Braneci feminizam poturaju se razni primjeri ravnopravnosti od kojih ako su i nekad i imali veze sa feminizmom (prava zena), danas potpadaju vise pod klasicnu borbu za ravnopravnost.
A danas svako ima pravo protestvovati i traziti prava.
U odbranu/zalaganje se navode primjeri koji odavno nemaju veze sa zakonskom regulativom, vec se onako feministicki koriste oni koji spadaju u domet porodice, nasljedja, kulture i nekulture. Sovinizma,prostakluka, idiotizma ima u svim sferama drustva, pa se ne mora (a cesto se podcrtava) nuzno poturati pod plast feminizma..
Ako se zakonom pitanja ugrozenosti rijese, tu vise nema rijeci o nekom buntu feministickom..
Onog momenta kada ugrozena zena u slucaju ugnjetavanja moze u svakom momentu slucaj prijaviti policiji, traziti zastitu (pa makar i od fackanja u tramvaju),kada postoji sigurna kuca za teze slucajeve, a ona ne zatrazi zastitu zakonsku...svaki naredni postupak ugrozavanja moze dijelom (da ne kazem skroz) pripisati sebi..(ovo za takve primjere koje se mogu na temi procitati). A tu se opet vracamo do nekih drugih cimbenika kao sto su obrazovanje, pravo na isto, na rad, tradiciju, porodicno nasljedje itd..
A ove sa slika, sa pitama su dokaz da se odavno sa feminizma onog startnog sa dobrom konstruktivnom namjerom skrenulo
Zamisljam grupu isfrustriranih muskaraca kako po ulicama gaze sa plakatima: ne znam postaviti parket-jesam li manje muskarac? Ne dojim dijete, jesam li manje roditelj? Hocemo i mi pravo na porodiljsko...hocemo da nam djeca pripadaju po automatizmu nakon razvoda..itd..itd..
razlika je samo u tome sto se za njegova prava manje bojim, bice mu lakse nego sestrama bar kad se o predrasudama radi.
... polica porodice Kremenko. 
