exampLe. wrote:Meni jedna stvar nikad neće biti jasna.
Kako uvijek kad gledam neku emisiju tipa "Ispuni mi želju", gledam prosjake po ulicama ili ljude koji žive u mom naselju i koji su poprilično siromašni, u većini slučajeva je riječ o religioznim ljudima.
Hiljadu puta ste sigurno čuli nakon neke nezgode izjavu "Bože sačuvaj sve po sirotinji".
Kako to da su upravo ti religiozni ljudi uglavnom veća sirotinja od ateista/agnostika, a kao po vjeri su upravo ateisti/agnostici prokleti ljudi, zapečaćenog srca koje će Bog kazniti zbog njihovog nevjerovanja i na ovom i na onom svijetu a ustvari su upravo vjernici oni koji se najviše pate i koriste se onom poznatom "niko ne može moju nafaku uzet'"?
Često u svakodnevnom razgovoru ljudi, pa na žalost i vjernika, možemo čuti: “Kako je Allah onome što ne vjeruje i čini nasilje dao mnogobrojna dunjalučka dobra, a tog i tog vjernika iskušao sa siromaštvom ili bolešću?” Ili “Kako onom nevjerniku ili dvoličnjaku sve ide kao od šale, a onom tamo mu'minu, stalno neke nevolje?” I još mnogo sličnih pitanja i komentara. Odgovore na ta pitanja nalazimo inša-Allah u današnjoj hutbi, kroz Kur'anske ajete i hadise Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Allah, dželle še'nuhu, je iz Svoje sveopće milosti ljudima na Zemlji potčinio razne blagodati. On nikome ne čini nasilje i On bi onima koji Ga niječu dao sva dunjalučka dobra, da ih se na ovom varljivom svijetu nauživaju, ali bi se svi ljudi poveli za tim i postali nevjernici, o čemu govore ajeti 33. – 35. Sure Ez-Zuhruf:
وَلَوْلَا أَنْ يَكُونَ النَّاسُ أُمَّةً وَاحِدَةً لَجَعَلْنَا لِمَنْ يَكْفُرُ بِالرَّحْمَنِ لِبُيُوتِهِمْ سُقُفًا مِنْ فِضَّةٍ وَمَعَارِجَ عَلَيْهَا يَظْهَرُونَ(33) وَلِبُيُوتِهِمْ أَبْوَابًا وَسُرُرًا عَلَيْهَا يَتَّكِؤُونَ(34) وَزُخْرُفًا وَإِنْ كُلُّ ذَلِكَ لَمَّا مَتَاعُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَالْآخِرَةُ عِنْدَ رَبِّكَ لِلْمُتَّقِينَ(35)
A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju,(33) i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju,(34) i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovome svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga biće za one koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih zabrana se klonili.(35)
Eto hutba, malo sam skratio.
