PM72 wrote:
A to da vas je bilo malo u rovovima po Grbavici smo znali.Vjerovao ti meni ili ne.Imali smo te podatke i znam da su vam starci čuvali linije.Samo,strah i koze čuva-stara je poslovica.Dok bi se naši organizovali i nakanili da udare,mogli ste se komotno vratiti sa Nišića.Sarajevsko ratište je bilo kao sremski front,niko nigdje nije mogao mrdnuti bez ogromnih gubitaka.Ono što je do 1993 odrađeno,i sa jedne i sa druge strane,ostalo je do kraja rata.A bojali ste se svih naših jedinica,isto kao i mi vaših.Šta ti znaš ko je sa one strane.Kod nas je bila šuplja kako uvijek napadaju niški specijalci sa pancirima do koljena (a pouzdano znam da njih nije bilo na ovom ratištu osim u Kerimovoj mašti).
S ovim prvim dijelom se djelimicno slazem. Znali smo uvijek da oni imaju hronicni manjak ljudstva. To su, naravno, vrlo uspjesno nadoknadjivali enormnim viskom MTS-a. Kod njih je bilo suprotno nego kod nas - tri puske/oruja na jednog covjeka, a kod nas jedna na 3 covjeka, ili cak i vise.
Medjutim, s drugim dijelom o "organizovanju i nakani" se nikako ne mogu sloziti iz prostog razloga sto je netacno. Organizovanje i nakana nisu bili problem, ali politika jeste. Dugo sam i vrlo pomno analizirao mnoge poteze tokom rata, vremena primirja, akcija i njihove svrhe, i na kraju - naredjenja s vrha. Kad se sve to poslozi, hronoloski, ja sam zakljucio da bilo kakva deblokada nije ni bila cilj tokom cijelog rata. Ali, da ne idemo u politiku...
S trecim dijelom se takodjer necu sloziti jer nislije jesu bile 100% u Sarajevu, kao i "kornjace", iako ne znam jesu li to bile nislije. A znam iz dva primjera:
1. 02/03.05.'92., jedinica koja je krenula iz Doma JNA prema predsjednistvu je bila kompletan vod Niske specijalne. TO (Jez) ih je zaustavila kod Narodnog pozorista, u Teatru i kinu Djuro Djakovic (danas BKC), nakon cega je stiglo i nas sest. Teritorijalci su ih drzali samo iz pravca BB-a i danasnjeg Sirana, dok je obala bila otvorena. Nas trojica smo se trkom prebacili pored Teatra na obalu, i pri tom sprintu pored stakala Teatra unutra smo prasili s boka i ubacili par kasikara, cisto da se pokrijemo jer nam je receno da su oni unutra, u onoj manjoj krajnjoj prostoriji. Rekli su nam i da im je transporter u prolazu s obale, ali smo ih mi pogresno razumjeli i mislili smo da je u prolazu kod Drvenije (preko puta mosta, gdje je ona metalna kapija), i tamo smo i krenuli da ga blokiramo. Sreca je bila da smo u punom sprintu protrcali ispred prolaza kod Akademije, s malim medjusobnim razmakom, a mala nesreca u toj sreci je da sam ja trcao treci u nizu (k'o ovca...). Nesreca iz razloga sto BOV nije bio u donjem, nego u tom prolazu. Opleo je PAM-om taman kad sam ja pretrcavao, a kako je bio udaljen cijelih 4-5 metara, lijepo mi je desna strana lica bila crna od baruta. Kasnije tog dana sam shvatio da mi je po 1 metak prosao kroz obe nogavice...
.Tu smo se malo zastekali iza coska, PAM je pleo iznutra i bucao kameni zid iznad Miljacke preko puta, a i zid iza cijeg coska smo mi bili. Ova moja dvojica su isturali samo cijev i pleli unutra (od moje cijevi tu nije bilo svrhe), i ubacili smo par kasikara. Onda je s druge strane prolaza prisao Z.C. i trehnuo handovku na taj BOV. Koliko je BOV bio blizu detonacija je bila tako brza da ni ruke nije stigao povuci do kraja, pa ga je po sakama zakacilo par sitnih komada ko zna cega. Profurali smo odmah kroz oblak prasine nazad i vratili se kod stepenista u UPI-jev neboder. Nase kasikare, rafalanje i na kraju handovka su ih podobro otresli tamo (u zidu iza BOV-a su bili probili rupu kroz koju su ulazili u prostoriju Teatra), pa su valjda shvatili da su u zamci i trazili su pregovore. Dogovorena je njihova predaja, nakon cega su izasli na glavni ulaz Teatra, i polozili oruzje i opremu (svih, cini mi se, 36). Radilo se o jedinici iz Nisa, kraj klase. Znam jer sam to pitao onog uplakanog s kojeg sam skinuo onaj kratki JNA maskirni pancir, uzeo TT i par kasikara
.
2. Zaista se ne sjecam tacnih datuma, ali znam da je bilo toplo, '92, mozda juli ili august, a mozda i neki kraj maja... Ne zamjerite, ali u tom periodu smo se toliko naletali na sve strane da vise jednostavno nemam datumsku hronologiju.
Poslani smo u studentske domove jer je bila info da ce uslijediti napad iz kasarne u Nedjaricima. I uslijedio je. Montirao sam se u pozarno stubiste lijeve zgrade, na predzadnjem spratu (mislim da je bio 7.) i kroz one okrugle otvore sam imao odlican pregled duz cijele ceste, sve do iza kasarne. Vidio sam kako se prebacuju izmedju kuca, tamo se rafalalo na sve strane, a tenk je pleo iz kasarne po kucama. U jednom momentu, iza kuca ispred kasarne, pojavilo se 6 likova koji su se kretali vrlo sporo, po 3 na obe strane ceste i sa po 5-6m razmaka. U prvom momentu mi je bilo pravo cudno, a onda sam ih malo bolje pogledao - u panciru od glave do cizama, bukvalno. Kretali su se brzim "misjim" koracima, sa puskama ispred prsa. Do njih je bilo 400-450m. Vidio sam da su panciri s plocama, ali svejedno
. Uspjeil smo prevrnuti jdnog, a ostali su se odmah povukli medju kuce i vise ih nismo vidjeli.
Taj dan smo imali jos jedan slucaj neaktiviranja OSA-e, opet na krajnjoj efikasnoj daljini. Tenk koji je der'o iz kasarne nas PO je strpljivo cekao iz zadnje sobe u nizu jer je samo iz nje mogao da ga jasno vidi kada dovoljno izadje. Tenk je poceo derat' nas sprat, i to sobu po sobu, a krenuo je od najblize nama jer mu je to bilo najpogodnije, a da se ne izlaze potpuno nego je samo isturao cijev. Kako je "rjesavao" sobu za sobom, tako se morao i sve vise i vise pojavljivati iza kuce da bi mogao nanisaniti narednu sobu. Kad je stigao do seste, u kojoj ga je cekao nas PO, oba su opalili istovremeno. OSA se samo odbila od kupole, a nas PO je zajedno sa svim namjestajem iz te sobe "preseljen" kroz hodnik u sobu preko puta
. Bio je dobro nagrdjen, ali je prezivio bez tezih posljedica
.
Da cujes njegove price