konacno zavrsila the leftovers. prebirem po sjecanju vec dva dana s kojom sam se serijom ovoliko hrvala i borila kao s njihovom prvom sezonom i nista mi, recentno, ne pada na pamet. nekad mi je bas bilo tesko i naporno pratiti tu pretencioznost i kvazispiritualnu/kvazireligijsku onaniju upakiranu u nekoherentan narativ, da bi me onda masu zaintrigiralo s jednom pov epizodom, tipa nore. da nisu uradili onu njenu epizodu, odustala bi bila od te serije. nemam problem sa serijama koje ne nude rjesenja i/ili objasnjenja za sve sto se zbiva, ako mi se svidja voznja, vozacu se, ne moram nigdje stici (stavise, te su mi bas drage), ali oni su vijugali i drndali u onoj prvoj sezoni strasno, izgubljeni bili, skupa sa svojim izbezumljenim likovima. nesto mi mora drzati interes i zanimanje, bilo je epizoda, posebice sa onim kultom, gdje nisam mogla vjerovati da je hbo onome dao zeleno svjetlo. patnja, mizerija, bol, promatranje kako se ljudi nose sa svim tim, gubicima voljenih, neobjasnjivim "tektonskim" dogadjajima, sve to moze, jeste tesko, tmurno, tegobno, ali ima smisla, ljudsko je i vrijedno ispitivanja, ali izdrkavanja bez ikakvog objasnjenja i smisla, "misterija", detrimentalna za pricu, su mi argh
. usprkos svemu, prva sezona ima dvije odlicne epizode, ona norina i ona o svima prije 14/10 i prolaz, klimav, ali prolaz.
drugu sezonu kao da je radio totalno drugi tim. drama, prava, dobra drama. upustili crvenu boju i topli filter, poceli izmicat nekad kameru, davati kontekst, sto vizualni sto narativni, rijesili se one kult anakonde od price, poceli ubacivati pokoju bazu i posalicu, prodisalo sve, skupa sa mnom. jebate, konacno. par tako dobrih epizoda da mogu konkurirati za sami vrh tv epizoda u zadnje vrijeme, ona sa asasinom (david chase says hi, i know
) i ona kad se verbalno soraju regina king i carrie coon. (ne da mi se guglati imena epizoda) svidja mi se pov pristup sto imaju, svidja mi se kako efikasno vezu price preklapanjem tih pov, sve to sljaka bez problema, osim kada me nije briga za protagonistu epizode, tu malo skripi, ali dobro sad. liv taylor mi je, recimo, iritantna i losa glumica tako da mi je tlaka svaku njenu epizodu, kao i reverand matt. pravim se da laurien sin uopce ne postoji.
ja sam racionalna osoba, nisam spiritualna/religozna, moje interpretacije svega sto se zbiva u seriji nisu bas dramski zanimljive. one njihove interne religijske borbe me ne intrigiraju narocito, ali su me opet, u drugoj sezoni, bez problema drzali uz seriju likovima, pricama, vizualno. ko god ih je nasavjetovao da/sta se mijenjaju (reziju/fotografiju nije radila ista osoba kao prvu sezonu, nema teoretske sanse, nisam obracala paznju na titlove pa ne znam) ucinio im je veliku uslugu. sto se mene tice, sada su skolski primjer "male", tihe, niche serije, voznje da se vozas. nisu savrseni, nece nikada biti mega hit, ali su vrijedni podrske i nekog hbo termina. ako bude treca sezona, ja cu im biti publika.
tyrant dobra serija 
