Forum Klix.ba

bach wrote:Ja kažem ko nas je vodio, dobro je da ovog naroda ima i jedna živa glava.

Haznadar je zabilježio da tada Izetbegović rekao kako će Sarajevo deblokirati grupe od po 50 boraca

bach wrote:Ja kažem ko nas je vodio, dobro je da ovog naroda ima i jedna živa glava.

Tekst: Ratni reporter Šefko Hodžić
Varka preko Trebevića
Prvog dana operacije „Koverat“, 18. decembra 1992. godine, komandant Prvog korpusa Mustafa Hajrulahović Talijan uputio je zapovjedništvima HVO Kiseljak, Fojnica, Vareš i Kreševo poziv za učešće u zajedničkoj operaciji za oslobađanje Sarajeva. „Gospodo“, pisao je Talijan, „kucnuo je posljednji čas da jedinice – postrojbe ARBiH i HVO stanu u jedinstveni stroj protiv zajedničkog neprijatelja. Pripadnici 1. korpusa ARBiH izražavaju punu spremnost za deblokadu Sarajeva, što i od vas, pripadnika HVO, s pravom očekuju. Zajedno smo jači, a vrijeme more biće mnogo kraće. U vašu spremnost na zajedničku borbu ne sumnjamo...To je imperativ sadašnjosti i budućnosti koju nam valja zajednički graditi.“
I Talijanov poziv je bio uzaludan. U toku operacije „Koverat“ zapovjednici HVO nisu ispunili ni jedno obećanje koje su dali na sastancima u Mostaru i Jablanici. Osim Mate Šarlije Daidže, niko se od njih više i ne spominje u dokumentima operacije „Koverat“. Čak ni Izetbegovićev „savjetnik za vojna pitanja“ Jasmin Jaganjac. I Daidža se spominje u samo jednom dokumentu i to u depeši koju je 22. decembra Seferu Haliloviću poslao Rasim Delić. Delić je pisao da je Mate Šarlija Daidža u noći 20/21. decembra 1992. godine u Tarčinu „pod prijetnjom upotrebe oružja oteo terensko vozilo kojim je iz Visokog za Grebak putovao načelnik Građevinske službe Zakir Hadžimehanović i da je otetim vozilom Daidža otišao u pravcu Konjica“. I to je bio Daidžin „doprinos“ deblokadi Sarajeva, kao i „doprinos“ cjelokupnog HVO.
Komandant operacije Vehbija Karić izvjestio je 18. decembra Halilovića da u napadu na Hadžiće „i pored početnih uspjeha, značajnih rezultata nije bilo“. Ali, izvijestio je o prodorima prema Aleji i Vrelu Bosne na Ilidži. Operativna grupa Goražde napadala je pravcem Vrhprača – Ravna planina, a Fočanska i dijelovi 8. brigade zašli su duboko na Jahorinu.
Karić je uputio Seferu prijedlog odluke da uz nastavljanje borbenih dejstava na svim pravcima, izvrši pregrupisanje snaga prema Trebeviću i komunikaciji Brus – Jasik. On je tražio od Seferada obezbijedi dvije brigade iz grada za „prihvat ovih jedinica“, kao i uključivanje tih brigada prema Petrovićima, Miljevićima i Lukavici.
Karić donosi odluku da na glavni jahorinsko-trebevićki pravac angažuje borce Mostarskog bataljona i četu iz Jablanice, koji su učestvovali u napadu na Hadžiće. I na Igmanu su 19. decembra postrojene jedinice Četvrtog korpusa čiji je zadatak bio da krenu na marš prema Jahorini i Trebeviću. Njima su se tada obratili Vehbija Karić, Mirsad Čaušević Brada, Mirsad Ćatić Čuperak i Arif Pašalić.
Vehbija Karić je u izjavi Divjakovoj komisiji 24. septembra 94. godine naveo kako su tog dana na Igmanu borci Četvrtog korpusa kad su im se obraćali, govorili: „Nismo spremni ići na zadatak jer smo umorni.“ „Tenzija je bila najžešća kad im se obratio Arif Pašalić“, napisao je Karić. „Uglavnom, od 300 boraca na zadatak je pošlo 135. Ostali su tražili da se vrate u Mostar.“
Zborno mjesto jedinica koje će učestvovati na maršu prema Jahorini i Trebeviću bilo je u Krletinoj Luci. Komandant marša bio je Fehim Bibić, komandant Prve fočanske brigade, koji je na snijegu postrojio sljedeće jedinice: Prvi mostarski bataljon sa 145 boraca, jablaničku četu sa 85 boraca, četu brigade „Neretvica“ sa 95 boraca, „Crne labudove sa 28 boraca i 38 boraca iz Fočanske brigade koji su dobili zadatak da vode kolonu i budu joj čelno osiguranje. Dakle, ukupno 391 borac. Na ispraćaj jedinica došli su Karić, Čaušević, Pašalić i Ćatić.
„Bilo je veoma hladno, možda i minus 30 stepeni“, sjeća se Karić.
„Formirao sam marševski raspored, izdao zadatke komandantima i komandirima i otpočeo marš iz Krletine Luke u 20,30 časova“, napisao je 25. decembra 1992. Bibić u izvještaju prvoj komisiji koja je na čelu sa Mustafom Beglerovićem istraživala uzroke tragedije na Jahorini. A Senad Džino je, takođe u izvještaju ovoj komisiji, ovako opisao početak marša:
„Komandant Mostarskog bataljona Miralem Jugo upozorio je majora Bibića da nije stigao kompletan bataljon, već samo 50 posto, ali je Bibić opet krenuo na zadatak.“
„Nešto ranije na marš prema Trebeviću krenulo je 300 boraca fočanske brigade „Sutjeska“ pod komandom Zaima Bešovića“, kaže Vehbija Karić. „Oni su imali zadatak da obezbijede lijevi bok glavnoj marševskoj koloni i da joj se priključe ispod repetitora na Trebeviću. U isto vrijeme, uputio sam depešu Feridu Buljubašiću u Goraždu da uputi svoje snage preko Vrhprače i Ravne planine, da se spoje sa mojim snagama na raskršću puteva vrelo Bistrica – Jahorina – Pale – Trebević. A kad se sve tri kolone spoje, zadatak im je bio da sa jedinicama iz grada na Trebeviću razbiju neprijateljske snage.“
Komanda operacije „Koverat“ je pripremila i drugi ešalon od oko 250 boraca koji je dobio zadatak da 20. decembra krene za glavnom kolonom koju je vodio Bibić.
Nakon povratka na Igman, Karić ujutro 20. decembra šalje Seferu Haliloviću „Prijedlog za daljnje vođenje operacije“ u kome piše da su „jedinstveni u odluci da težište operacije prenesemo na Jahorinu.“ U toj depeši on informiše Sefera da su sinoć uputili 1.fočansku brigadu sa ojačanjima koja kreće pravcem Delijaš – Slavljevići – Pavlovac – Brus – Jasik i da se maršavska kolona „trenutno nalazi sjeveroistočno od Pavlovca i ide dalje“. Kako je kolona na čelu sa Bibićem bila duboko u neprijateljskoj pozadini i nadomak cilja, Brusa i Jasika, Karić traži od Sefera da obezbijedi „najmanje tri brigade za susret sa našim snagama iz očekujućeg rejona Hrid – Širokača – Soukbunar“ i predlaže mu da nakon spajanja jednu jedinicu iz grada usmjeri prema Brusu, Jasiku, vrelu Bistrice i Palama, drugu prema Osmacima i Zlatištu i treću prema Miljevićima i Lukavici.
Karić predlaže Seferu i da hitno naredi Željku Knezu i Enveru Hadžihasanoviću Đedi da „nam u toku dana upute po jednu brigadu (minimum bataljon).“ On takođe piše Seferu da je „logistika jako neefikasna i spora“ i da naredi Rasimu Deliću, „od koga do sada nemamo bitne koristi ... da lično promijeni odnos prema izvođenju borbenih dejstava“ i „stavi u težište logističku podršku ovih snaga uz angažovanje svih svojih saradnika“.
Halilović je odmah uputio naređenje komandama OG Igman i Visoko o nastavku borbenih dejstava u kome kaže: „Skrećemo vam najozbiljniju pažnju da poduzmete sve mjere i postavljene zadatke bezuslovno izvršite, bez obzira na cijenu i žrtve koje imamo. Morate biti svjesni da se ničim i nikako ne smije dovesti u pitanje postavljeni zadatak“.
Sefer je prihvatio Karićev prijedlog o pregrupisavanju snaga na pravac Prve fočanske brigade, odnosno prema Jahorini i Trebeviću. Naredio je Komandi na Igmanu da preduzmu sve mjere i po svaku cijenu spriječe okruženje jedinica i obezbijedi „izbijanje glavnine u rejon Brusa najkasnije do 21. 12. 1992. godine, a zatim izvršite napad na Brus u cilju spajanja sa snagama 1, 2. i 10. brdske brigade na Trebeviću.“
Bila je to sjajna zamisao Halilovića, Karića i njihovih saradnika i ona je, kada su u svojim štabovima na kartama povlačili olovkom linije, pružala neslućene mogućnosti trijumfa. Ali, kroz noć, na velikoj studeni, preko Jahorine i Trebevića, duboko u neprijateljskoj pozadini, umorni i sanjivi, po snijegu su gazili ljudi.

DaysleepeR wrote: pokušajte mi halalti, prvo proveo sam kompletan rat u Sarajevu što me automatski klasificira kao četnika, drugo, ponovo iz Sarajeva sam a mi smo svakako ignorantni za sve dalje od Marijin Dvora, treće niste dali nikakav odgovor, četvrto, šta ima borci, veliki heroji

Rimad wrote:Vezano za "Koridor" (koliko je Wikipedia pouzdana - ne znam, ali je pouzdanija od nagađanja ):
https://sr.wikipedia.org/wiki/Operacija_Koridor

Piše da je broj srpskih vojnika u operaciji 40 000 - 54 660.

PM72 wrote:
Piše...znam i ja da piše ali

Napišu da su učestvovale te i te brigade a onda stratezi poput našeg Creazy-ja izguglaju broj vojnika tih brigada pa pomnože i dobiju cifru a na terenu - niđe veze.I kod naše propale deblokade napisane su cifre da ti pamet zastane a na terenu - mrka kapa.Dođe nas 40 na pravac prema Poljinama i kao hoćemo na juriš jer će desno i lijevo krilo odraditi sav posao.naše je samo da prošetamo. Tako isto kažu onima lijevo ili desno.Sve ukupno 100 - 150 ljudi a poslije čitam kako je u toj akciji učestvovalo nekoliko hiljada pripadnika MUP-a.Jest al u panjevima.Ako saberu i portire,sekretarice komandira,logističare koji od logistike imaju tri vekne hljeba i paket konzervi,one po bolovanjima,po bolnicama,one koji se kriju jer kao imaju stomačne tegobe,proljeve,žutice,mišije groznice...nabere se tih nekoliko hiljada pripadnika.Isto je bilo i sa pripadnicima Armije.Kad je dijeliti cigare ima ih na spisku 3000.a kad se ide na teren,zakači te svaka druga ili treća smjena a sve ukupno se rotira 400 - 500 ljudi.

PM72 wrote:Ja fino čovjeku kažem da odvadi jer je 40 000 ljudi golema cifra a on umjesto da smanji poveća na 54 000.Za sedam dana biće 100 000. Pa nije sremski front majka mu stara.Ljudi koji nisu učestvovali u ratu misle da čitav korpus ili brigada učestvuje u napadu ili odbrani.Naše brigade su imale po 3 - 4 000 ljudi a na linijama nije bilo ni 2 000.Kad je kakav napad jal odbrana zavale jurišnike , bataljon linijaša i to je sve.onda zovu ispomoć,te tvrdo,te zavaljeni ili ih zajebalo desno krilo.Nisu krenuli fočaci ,gardijska,MUP i slični izgovori.

Woody wrote:Upravo tako, @paša moj...

Nego ovaj Dijamant piše o 1995-oj, ter ti se ja odmah sjetim da je upravo te godine u mojoj jedinici zabilježen rekordni broj dezertera. Neke su čete bile bukvalno "desetkovane" pa se pristupilo ponovnom "preustroju" brigade kako bi se što više približilo "NATO standardima"

Sjećam se da mi je od komandira voda (koji je bio "prvoborac" - k'o i ja) pristigla fotografija kako briše guzicu vojnom knjižicom ARBiH-a, a u pozadini katedrala u Milanu. Čak smo od nje htjeli i napraviti poster u prirodnoj veličini i zaljepiti ga na ulasku u "kasarnu", ali smo skontali da ne bi trebali stavljati "kaurinske" vjerske objekte - da ne bi svezali komesare za vjerska pitanja za vrat

Sve u svemu, na svakoj prozivci je bilo po 5-6 imena manje na "brojnom stanju". Jednom od njih je čak babo vratio pušku (koju je taj isti sin oteo kao ratni plijen '92-e - golim rukama!!!) uz obrazloženje da se sinčina otišao školovati u inostranstvo. To je bilo doba kada su "humanitarne" organizacije i "strana dopisništva CNN-a, BBC-a, AP-a i ostalih pički materina zahuktavale posao i vršili masovnu "mobilizaciju" vojno-sposobnih muškaraca u svoje redove. I tako... pade knjiga na tri slova.

Obični prašinari su polako ali sigurno skontavali da im kući čeljad nemaju šta jesti dok su oni na "terenu", a kafane i RESTORANI (da, da - RESTORANI) rade sve u šesn'est - loče se, guzi se...

A Dijamant ima "viziju" da bi sa takvim moralom ARBiH pregazila Podrinje i Romaniju. Eeee, djeco, djeco...

Pozdrav domovini

Dozer wrote:Ja mislio da je ovo tema "Deblokada Sarajeva"...

Dozer wrote:Drug... Ako si novi clan ovog foruma, onda bi, ipak, trebalo da si prvo malo iscitao sta se pisalo ranije, i ko je sta pisao.
Ovako, tjeras nas da opet zvacemo vec prezvakano...

A, ako si neki klon, onda mozemo smatrati da nas provociras...

PM72 wrote:Našem cjenjenom dijamantu i strategu nikako ne dopire do mozga da je on u stvari dao inventurnu listu Prvog krajiškog korpusa VRS a ne oružje i oruđe koje je učestvovalo u operaciji Koridor.Samo još da mi razjasni šta su pojmovi SREDSTVA ZA BLISKU POB : 1386, SPOLO 12,OKLOPNI IZVIDJACKI AUTOMOBIL : 3????

i jesu li ovih 6 izviđačkih aviona???? koji su učestvovali u akciji oni što ih je Bata Živojinović obarao karabinom postavljenom na plitku?

a napisao sam da bih dobrovoljno otišao u Kladanj u ispomoć srebreničanima,da se probije linija i izvuče što više ljudi a ti pomislio da bih dobrovoljno jasao po Romaniji i Vlasenici.Jašta bi.