Zamišljam situaciju kako je ponovo počeo rat, i forumaši postavljaju pitanja na forumu tipa puca li se kod Vas.
Onda se neko javi i baci kosku razlika Bošnjaci/Bosanci.
Ili kada je počeo rat?
Ili ko je kriv za rat?
Ili šta je nacionalizam.
I nije problem što će neko postaviti pitanje. Problem je što će se o tome raspravljati naširoko i nadugačko. I opet se neće znati. Tako, samo obrazovanje i obrazovanje.
Treba raščistiti stvari.
1.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 3/13, rješavajući
zahtjev Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a)
Ustava Bosne i Hercegovine, ....na sjednici održanoj 26. novembra 2015. godine donio je....
Usvaja se zahtjev Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva
Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti člana 3.b) Zakona o
praznicima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“
broj 43/07).
Utvrđuje se da član 3.b) Zakona o praznicima Republike Srpske
(„Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 43/07) nije u skladu s
članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, članom II/4. Ustava Bosne i
Hercegovine u vezi s članom 1.1. i članom 2.a) i
c) Međunarodne
konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i članom 1.
Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda.
Nalaže se Narodnoj skupštini Republike Srpske da, u skladu s
članom 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u
roku od šest mjeseci od dostavljanja ove odluke, usaglasi član 3.b)
Zakona o praznicima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike
Srpske“ broj 43/07) s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Narodnoj skupštini Republike Srpske da, u skladu s
članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u
roku iz prethodnog stava, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine
o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Obustavlja se postupak povodom zahtjeva Bakira Izetbegovića,
člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine,
za ocjenu ustavnosti
člana 2.b) Zakona o praznicima Republike Srpske („Službeni glasnik
Republike Srpske“ broj 43/07) zbog toga što je podnosilac zahtjeva
odustao od zahtjeva....
Zakon o praznicima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 43/07)
u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
Zakonom o praznicima Republike Srpske (u daljem tekstu: Zakon) određuju se dani
praznika Republike Srpske (u daljem tekstu: Republika), način njihovog obilježavanja
i praznovanja od strane građana, republičkih organa i organizacija, organa jedinica
lokalne samouprave, preduzeća, ustanova i drugih organizacija i lica koja
profesionalno obavljaju uslužne i proizvodne djelatnosti.
Član 2.
17
Praznici u Republici kao republički praznici su:
a) Nova godina;
b) Dan Republike;
v) Međunarodni praznik rada;
g) Dan pobjede nad fašizmom;
d) Dan uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
Član 3.
Praznici iz člana 2. ovog zakona praznuju se:
a) Nova godina 1. i 2. januara;
b) Dan Republike 9. januara;
v) Međunarodni praznik rada 1. i .2. maja;
g) Dan pobjede nad fašizmom 9. maja;
d) Dan uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini 21.
novembra.
Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i
Hercegovini („Službeni glasnik BiH“ broj 5/04) u relevantnom dijelu glasi:
Član 14.
Crkve i vjerske zajednice odvojene su od države a to znači da:
1. Država ne može priznati status državne vjere ni jednoj vjeri niti status državne
crkve ili vjerske zajednice ni jednoj crkvi ili vjerskoj zajednici;
2. Država nema pravo miješati se u unutrašnju organizaciju i poslove crkava i
vjerskih zajednica;
3. Nijedna crkva ili vjerska zajednica, ni njeni službenici, ne mogu dobivati
posebne privilegije od države u odnosu na druge crkve ili vjerske zajednice i
njihove službenike, niti može formalno učestvovati u radu političkih ustanova,
osim kako je navedeno u stavu 4. ovog člana;
4. Država može, na osnovu jednakosti prema svima, davati materijalnu podršku
crkvama i vjerskim zajednicama za očuvanje kulturne i historijske baštine,
zdravstvene djelatnosti, obrazovne, karitativne i socijalne usluge koje pružaju crkve
i vjerske zajednice, jedino pod uslovom da crkve i vjerske zajednice spomenute
usluge obavljaju bez ikakve diskriminacije, a posebno nediskriminacije na osnovu
vjere ili uvjerenja;
5. Crkve i vjerske zajednice u oblasti porodičnog, roditeljskog prava i prava djeteta
mogu obavljati funkciju humanitarne, socijalne i zdravstvene pomoći, vaspitanja i
obrazovanja, u skladu s odgovarajućim zakonima koji uređuju ta prava i materiju;
6. Javnoj vlasti zabranjeno je bilo kakvo uplitanje prilikom izbora, imenovanja ili
smjenjivanja vjerskih velikodostojnika, uspostavljanja struktura crkava i vjerskih
zajednica ili organizacija koje vrše službu Božiju i druge obrede;
7. Javno očitovanje vjere ili uvjerenja može biti ograničeno jedino na osnovu
zakona i u skladu s međunarodnim standardima kada nadležni organ dokaže da je
to neophodno u interesu javne sigurnosti, zaštite zdravlja, javnog morala, ili u cilju
zaštite prava i sloboda drugih osoba u skladu s međunarodnopravnim standardima.
Crkve i vjerske zajednice imaju pravo žalbe na ovu odluku. Žalbeni organ, prije
donošenja odluke o žalbi, mora zatražiti od Ministarstva za ljudska prava i
izbjeglice Bosne i Hercegovine mišljenje u vezi sa slučajem zabrane javnog
očitovanja vjere ili uvjerenja.
Ustav Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Član II/4.
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim
sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u
Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa,
boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo,
povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
Član III/3.
(...)
b)
Entiteti i sve njihove administrativne jedinice će se u potpunosti pridržavati
ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine
i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka
institucija Bosne i Hercegovine. Opšta načela međunarodnog prava su sastavni
dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.
....
75. Ustavni sud podsjeća na to da je u Prvoj djelimičnoj odluci broj U 4/04, ocjenjujući
ustavnost entitetskih zakona o grbu, zastavi i himni, istakao sljedeće (vidi tačku 131): „(...) k
ada su
u pitanju simboli Republike Srpske, radi (se) o zvaničnim simbolima jedne teritorijalne jedinice
koja ima status 'entiteta', koji predstavljaju ustavnu kategoriju i, kao takvi, moraju predstavljati i sve
građane Republike Srpske kojima i sam Ustav Republike Srpske priznaje jednaka prava. Ti simboli
nalaze se na svim obilježjima javnih institucija u Republici Srpskoj, u Narodnoj skupštini Republike
Srpske, na javnim ustanovama itd., dakle,
to nisu lokalni simboli jednog naroda koji treba da
odražavaju kulturno i historijsko naslijeđe samo tog naroda, nego se radi o zvaničnim simbolima
multinacionalnog entiteta koji, stoga, moraju i odražavati takav karakter entiteta.“. U navedenoj
odluci Ustavni sud je zaključio da osporeni entitetski zakoni nisu u skladu s članom II/4. Ustava
Bosne i Hercegovine u vezi s članom 1.1. i članom 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju
svih oblika rasne diskriminacije.
76. Dalje, Ustavni sud naglašava da su u Drugoj djelimičnoj odluci broj U 4/04 predmet ocjene
bile odredbe čl. 1. i 2. Zakona o slavama i svetkovinama kojim su kao republički praznici bili
određeni Božić, Dan Republike, Nova godina (14. januar), Bogojavljenje, Sveti Sava, Prvi srpski
ustanak, Vaskrs, Duhovi, Prvi maj – Praznik rada, i Vidovdan, te datumi kad se obilježavaju (Dan
Republike se obilježavao 9. januara). Ustavni sud je zaključio da osporene zakonske odredbe (vidi
tačku 70) nisu u saglasnosti s ustavnim principom o ravnopravnosti konstitutivnih naroda, građana i
Ostalih u Bosni i Hercegovini i da su diskriminirajućeg karaktera, dakle nisu saglasni s članom II/4.
Ustava Bosne i Hercegovine u vezi s čl. 1.1. i čl. 2. a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih
oblika rasne diskriminacije.
Ustavni sud je zaključio da osporene odredbe Zakona o slavama i
svetkovinama obuhvataju praznike koji u pretežnom dijelu odražavaju i veličaju samo srpsku
historiju, tradiciju, običaje i vjerski i nacionalni identitet. U citiranoj odluci Ustavni sud je istakao
(vidi tačku 70) da je legitimno pravo srpskog naroda u Republici Srpskoj da zakonodavnim
mehanizmima očuva svoju tradiciju i identitet, ali jednako pravo mora se dati i drugim
konstitutivnim narodima u Republici Srpskoj i ostalim građanima Republike Srpske
77. U Mišljenju Venecijanske komisije ukazano je na to da izbor 9. januara za obilježavanje
Dana Republike kao praznika entiteta može biti problematičan, između ostalog, zbog činjenice da
Deklaracija predstavlja jednostrani akt koji nisu podržali ostali, nesrpski narodi koji žive u
Republici Srpskoj.
78. Nesporno je da je izbor 9. januara za obilježavanje Dana Republike u osporenom članu 3.b)
Zakona o praznicima inspiriran
9. januarom 1992. godine kada je održana Skupština srpskog naroda
u BiH, bez učešća pripadnika bošnjačkog i hrvatskog naroda i Ostalih i donijeta Deklaracija, kao
izraz političke volje samo jednog, srpskog naroda.
79.
Stoga, Ustavni sud smatra da izbor 9. januara kao datum obilježavanja praznika Dan
Republike nema simboliku kolektivnog zajedničkog sjećanja koje može doprinijeti jačanju
kolektivnog identiteta kao vrijednostima koje imaju poseban značaj u multietničkom društvu koje se
zasniva na uvažavanju i poštivanju različitosti kao osnovnih vrijednosti modernog demokratskog
društva. U tom smislu, izbor 9. januara za obilježavanje Dana Republike kao jednog od praznika
entiteta koji predstavlja ustavnu kategoriju i kao takav mora predstavljati i sve građane Republike
Srpske kojima i sam Ustav Republike Srpske priznaje jednaka prava nije u skladu s ustavnom
obavezom o nediskriminaciji u smislu prava grupa, jer uspostavlja povlašteni položaj samo jednog,
srpskog naroda, čiji su predstavnici 9. januara 1992. godine, bez učešća predstavnika Bošnjaka,
Hrvata i Ostalih, donijeli Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine,
koja predstavlja jednostrani akt. Kao takav, prema mišljenju Ustavnog suda, te prema stavu
Venecijanske komisije, ne može se smatrati saglasnim s osnovnim vrijednostima izjavljenim u
Ustavu Republike Srpske, tj. s poštovanjem ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti, nacionalne
ravnopravnosti, s demokratskim institucijama, vladavinom prava, socijalnom pravdom,
pluralističkim društvom, garantiranjem i zaštitom ljudskih sloboda i prava, kao i prava manjinskih
grupa u skladu s međunarodnim standardima, zabranom diskriminacije (Preambula).
104. P
rema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i
obavezujuće.
2.
"Referendum će biti održan i biće upisan u istoriju ovog naroda i Republike. Visoki predstavnik [međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini] Valentin Incko nema potrebe, niti može da reaguje", kazao je entitetski predsjednik Milorad Dodik. "Kako moj potpredsjednik iz reda bošnjačkog naroda Ramiz Salkić napisa na svom tviteru, kako mi našu odluku o popisu možemo 'okačiti mačku o rep', u prilici sam da mu uzvratim da ova odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine odlazi 'mačku o rep' onog trenutka kada narod izađe na referendum i kaže svoje istorijsko 'ne' takvom odlučivanju Ustavnog suda. A zašto su toliko protiv referenduma kad on ne znači ništa? Referendum je ključni politički odraz volje naroda."
Nakon referenduma, pitaće neko - šta? "Nakon referenduma vratićemo se u Narodnu skupštinu, donijećemo zakon da je 9. januar Dan Republike, i to je zakon sa najvećom snagom koji je ikada donijela ova Skupština, jer nikada nismo ni imali referendum." Profesor Ustavnog prava Kasim Trnka je Dodikovu najavu da će, nakon referenduma, Narodna skupština Republike Srpske ponovo usvojiti zakon kojim će 9. januar biti Dan Republike, prokomentarisao kao izvodivu. "Izvodivo je, naravno. Skupština je donijela taj zakon, može ga i ponovo donijeti. Ali, ostat će na istom tom datumu i time neće promijeniti ništa na stvari, jer ostaje obaveza da se taj datum promijeni", ocjenjuje Trnka.
...predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman je rekao da će u slučaju da Republika Srpska u datom roku ne obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine šta je uradila, ili ga obavijesti da nije izvršila njegovu odluku, postupiti kao i u svim drugim predmetima. "Nadležne službe sačinit će izvještaj o izvršenju ili neizvršenju odluke Ustavnog suda. Sud može i obavijestiti nadležno tužilaštvo da odluka nije provedena u određenom roku, što je krivično djelo", kazao je Ćeman.
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/re ... -nece-biti
3.
Krivični zakon BiH
Neizvršenje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine, Doma za ljudska prava ili Evropskog suda za ljudska prava
Član 239.
Službena osoba u institucijama Bosne i Hercegovine, institucijama entiteta ili institucijama Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koja odbije da izvrši konačnu i izvršnu odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine, Doma za ljudska prava ili Evropskog suda za ljudska prava, ili sprječava da se takva odluka izvrši, ili na drugi način onemogućava njeno izvršenje,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.