"Taj čovjek je bio alkoholičar, ali povukao se. Dakle, svi se mijenjamo. Dok je bio ovdje bio je miran, nikada nikog nije dirao. Pio je, ali onda se povukao u vjeru. U džamiju je išao ovamo gore u Gračanicu jer mu tu nisu dali", kaže jedan od njegovih susjeda.
http://www.slobodnaevropa.org/content/r ... 69445.html
Ovaj dio mi je privukao pažnju jer je to nešto što sam i sam nekoliko puta imao prilike zapaziti (ne propitujući istinitost ovog konkretnog slučaja, A. Selimovića), znam na žalost za takve slučajeve, o tome sam diskutovao s prijateljima, ukazivao: kada mi,
bh. muslimani (bilo nezainteresiranošću džematskog imama ili, upravo obrnuto i naopako, izraženom zainteresiranošću nabrijanih, smrknutih džematlija onim stvarima koje ih se ne bi trebale ticat), oni, dakle, muslimani koji galame, protestuju i odbacuju
vehabijski radikalizam i šta-sve-već-ne, braneći naš
pitomi bosanski islam (ili kako god ga k'o krstio), naprosto izmarškamo nekog pojedinca, nekog neprilagođenog, najurimo, kao čopor, istjeramo ga iz džemata jer je
pjano, ili je bio takav dojučer,
šta će drogeraš u džamiji,
šta ima on dolazit i on i svu mu familiju znam da su lopovi, i sl.
Poznata mi je i ta mračnija strana naših džemata, odnosno pojedinih džematlija u nekim džematima, nekad je to riječ samo o jednom čovjeku koji uspjeva da kontaminira cijeli džemat, spremnost na kritiziranje, tersanje, etiketiranje...I, kako rekoh, pouzdano znam da su svakojaki komentari na račun nekog
nepodobnog imali za posljedicu tjeranje takvih pojedinaca u ono što danas zovemo -
paradžemat. Pokušavajući da se stavim u košulju takvih pojedinaca i sam sam nalazio emotivno opravdanje za takav nečiji postupak: ako me neko tjera iz džamije i džemata, na bilo koji način, ako su uznemireni zbog mene, otići ću tamo gdje će me prihvatiti bez predrasude.
Nastanak paradžemata i sve o čemu pričamo se, naravno, ne temelji na ovoj pojavi, ali bude tu uvijek i pojedinaca koje sami
dobre Bošnje, svojim zaumnim terslucima, otjeraju od sebe a onda kukaju: otkud da on uradi ovo ili ono...
Jedna od stvari koje sam naučio od velikana tesavufa je i ta posebna blagost koju valja ispoljiti prema nekome ko se tek
vraća Allahu, blagost u pristupu i postepenost u postupku...A kada ljudi urade obrnuto, onda je za očekivati i obrnut učinak, jel...