Smrcak15 wrote:Idemedosumom wrote:Smrcak, po mnogo čemu se ne slažem s tobom, ali svaka čast što ne uzvraćaš na uvrede i ad hominem napade.
Helem, kakvi smo mi insani pa nam treba vjera da bismo bili fini i kulturni. Bolje bit' nekulturan
Ad hominem je taktika davljenika u vodi koji se hvata za trunku spasa nakon sto nema spasilackog vesta niti slaufa aka. valjanog argumenta.
Pa daj sta das.
Misljenja sam da ateiste pate od tog sindroma ad hominem, nisu imuni njihove vodje dawkins i kraus, hitchens, pa i on komicar wannabe ricky garvais i ostala kompanija.
Argumentum ad hominem (dokaz prema čovjeku), dokaz koji je primjeren stavu i shvaćanjima upravo onog pojedinca kojemu nešto dokazujemo. Vrijednost je takva dokaza samo relativna, jer je izveden s pozicija protivnika te se može osnivati i na nekoj njegovoj zabludi, nedosljednosti, ustupku ili na njegovu primitivnom mentalitetu. Katkada argumentum ad hominem znači i dokaz koji je tako jednostavan da ga svako može razumjeti (bjelodan, »pučki« dokaz), ali i (pogrešno) dokazivanje s pomoću osobnih a nestvarnih argumenata.
Ti i jesi fanatik jer fanatično prihvaćaš svoju religiju. Ti fanatično voliš svog Boga. To nužno ne mora implicirati pežorativnu upotrebu riječi fanatik u tvom slučaju, odnosno kako ti to voliš klasificirati ad hominem napad.
S druge strane, ako pročitaš ostatak definicije šta katkada argumentum ad hominem znači, vidjet ćeš da i sam nisi operisan od istog, dapače često koristiš baš ovaj izraz – tako jednostavno da svako može razumjeti - a dokazuješ stvar u pitanju (da li je Kur'an od Allaha, da li postoji Allah, dokaze za vjerovanje…) baš pomoću lične percepcije i argumenata.
Iako se do sve ove priče došlo na način da si ti postavio pitanje kako mi ateisti zamišljamo Boga, imajući neki razrađen plan, pretpostavljam kako će se konverzacija razvijati.
Ja kao ateista ne zamišljam Boga. Ja sam svjesna da moj mozak ne može da pojmi apsolutno biće ako takvo postoji, te sam svjesna da mu jedino mogu dodjeljivati ljudske osobine koje poznajem iskustveno, odnosno da odem u ljudskoj psihi blizak antropomorfizam ili tačnije antropoteizam.
Za mene bog ne može da operiše između koncepta tanziha i tashbiha ako ti je lakše baratati sa tim pojmovima.
Zamka u koju smo upali u ovoj diskusiji je da smo nečem apsolutnom i transcedentalnom, nepojmljivom pripisali ljudske osobine jer je to jedini način da naš mozak barata sa
apsolutnim, putem svođenja na elemente koje razumije.
Ja kao ateista (ne mogu govoriti u ime drugih, samo u vlastito) ili neko drugi ko smatra i vjeruje da je Bog izvan ovog univerzuma – ljudska zla, nesreće, patnje djece, ratovi, silovatelji (pogotovo ova patnja djece koja je i bila tema diskusije) - ne tražim više razloge, opravdanje ili objašnjenje za takve događaje.
Desili su se jer smo ljudska bića. Mogu jedino razmišljati o uzrocima, te načinu na koji se takve pojavnosti mogu smanjiti brojčano putem mijenjanja društva i pojedinca.
Možda razumijem tvoje objašnjenje do jedne granice da Allah dopušta patnju tek rođenog bezgrešnog djeteta da bi ga uveo u više sfere Raja. Tvoj odnos sa Allahom je obilježen aspektom tashbiha. Tvoj Bog ima 99 lijepih imena, odnosno epiteta. To su ljudski epiteti jer drugačije ne bismo Ga mogli ni spoznati osim kroz princip
„sličnosti“.
Stoga kada potegneš argument da Bog mora da postoji, te ponudiš dokaze svega lijepog na ovom svijetu, predvidljiva je reakcija da će ti neko ukazati i na sve loše na ovom svijetu. Ne samo loše, već užasno i monstruozno i mozgu nepojmljivo – poput patnje djece.
Razumljivo je da tvoj iman u tom momentu se okreće
jedinom „racionalnom“ objašnjenju , a u duhu
principa kadera, te nudi sugovorniku priču o višim sferama Raja. Ja razumijem da ti u to vjeruješ, pretpostavljam iz razloga da
sve biva što Allah želi da se desi, a da se nikada neće dogoditi ono što Allah ne želi da se dogodi. Ljudsko u tebi, jer vjernik u tebi ne može da mrzi Allaha zbog dešavanja nečeg tako strašnog poput patnje bezgrešnog djeteta, te možda vlastite boli koju pri tome osjeća (ako je u pitanju vlastito dijete), prihvaćajući Allahavu odredbu koja se desila, se smiruje objašnjenjem o višim sferama raja.
Jedna od pogrešaka, po meni, je što ti nastupaš sa pozicije branitelja,
odnosno objašnjenje nudiš kao opravdanje, i to ljudima koji ne vjeruju u tvog Boga.
Bog ne treba opravdanje. Bog je tebi dao temeljnu istinu vjere. Ne meni. Tebi.
I padaš u zamku
apologete Božjih djela kada se dovedeš u situaciju da zbog svog pitanja dobiješ protupitanje koje si i dobio. Zato sam i napisala da mi se gadiš. Ako je tvoja vjera apsolutna, kao i tvoje prihvaćanje, nema potrebe da se spuštaš na nivo gdje objašnjavaš i opravdavaš patnju djece. Dovoljno je da mi napišeš: jer je Allah tako odredio. I ne raskusuravamo se onda sa djecom i njihovom patnjom.
Ja da sam ti pokušala bih pronaći drugi zajednički jezik sa ateistima. Umjesto svih onih sličica i slikovnica koje postavljaš kao nepobitni dokaz postojanja Boga, a koje izazivaju reakcije i vjernika i nevjernika (ne baš pozitivne), te pitanja targetiranih da izazovu određeni odgovor (a često ne izazovu) da bi ti pratio određeni scenarij, a umjesto toga se dovedeš u situaciju da opravdavaš jedno biće kome nije potrebno opravdanje za postupke, te time u suštini
negiraš jedan imanski šart, možda da pokušaš sa drugim pristupom ako ti je dawa cilj tvog postojanja na forumu – pronaći zajedničko komunikacijsko tlo sa Drugim, a sa fokusom u stvarima koje su nam zajedničke, možda nešto poput:
Pravda i njeni sljedbenici su ono na čijoj hvali, ljubavi i pohvali su složni svi stanovnici Zemlje, dok je zulum – nasilje i nepravda, nešto što je ogavno i mrsko svim stanovnicima zemlje, kao i zulumćari-nepravedni, koje svi ljudi kude i mrze!
Možda na taj način svijet i postane bolje mjesto.
