wolf07 wrote:Ova rasprava sa zastavama je najobičniji prdež u zatvorenom kupeu! Hajte molim vas, pod kojim zastavama su se ljudi borili i glave davali DA NE BUDE NIKAKVE BiH???? Pa te zastave su po defaultu - protiv BiH, zato se njima i razmahuje toliko. Kad ih bude manje po kućama i ulicama to će biti prvi znak da su Srbi i Hrvati prihvatili ovu državu kao svoju.
Isto tako, ovaj se primjer može prezentirati na suprotan način: kada ljiljana bude manje po kućama i ulicama to će biti prvi znak da smo iz poslijeratnog ušli u mirnodopsko društvo.
Samo naivan čovjek može misliti da se iza pretjerane ljubavi prema nekim bivšim simbolima, krije ljubav prema državi.
Ovdje se već godinama planski podgrijava psihoza rata, žrtve i ''neshvaćene'' iskrene ljubavi i patriotizma prema ovoj zemlji, a sve što strši mimo toga je fašizam. Pa tako i sve zastave mimo zvaničnih,...pa i ova s ljiljanima...klasičan dio psihološkog produljivanja psihoze rata i nakon 20 godina od njegovog završetka.
Neobična mi je ''ljubav'' prema tom simbolu čak u djece koja su rođena godinma nakon njegovog zvaničnog uklanjanja, i ne vjerujem da je to dio prirodnog procesa i utjecaja okoliša, već ipak produkt političkog i ideološkog upliva.
Moja sjećanja na tu zastavu (ALI I SVE OSTALE) prije svega su neprijatna, jer me podsjećaju na ona olovna vremena..i prvo što pomislim kada ih ugledam - to je raspad bivše države, ona olovna i napeta atmosfera, kaos, i na koncu rat. Jednostavno - niti jedna lijepa uspomena....samo mnogo ružnih i neprijatnih sjećanja koje sam nekako uspio pobijediti i zatrpati.
Isuviše je bilo malo vremena da se u ogromnog broja ljudi razvije neki pozitivan osjećaj prema tom znamenju, budući na okolnosti u kojima se sve to dešavalo, a opet isuviše dovoljno vremena da se razviju čak i neki suprotni osjećaji, upravo zbog svih tih okolnosti.
Neću ulaziti u detalje kako su, i na koji način određeni za simbol ove države, jer će to povući dublju raspravu, ali definitno nisu izdržali kušnju vremena i nisu niti jednog trenutka imali šanse da o njima bude postignut koncenzus kojim bi postali znamenje koje može personificirati ovo složeno društvo.
Donekle razumijem tu emotivnu povezanost u jednog određenog broja ljudi (unutar jednog etničkog korpusa), i to je sve.
Ali očekivati i kod drugih tu istu emotivnu povezanost, ili očekivati da se kroz njihov stav prema tom znamenju ujedno i ocijenjuje i njihov odnos prema ovoj državi - čisti apsurd.
Znači, ne pričamo samo o tome što to znamenje simbolički znači za jedan etnički korpus u ovoj državi, već pričamo što ono suštinski znači kada se sagleda čitavo ovo složeno društvo.
Zaključno - ljiljanima je mjesto na utakmicama današnje nogometne reprezentacije, taman koliko i šahovnici i 4S.
Ili svi, ili nitko od njih.
Normalno, nije svatko pametan kao ja, i 99% njih će ovo smatrati ''fašizmom'', ''ustašlukom'', ''Bobanom'' i dr,.... održat će mi predavanje o Aliji i East riveru, RBiH, obrani od agresije i sličnim gedorama, i stavovi će ostati ukopani. A nogomtna reprezentacija će i dalje igrati u Zenici, vijorit će se i dalje ljiljani, a publika će i dalje biti slagali se vi ili ne - manje-više jednonacionalna...
Na svu sreću ipak se radi samo o nogometu i o prestupnim navijačkim groznicama koje samo ponekad povuku i ovakve šuplje rasprave