snagu cinjenica da radis na sebi, da odbacujes ovisnost, da si zbog toga bolja i jaca osoba i zato treba da imas vise samopostovanja i bas zato ne zapalis.

Ovo ti kazem jer sam i ja pokusavao i ranije pa sam "jedva cekao" razlog da se nasekiram... nesvjesno, ali danas znam da je to istina.

Kako smo ti svi mi ovdje rekli, jedino je bitna ODLUKA! Ako si stvarno odlucila da bacis, onda nema toga sto ce te ponovo natjerati.

Slazem se i hvala na primjedbi, mislim da si u pravu. Ali mene skoro svaki dan iznervira nesto i imam razlog da zapalim. A odem po cigarete kad mi se dosta toga nakupi ili me nesto bas pomjeri da su mi potrebne cigarete kao neka podrska, utjeha, zadovoljstvo koje bi taj los osjecaj tog dana trebalo da potisnu. Tad sam uspjela da odolijevam trenutcima krize oko 2 mjeseca, ali naisao je dan da mi je sve to u trenutku bilo svejedno. A pitam se zasto, bas sam prije toga bila cvrsta u odluci i mislila sam da se nikad vise necu vratiti cigaretama. I zato se plasim da cak i sad da se odviknem da im se vratim za godinu dana ili par godina recimo.

Tacno je da kada je neko stvarno odlucio da nema prepreke i da nema nikakvog opravdanja da zapali. Zato se pitam kako istraju takvi - da li je to kombinacija cvrste odluke, istrajnosti, zelje da se prekine s tim, inata? I kako neko ipak moze reci za sebe :nikad vise cigarete. Ja sam to par puta rekla, pa vidim da na to obecanje i muke odvikavanja mozemo lako da zaboravimo, zato sto nam se eto onako pripalila cigareta ili nas je nesto pogodilo.

Dodala bih da nivo trenutnog stresa kroz koji prolazimo moze biti presudan. Ja sam u toku godine imala ispite, bilo mi je dosta stresno na faxu, narocito zato sto sam trebala da diplomiram ove godine. Vjerovala sam da mogu uz sve to i da se odviknem, na kraju sam dobila to da sam se samo uzaludno iscimala. Ok, nije bas uzaludno, naucila sam mnoge stvari o tome kako reagujem u vezi cigareta. Posto sam uspjela da zavrsim s faxom i da diplomiram, vidim da je to odvikavanje sada neuporedivo lakse u odnosu na ono koje sam prozivljavala u toku godine. Mozda pokusavam da opravdam sebe, ali uvijek sam se odvikavala u stresnim periodima jer odmore nisam skoro ni imala, i morala sam uvijek i za vrijeme praznika da radim za fax ili spremam neki ispit.

Ne znam da li grijesim, ali cini mi se da je ljeti mnogo lakse odviknuti se od pusenja nego zimi. Ljeti se covjek srodi s prirodom u svakom smislu, i ostavljanje pusenja djeluje nekako normalno. Ne ide bas pusenje na plazi na 40 stepeni, nije mi ugodno, ionako ne mogu da disem. Ujutro izadjem na terasu, zelim da udisem svjez vazduh, a ne da disem kroz dimnjak. Pa svo ovo povrce i voce, koje nam moze pomoci u odvikavanju a da se cak ni ne ugojimo puno.

Danas je dan 2, odlicno se osecam i kucam u drvo
Doduse sinoc me probudilo neko golicanje u cijelom tijelu, desavalo mi se i ranije prvi dan-dva. Sad je proslo i super se osjecam.

Ja se izvinjavam sto vam upadam u temu (posto nisam pusac)

moja iskrena NAJVECA moguca podrska svima koji prestaju i cestitke svima koji su prestali


ja imam jedno pitanje ... kako da JA pomognem (nikada nisam pusila) nekome da prestane pusiti
kako da ga nagovorim na to
kako da podrzim tu osobu u namjeri???

sta je vama u vasoj okolini pomoglo da prestanete
sta vam je davalo dodatnu snagu i sl

hvalaaaa

Partizzanka, hvala ti. Da sam na tvom mjestu kupila bih toj osobi knjigu od Allena Carra: Lak nacin da ostavite pusenje. I pustila bih je da cita. Poslala bih joj neke linkove koji govore o stetnosti pusenja. Podrzala bih time sto bih joj stalno ponavljala da ce uspjeti sigurno, izbjegavala bih po svaku cijenu svaki moguci vid svadje ili prepirke bilo kog tipa, posto to kod pusaca proizvodi stres i zelja za paljenjem cigarete se javlja automatski. Ponavljati to da su milioni ljudi u svijetu prestali pusiti i milioni prestaju svake godine. Objasniti joj da ce se osjecati mnogo bolje fizicki, bice zdravija, ljepsa neuporedivo, punija energije i raspolozenija. Ja ne bih navodila finansijski momenat jer mislim da zbog novca niko ne odustaje od pusenja. I obavezno podvlaci da je sve u glavi i da kad cvrsto odlucis - nemas ni kriza.

Meni je u okolini pomoglo to sto medju mojim kolegama i u mom drustvu nema nijedan pusac. Mislim da mi je to mnoooogo pomoglo, a svaki put kad vidim pusaca na ulici, a vidjam na svakih 2 minuta mislim da to lose podsvjesno utice na bivse pusace.
Dodatnu snagu sam nasla u fizickoj aktivnosti, pijenju vece kolicine vode, kvalitetnoj ishrani (hrana smanjuje stres). Najveci motiv je bio zelja da se prestane sa pusenjem s obzirom da sam pocela da uvidjam da mi ono narusava kondiciju, zdravlje, i da robujem gluposti koje ne mogu da se oslobodim. Mislim da mnogo pomogne kad se odredi datum prestanka recimo mjesec dana unaprijed. Nije potrebno bas toliko, ali treba reci sebi pusim do tad i tad, i posle nema ni jedne vise. Tako to lakse prihvatite. Ni jedna vise- je po meni jedno od najvaznijih pravila. Eto, pitaj slobodno sve sto te zanima.

Meni je danas dan 3.
Super se osjecam i srecna sam.

Tesko da mozes pomoci. Nijedan te pusac nece shvatiti ozbiljno. Sto se kaze, nisi kompetentna. Jedno je kad ja kazem moras odluciti i rscistiti sa sobom i bice lako, a drugo je kad ti to kazes.

Ja kad sam ostavio cigare nisam imao odluku da nikad vise ne zapalim, samo sam odlucio da pokusam na najbolji nacin da dam sve od sebe, da vidim da li sam jaci od poroka. Bukvalno sam brojao sate i govorio sebi, hajde neka bude 24, hajd sad 30, hajde 48, hajde jos koji sat.... nakon 72 sata sam osjetio olaksanje odnosno prestanak nervoze, i tad je postalo mnogo lakse ici dalje. Tad sam tek odlucio da idem dalje i da necu posustati trazeci razlog da zapalim. Tek sam nakon mozda mjesec ili vise odlucio da necu nikad vise, kad sam probao pusiti Honeyrose cigarete - neka beznikotinska mjesavina travuljina koja smrdi kao da pusis slamu iz stale, po kojoj je krdo krava pisalo 7 dana. Zapalio tu jednu, svi se pogusise oko mene, a ja ne osjetim nista...

Za odluku, bitno je da se pusac pesabere i da mu dodje do svijesti sta sebi cini. Ima sanse ako je to neko ko bira sta jede i sta pije, znaci na neki nacin pazi na zdravlje, ali nije svjestan otrova iz dima. Kad do toga dodje onda treba da skonta koliko mu je cigara u danu zaista merak. Nikad nisu vise od 2. Sve ostale su navika. Ja sam obozavao cigaretu nakon rucka i cigaretu uz popodnevnu kafu. Najvise mi je to falilo i trebalo je dosta vremena da to potisnem. Da nije bilo odluke i svijesti stetnosti i velicine uspjeha vjerovatno bih pokleknuo. Svaki pusac mora vise puta probati da bi jednom uspio, da bi shvatio koliko je tesko i da ne podcjenjuje uspjeh, u smislu - ma mogu ja to baciti kad hocu.

quasar wrote:Kao neki klik...

Potreban je samo KLIK ... klik volje

Vec sam reko an prethodnim stanicama ... ali da ponovim za podrsku svima koji klikaju

duhanio 5godina ... prije 6 godina samo rek'o NE ... i nikad vise

A ima i drugi fol, koji ja nisam iskoristio, a mogao sam biti dobar 100 maraka. Nagovarao me kolega koji se isto tako neckao oko prestanka, da stavimo po 100 maraka na sto, i ko prvi zapali - gubi... ja nisam htio, a nakon nekog vremena sam sam od sebe bacio cigare, a on je isao na hipnozu u Poreč.

Nije ni to lose, ali kosta vise. Znam dvoje koji su isli, i ne puse vise. Medjutim, i tu je vjerovatno bitna odluka.

Pušenje je moj hobi.
Mislim da nikad necu prestat pusit a eto ne locem,ne drogiram se samo kafa i garše.
Šajpi ga mora svako ima neki porok ha ja.
Ajd kocka tu i tamo..
Mada moze se eto ja imam jarana 4 puta prestajo po mjesec i opet poceo
Sve se moze ba samo treba jaka volja i želja(al u q...).
Limvo te ljože

Znaci treba da sutim i da trpim

Imala sam najbolju namjeru pa smo se cak i dogovorili da ce umanjiti pusenje ... sa cijele kutije na pola i super ide!
stvar je stvarno te navike i sama osoba priznaje da je sada puno bolje jer je uvidjela da je puno cigareta u toku dana popuseno ONAKO iz neke navike ... sada je to vise onako cejf ...

nekako kontam da ako se neko, ne bas ogranici ali pokusava uzivati u cigaretama u nekoj umjerenoj mjeri ... lakse ce spasti sa 10 ili 12 dnevno na 0 nego sa kutiju i pol na 0!

ima zelju da prestane ali to samo ostaje na zelji ... i supljoj prici!
a godine idu gore zdravlje ide dolje ...
a o novcu da ne govorim!!!

upravo sam isprintala knjigu lako je prestati pusiti od allena carra
nasla sam je odmah na netu i to sasvim slucajno
mozda je to neki znak ???

procitala sam prvih 20tak strana i imam jaku zelju da POCNEM pusiti samo da bih uz ovu knjigu prestala

ODLICNA JE!

samo jos da nagovorim mog pusaca da je pocne citati posto on nije neki citac

Sretno, ali mislim da nema toga sto moze pomoci, ako pusac nije sam odlucio da prekine. Onda sve sto jos treba je da ne kupi cigare. Smanjivanje dnevne doze je totalna ubleha i samozavaravanje. Patis se, a nista uradio nisi. 10 ili 20 ili 30 cigareta dnevno, isti je vrag. Pusac si. Ovisnik. Ne vladas svojim tijelom.

Jako dobra stvar je uciniti gest koji znaci psiholosku prekretnicu: unistiti posljednje cigarete. Dakle kad se donese odluka, polomiti zgužvati i baciti svu zalihu koja je ostala. Taj gest, ima pozitivno dejstvo.

Pritisak drugog na prestanak pusenja je uglavnom kontraproduktivan, jer ce on prestati (mozda) samo zbog tebe, a ne zbog sebe.

Ja se slazem sa dosta toga sto je napisao quasar, ali svi vrlo dobro znamo da pusac nikad nece ni pomisliti na ostavljanje dok ne pocne da uocava vidljive tragove koje pusenje ostavlja na njegovo zdravlje. Danas se tolike kampanje organizuju kao preventiva i ne smijemo nikako nekog ostaviti da pusi dok ne oboli ili da ravnodusno posmatramo mlade kako pocinju da puse i prolaze cio taj ciklus do bolesti.
Na pusaca, kao sto je vec receno, moze se uticati ako se promijeni njegova percepcija, ako se utice na njegovu svijest da se probudi.
Ne slazem se uopste da od tvog pokusaja Partizanka nema nista, cak sta vise cestitam ti sto si odlucila da pokusas da pomognes. Za mene se niko nikad nije raspitivao u smislu da mi je kupio neku knjigu ili neke tablete ili bilo sta, svi misle kako pusaca treba ostaviti da pusi dok on sam ne uvidi da to nije dobro po njega tj. do same smrti. Znaci svi misle kako je to nemoguce.

Protiv cigareta se treba edukovati.


Meni 4-ti dan, cini mi se da nervoza polako prolazi. Sinoc sam sanjala da pusim i bila sam razocarana u snu sto mi se to opet desilo, a posle kada sam shvatila da je to bio samo san dozivjela sam veliko olaksanje