Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[medvjed23]

heh, kako bi svijet jednostavniji bio kad bi se ljudi klonili svega čega se trebaju kloniti

Zašto ja pijem?
Zato da bih mogao da pišem poeziju.

Ponekad kada je sve izokrenuto
i sve što je ružno se izgubi
u dubokom snu
Postoji buđenje
i sve što ostane je istinito
Koliko se telo razara
toliko duh postaje jači.

Oprosti mi Oče što
znam šta radim
Hoću da čujem poslednju pesmu
poslednjeg pesnika.

da je kralj guštera poživio, vjerovatno bi dostigao priželjkivani status priznatog pjesnika

[NeenaSa]

Jelo li Jelo, di sec zaboravit' Shekspira i godisnjicu?
Ima materijala ihihi.
Gushtam kad chitam temu.

[piupiu]

Ih. Bio Šekspirov 'rodjendan' ima 50 strana ... vakat mu je ponovo mrijet.

A i od Servantesove smrti, kad malo bolje razmislim, ima 400 ljeta.

[¤ jelena ¤]

@jelena
Upravo tako mislim, za jednu vrstu umjetnosti si kao rođena a za drugu...
Da, bila je to Jela Kršić, poslije je došao Nikolaev (ona veeelika zelena knjiga), pa onda Čajkovski (godišnja doba), Klementijeve etide... i tako korak po korak, pa do nekog takmičenja, javnih nastupa ... eh, bila su to vremena...
U principu, bilo šta u životu da želimo dobro savladati, trebali bi imati nekog učitelja/voditelja, da nas na neki način "postavi na noge", a onda ide nadgradnja koja zavisi od našeg talenta i svakako rada (kažu 99%rada i 1%talenta)
Ali mislim da je ovih 99% uzalud bez onih 1% Jednostavno, osjetiš razliku

Sve potpisujem, pogotovo ovu posljednju rečenicu. U to sam se uvjerila zilion puta.

E, jedino bih još dodala da i u okviru jedne umjetnosti ima različitih vrsta talenata... neko ima talenta za komponovanje, a nema za izvođenje, a neko drugi obrnuto, pa čak i samo izvođenje muzike je toliko različita i kompleksna stvar da se može desiti da neko ima talenta za pjevanje, a za sviranje nema i tako...
ima nas svakakvih.

[¤ jelena ¤]

Jelo li Jelo, di sec zaboravit' Shekspira i godisnjicu?
Ima materijala ihihi.
Gushtam kad chitam temu.

Hvatam se za glavu, što jest - jest. Mada, možda još nije kasno da mu odamo počast. Evo, na jednoj Wikipediji piše da je rođen u aprilu i ne piše tačan datum, a umro 3. maja, na drugoj da je rođen 26. aprila...i tako....

kako god... sa Šekspirom ne možeš pogriješit nikako.


Sviđa mi se ova pjesma, nisam je prije čula.

Evo nam još jedne Amirine izvedbe...



Inače, ova pjesma je već bila na temi, u izvođenju Ladarica, ali meni i ova verzija je zanimljiva.

[¤ jelena ¤]

heh, kako bi svijet jednostavniji bio kad bi se ljudi klonili svega čega se trebaju kloniti

Zašto ja pijem?
Zato da bih mogao da pišem poeziju.

Ponekad kada je sve izokrenuto
i sve što je ružno se izgubi
u dubokom snu
Postoji buđenje
i sve što ostane je istinito
Koliko se telo razara
toliko duh postaje jači.

Oprosti mi Oče što
znam šta radim
Hoću da čujem poslednju pesmu
poslednjeg pesnika.

da je kralj guštera poživio, vjerovatno bi dostigao priželjkivani status priznatog pjesnika

Eee, zato je pametan svijet i izmislio onu sintagmu ''nužno zlo''.

A Morison...uh... institucija...bolji od Bukovskog...neuporedivo.



I like ideas about the breaking away or overthrowing of established order. I am interested in anything about revolt, disorder, chaos, especially activity that seems to have no meaning. It seems to me to be the road towards freedom - external freedom is a way to bring about internal freedom.

That's what real love amounts to - letting a person be what he really is. Most people love you for who you pretend to be. To keep their love, you keep pretending- performing. You get to love your pretence. It's true, we're locked in an image, an act- and the sad thing is, people get so used to their image, they grow attached to their masks. They love their chains. They forget all about who they really are. And if you try to remind them, they hate you for it, they feel like you're trying to steal their most precious possession.

People are afraid of themselves, of their own reality; their feelings most of all. People talk about how great love is, but that's bullshit. Love hurts. Feelings are disturbing. People are taught that pain is evil and dangerous. How can they deal with love if they're afraid to feel? Pain is meant to wake us up. People try to hide their pain. But they're wrong. Pain is something to carry, like a radio. You feel your strength in the experience of pain. It's all in how you carry it. That's what matters. Pain is a feeling. Your feelings are a part of you. Your own reality. If you feel ashamed of them, and hide them, you're letting society destroy your reality. You should stand up for your right to feel your pain.

I see myself as a huge fiery comet, a shooting star. Everyone stops, points up and gasps "Oh look at that!" Then- whoosh, and I'm gone...and they'll never see anything like it ever again...and they won't be able to forget me - ever

[¤ jelena ¤]

Ih. Bio Šekspirov 'rodjendan' ima 50 strana ... vakat mu je ponovo mrijet.

A i od Servantesove smrti, kad malo bolje razmislim, ima 400 ljeta.

E, kad smo opet kod Servantesa, red je da se sjetimo i Smojinog, sa genijalnim Ivicom Vidovićem u glavnoj ulozi:

Servantes iz Maloga Mista


Eto, dosta od mene...i previše odoh na ekskurziju.

[NeenaSa]

Hebo te patak, bi mi na par sekundi totalna zbunjola, k'o shto veli Robi K.

Kakva ekskurzija, kad si (mislim) preresla i sichanje na Seravantesa iz Malog mista.
Dok se ne sjetih teme. Shto da velim, komentari od pojedinca su i da ne troshim tintu.

A Amira, obozhavamo ju, suvremena i jedna od ... gdje idemo na koncert, kad je prilika.

P.s.
Kasnije o Shekspiru i Neukrochenoj Goropadi

[¤ jelena ¤]

Ih...imala ja čak tri godine kad se taj film pojavio eh...kao da je juče bilo....

Dok čekam priču o Šekspiru i toj nakoj goropadi samo ću kratko podsjetiti na još jedan rođendan danas...


Život je širi od svakog propisa. Moral je zamisao, a život je ono što biva. Kako da ga uklopimo u zamisao, a da ga ne oštetimo? Više je štete naneseno životu zbog sprječavanja grijeha nego zbog grijeha.

Onda da živimo u grijehu?

Ne. Ali ni zabrane ništa ne pomažu. Stvaraju licemjerje i duhovne bogalje.

[John Cleese]

- Scholl, o kontratenorima:



- Scholl, "Ombra mai fu", Handel




Toliko od mene uz jutarnju... kafu.

[John Cleese]

And now for something completely different...

[medvjed23]

jela haman omlaTinac <3

a njen stav o bukovskom ne čudi, s obzirom na to da je on prepoznao i eksplicitno ukazivao na ultimativno zlo i brojne opasnosti od istog.. naprimjer, u donjoj, očito autobiografskoj priči čarls opisuje kako ga je žemsko zlo smanjilo na visinu od petnaestak centimetara, pa tjeralo da, između ostalog, pleše na upaljenom radiju

She made me little
 clothes and shoes and put me on top of the radio and turned on the music and
 said, “Dance, little one! Dance, my dunce! Dance, my fool!”

Well, I couldn’t collect my unemployment compensation so I danced on 
top of the radio while she clapped her hands and laughed.

http://smokesignalsmag.com/7/?p=3601

[petunija]

And now for something completely different...

Oj ti, muzička enciklopedijo, kad smo već kod nečeg sasvim drugačijeg, imaš li ikakav link sa jodlanjem? Pokušavala naći ali ne ide

[John Cleese]

[¤ jelena ¤]

To navodno zlo biće - žena:



Zar nije divna?

Naravno da jeste i nema u njoj ni traga tom nakom zlu, što ga opisuje taj... matori pjesnik.

[medvjed23]

oh, da.. note pune nježnosti klize kroz auru mira.. predivno, reći će mnogi, a matori pjesnici će dodati: i obmanjujuće..

for some time women fooled
me.
I would see a body, a face a
seeming aura of peace and
gentleness, a cool refreshing lake
to splash in,
but once they spoke
there was a voice like
chalk scratching a blackboard,
and what came forth as
speech
was a hideous and crippled
mind.

[¤ jelena ¤]

Ah, duša draga, snaga je to i srce hrabro, junačko....pravo poučan snimak velikog pjesnika!

Sad mi je mnogo jasnija ona Šopenhauerova o evoluciji lukavosti kod žena, kroz istoriju civilizacije.


Muzikoterapija:

[medvjed23]

Ah, duša draga, snaga je to i srce hrabro, junačko...

al samo kad je suprotstavljeno ženama

- Ne želite da se borite?
- Ne želim.
- Bombardovali su mučki Perl Harbur.
- Čuo sam.
- Ne želite da se borite protiv Adolfa Hitlera?
- Pa ne baš preterano! Voleo bih da to odradi neko umesto mene.
- Vi ste kukavica.
- Bogme jesam.

vjeruješ li ti u svu onu priču o odvojenosti djela od umjetnika, o tome da kvalitetna umjetnost zaslužuje pažnju i priznanje, čak i kad je stvorena od strane ljudske gnjide? sudeći po nekim tvojim ranijim postovima, vjerovatno vjeruješ

[¤ jelena ¤]

Ne samo da vjerujem, ja znam da je umjetničko djelo biće koje egzistira potpuno nezavisno od umjetnika i njegovih karakternih osobina. Nebrojeno je primjera koji to potvrđuju.

A šta ti misliš o tome?

[medvjed23]

Što mi je nemoralan umjetnik vremenski i geografski bliži, to mi je teže tu diobu napraviti. Relativno nedavno sam saznao da je jedan solidan pjesnik četnik i u trenu sam izgubio interes za njegove stihove. Ne želim ih ni hvaliti ni kritikovati. Ne želim imati dodira s njima. S druge strane, ako je neki sjajan pisac, prije dvjestotinjak godina, na drugom kraju svijeta, primjera radi, ubio čovjeka ili premlatio ženu postoji realna šansa da ću njegovu moralnu obogaljenost zanemariti, te mirne duše uživati u njegovim riječima.

Baj d vej, počeo sam čitati one debele knjige o Lorki. Ima tu dosta stihova i analiza i tumačenja istih. I na prvim stranicama je najviše pažnje posvećeno sinesteziji A ima i ponešto o utjecajima, oslobađanju od njih i težnjama da se ponudi nešto sasvim svoje, nešto autentično, da se napravi prelaz od slijeđenja do stvaranja paradigmi Moglo bi bit da naša mišljenja, razmijenjena na ovoj temi, imaju određena uporišta u mjestima trunku ozbiljnijim od foruma

[piupiu]

Nikako ne razumijem taj kontinuitet četnik-pjesnik ... četnik za mene ne može biti pjesnik, nit' pjesnik četnik ...četnik mu ga dodje kao neki stiješnjeni čovjek, s dušom naizvrat ... u njemu, po definiciji ne može biti dovoljno humanističke strasti za pola dobrog stiha ...

[medvjed23]

To je legitiman stav S tim da je dobar stih subjektivna kategorija, što otvara prostor za bezbroj različitih, ispravnih stavova. Recimo, u mom doživljaju poezije dobar pjesnik mora biti nesretan čovjek Kvalitet stiha je direktno srazmjeran obimu i intenzitetu iskrene tuge sadržane u njemu

[medvjed23]

ovo je jedna jako kvalitetna pjesma:

Koračam još kao da idem
nečem u susret, gledam i mislim,
a preda mnom su sve same neminovnosti,
bez izlaza, bez odlaganja.
Kamen koji može samo
Da tone.
Zavesa koja se svega jednom spušta,
a nikad ne diže.
Priča o ptici za koju se zna jedino
Da je odletela.
Života nema, smrt ne dolazi.
Neshvatljiva, duga, nepodnošljivo duga,
Ljudska sudbina.

[¤ jelena ¤]

Što mi je nemoralan umjetnik vremenski i geografski bliži, to mi je teže tu diobu napraviti. Relativno nedavno sam saznao da je jedan solidan pjesnik četnik i u trenu sam izgubio interes za njegove stihove. Ne želim ih ni hvaliti ni kritikovati. Ne želim imati dodira s njima. S druge strane, ako je neki sjajan pisac, prije dvjestotinjak godina, na drugom kraju svijeta, primjera radi, ubio čovjeka ili premlatio ženu postoji realna šansa da ću njegovu moralnu obogaljenost zanemariti, te mirne duše uživati u njegovim riječima.

Hm...možda bi bilo korisno znati koji je to pjesnik, a možda i ne pa te neću ni pitati.

Sve je to ljudski i mogu razumjeti takav odnos prema piscima i poeziji, jer poezija je umjetnost i važnu ulogu u recepciji iste igraju emocije i subjektivnost. Ono što nam je prostorno, vremenski pa samim tim i iskustveno bliže, to emotivno jače doživljavamo (po istom principu, dvostrukih aršina, funkcionišu i empatija i nacionalizam - kod nekih ljudi, naravno) Ali! Čim uključimo razum, postaje jasno da tu nešto ne fercera dobro, s tom razlikom što nam autocenzura ne pravi neke značajne probleme u glavi kad nijemo uživamo u umjetnosti, dok u ispoljavanju empatije svijest o dvostrukim aršinima ipak izaziva nelagodu. Ali i to je prihvatljivo i može se tolerisati sve dok ne uključimo još mrvu racionalnog i dospijemo u domen nauke… e, onda više nema mjesta emocijama i subjektivnom kao kriterijumu izbora.
Razum sasvim jasno nalaže da su značaj i važnost stvorenog umjetničkog djela/naučnih dostignuća/filozofskih sistema...kao produkta ljudskog uma, neuporedivo veći i potpuno nezavisni od mana i nesavršenosti mentalog sklopa koji ih je stvorio. Najbolji primjer za to je bilo koji naučnik i njegovo djelo. Niko nikad neće uspjeti da obezvrijedi značaj Njutnovog ili Arhimedovog zakona zbog eventualnog nemorala, ludosti ili bilo koje druge osobine naučnika koji su ih stvorili, niti može navedene zakone zaobići, ako mu je poziv usko vezan za fiziku, hemiju i ostale egzaktne nauke. Pa čak i kao laik, da bi stekao prosječno, srednjoškolsko obrazovanje, Njutnovo i Arhimedovo djelo kao značajnu i korisnu paradigmu mora savladati. I niko, iole pametan, ne razmišlja o moralu i biografskim podacima ovih naučnika dok masu tijela množi s ubrzanjem da bi dobio vrijednost sile ili dok računa tamo neku zapreminu bojlera ili....štaliveć. Potpuno isto važi - ili trebalo bi važiti - za neposredan kontakt čitaoca/slušaoca/gledaoca sa umjetničkim djelom.

Baj d vej, počeo sam čitati one debele knjige o Lorki. Ima tu dosta stihova i analiza i tumačenja istih. I na prvim stranicama je najviše pažnje posvećeno sinesteziji A ima i ponešto o utjecajima, oslobađanju od njih i težnjama da se ponudi nešto sasvim svoje, nešto autentično, da se napravi prelaz od slijeđenja do stvaranja paradigmi Moglo bi bit da naša mišljenja, razmijenjena na ovoj temi, imaju određena uporišta u mjestima trunku ozbiljnijim od foruma

To je tako zato što smo se oslanjali na nešto objektivno, bazirano na razumu koji ne isključuje emocije i možda na prvu zvuči neprihvatljivo i kontradiktorno, ali nije. To nešto je – nauka o književnosti.
Sinesteziju kao stilsku figuru proučava teorija književnosti i to je samo jedna od tri najznačajnije grane pomenute nauke, a uticaji, značaj nekog pisca u vremenu i izvan vremena u kom je stvarao, tj. one paradigme koje smo spominjali - to je nešto što proučava istorija književnosti. Treća je književna kritika, takođe bitna za razumijevanje i kompletan doživljaj književnog djela. Da je riječ o pravoj pravcatoj nauci, a ne nekoj bla bla praznoj priči, potvrđuje i pomenuto poklapanje sa onim što smo mi ovdje pisali. Podudarnosti ne bi bilo da ne postoje nekakvi objektivni i univerzalni kriterijumi vrijednosti. Ono što nismo rekli, a poklopiće se sigurno sa sadržajem tih tvojih debelih knjiga o Lorki je činjenica da su na Lorku uticali Malarme, Rembo, Verlen… a na sve njih zajedno najznačajnija paradigma u tom nizu – Šarl Bodler. Kolorit, muzika, sinestezija, simbol…itd. - neraskidive su veze, tj. zajedničke osobine koje čine niz tih poetskih paradigmi.


Veze

Priroda je hram gde mutne reči sleću
Sa stubova živih ponekad, a dole
ko kroz šumu ide čovek kroz simbole
što ga putem prisnim pogledima sreću.
Ko odjeci dugi što daljem se svode
u jedinstvo mračno i duboko što je
ogromno ko noć i kao svetlost, boje,
mirisi i zvuci razgovore vode.

Neki su mirisi ko put dečja sveži,
zeleni ko polje, blagi ko oboje,
- drugi iskvareni, pobednički, teži,

što u beskraj šire prostiranje svoje,
kao ambra, mošus, tamjan, raskoš njuha
koji peva zanos čula nam i duha.


Albatros

Dokoni mornari od zabave love
često albatrose, silne morske ptice,
na putu nemarne, tihe pratilice
lađa što nad ljutim vrtlozima plove.
Na daske od krova spuste ih sputane.
Kraljevi azura, nevešti, zbunjeni,
belim i ogromnim krilima skunjeni
mašu k'o veslima na obadve strane.

Maločas prekrasan, a sad smešan, jadan,
krilati se putnik bori s okovima;
s lule jedan mornar duva mu dim gadan
u kljun, drugi mu se ruga skokovima.

Tom knezu oblaka i pesnik je sličan;
on se s burom druži, munjom poji oči,
ali na tlu sputan i zemlji nevičan,
divovska mu krila smetaju da kroči.


Epitaf za osuđenu knjigu

Dobroćudni, mirni čitaoče,
Kome srce trezvenošću bije,
Baci ovu knjigu, vedra nije,
Iz nje sjeta i razvrat se toče.

Ako nisi školovat se htio
Kod Sotone-meštra prepredena
Za tebe će ostat neshvaćena
Il’ ćeš reći da sam mahnit bio.

Ako udes snagu ti je dao
Da zaroniš u ponore zala,
Štuj me, da bi ljubiti me znao.

Bolna dušo, dušo radoznala,
Koja tražiš raj svoj, ti me sudi,
Požali me!- il prokleta budi!

[¤ jelena ¤]