Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......

[al_akhisari]

...samo u pjesmi još te imam, kao cvijet latice što ima, il možda kao voda valove svoje; kako da je napišem, svakog se dana pitam, kako da je otpjevam, kad te nije; stvaram je, pokušavam da pišem, mjesta naša obilazim; mila moja, sve nas manje ima na mjestima koja smo voljeli; i onda odlučim da se krijem, iza riječi slatkih, a i onih gorkih; i lažem se,...da, lažem se, da mariš, za mene, još uvijek da pitaš; i stihove tako redam, i pišem i na zvijezde sve češće lajem; samo u pjesmi, još te imam...još uvijek se lažem

[al_akhisari]

..."pramenovima kose kriješ svoje blijedo lice; ne želiš da vidim strah u tvojim očima; hrapavim jezikom ližeš ispucale, krvave usne, koje polahko zaboravljaju tople riječi; a nekada su ih tako dobro znale...pramenovima kose kriješ svoje misli; krvavih očiju i izgrebanih dlanova pokušavam da ih dotaknem,...ali uzalud; vješto mi izmičeš"

[BIONA]

Voljeni insanu moj,
koliko god da sam pretpostavljala da cu ponijeti od tebe onih mudrosti ucenjaka, zaljubljenih zvjezdica, savrseno izbrusenih krístala, na kraju je uvijek vise nego sam i zamisliti mogla.
Tvoje bice, tvoje prisustvo, osmijeh, cine me da budem veca, plemenitija, nego sam bila kad sam dosla, jer mi uvijek nesto tako Mocno a nevidljivo dajes i u prsa ulijevas, pa pomislim, to je, to mora da je ljubav najsavrsenija. Sita i mudra.
Voljeti tebe je blagodat, od Gospodara spustena.
I moze li se uopste zeljeti i pozeljeti neko ko nam oduvijek pripada ?
O ti, moja nagrado ovozemaljska, ti sa ocima i usnama svetaca.
Reci, otkud ja.. otkud bas ja u tvoje krilo s neba da sam pala ?
Jer ti, pomakno si granice svega onog sto sam znala.
Evo priznajem ti,
nista je, sve moje bilo,
dok nisam ljubaznost i njeznost, sa tvojih mehkih prstiju upoznala.

[al_akhisari]

...ne, ne moraš da se namještaš, lijepa si; ujutro kad ustaneš, ne treba da se namještaš, neka te jutro fotografiše za svoj spomenar; u podne, cijelog dana, lijepa si, znam, tamo nekom drugom; ne, ne treba da sa smješkaš, podižeš obrvu ili usne pućiš, lijepa si, znam; uveče kad liježeš, znam, lijepa si, u spavaćici tankoj i prozirnoj, ako te noć bude željela; između noći i jutra, znam lijepa si, dok se u snu mazno okrećeš i tiho, sasvim tiho nešto šapućeš; znam, lijepa si

[SaraFina]

...ne, ne moraš da se namještaš, lijepa si; ujutro kad ustaneš, ne treba da se namještaš, neka te jutro fotografiše za svoj spomenar; u podne, cijelog dana, lijepa si, znam, tamo nekom drugom; ne, ne treba da sa smješkaš, podižeš obrvu ili usne pućiš, lijepa si, znam; uveče kad liježeš, znam, lijepa si, u spavaćici tankoj i prozirnoj, ako te noć bude željela; između noći i jutra, znam lijepa si, dok se u snu mazno okrećeš i tiho, sasvim tiho nešto šapućeš; znam, lijepa si

Prelijepo

[skuterumoj]

https://youtu.be/gLbBrR-xk7Q

[al_akhisari]

...čekam te, još uvijek te čekam; ne znam znaš li to,...čekam te u šapatu vjetra i u mirisu šarenog cvijeta; čekam te, ako ne u zagrljaju mom, a onda u beskraju tom, tamo gdje smo jedno ti i ja; čekam te, tamo gdje jesam i gdje čekam da opet dođeš, da pijemo opet iz iste čaše; čekam te, još uvijek te čekam,...ne znam, da li znaš za to

[al_akhisari]

..."nikog nema... tiho i lijepo jutro, i sve je na svom mjestu i izgleda baš kao i juče, ali...nešto nedostaje, samo ne znam šta...nečega više nema, pokušavam da se sjetim čega...okrećem se oko sebe i tražim, ali ne znam šta...zvoni telefon, baš kao i prije, ali ne znam više ko je...gledam se u ogledalu, ali ne prepoznajem svoj lik...riječi se oglašavaju u tišini, ali ih više ne razumijem... smijem se, ali mi je srce prazno...hodam, ali više ne postojim...nikog nema, a tako je puno oko mene...onda...novi dan...otvaram oči, gledam oko sebe...zrak sunca mi se smije kroz prozor mansarde...pas mi se raduje i vrti veselo repom...ponovo primjećujem boje i to jače i veselije..pritiskam na dugme i muzika se oglašava...ne sjećam se više onoga juče...tako je daleko…kako je lijepo opet biti tu…pričam, smijem se, volim, želim,...vjeruj"

[al_akhisari]

...evo je,...opet je stigla prva; tišina kao kletva, kao teški teret, kao okov mojoj duši; tamo negdje, u okrajku svijeta, sam u njedrima mraka, za pero opet se hvatam, za tebe, za nas ispisujem stih...ko zna koji;

[libra123]

“Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje.

[al_akhisari]

...ja sam vječnost imao u trenutku; znaš, vječnost se ne mjeri vremenom, već dodirom kože i šaptanjem u ranu zoru; vječnost je kada pojma nemaš da l je koža tvoja ili njena; i pitam te, šta me briga za tamo neku svemirsku vječnost, kada sam ih preživio već stotine i stotine

[al_akhisari]

...poslat ću ti pismo, sa mnogo riječi i možda jedva primjetnim, sasušenim tragom posrnule suze; i u pismu riječi par o meni, o vremenu, o svemu pomalo; o ljepoti, o tišini, i o želji, o daljini, ja ti pišem; poslat ću ti pismo sa otiskom moga prsta, tamo negdje na rubu sasvim; kao pečat, kao potpis crvenim mastilom il tintom, utisnut na lijevu stranu mojih nerava i vena...što još vrve čežnjom i željom za tobom; poslat ću ti pismo, bez ijedne riječi...sa otiskom samo, srca moga

[walter kurtz]

[al_akhisari]

...neću da kažem, ne; pitaju me mila, kome ja to pišem, kome pjesme i stihove slažem; a ja neću da otkrijem tvoje ime, kao što neću da ti kažem kakvu grubu i prostu riječ; pitaju me mila, da govorim o tebi, a ja iz srca govorim, jezikom, a bez riječi; i tkam stihove i rime, glavom, a iz srca opet; pitaju me mila, još o tebi, a ja ustanem, bježim i vrata misli zatvorim, zalupim...al opet i još si tu; i onda pomislim i poželim, da se jednom sapleteš o sopstveno srce svoje, i pričaš meni,...jezikom i bez riječi; pitaju me mila, kome ja to pišem,...još jednu pjesmu, na parčetu hartije bijele

[ho oponopono]

...moram... i

[al_akhisari]

...više je ne srećem tako često; znaju proći dani, mjeseci, godina skoro prođe, a da se ne sretnemo; ponekad mislim kako bi bolje bilo da je tu, negdje blizu, a opet...možda je ovako bolje; ovako, kada je ponovo sretnem, možda se na tren čak i zbunim, ne budem znao šta da joj kažem...ko zna, možda ću opet da je pitam, da l joj je rekao neko da je lijepa, prelijepa da je; znam, kada je ponovo sretnem, neko vrijeme ću da ju gledam, da se pitam da l je dobila kilogram il možda dva; a, ako joj obraz ili usne cjelivam, opet će trnci tijelom da mi plove, i nosnice miris kose da zarobe...više je ne srećem tako često, a možda je tako i bolje; kada ju ponovo sretnem,...ko zna, možda ću da se pravim, da je ni vidio nisam...možda je tako najbolje

[Bloody]

Predivno

[al_akhisari]

...kao zrno pijeska, mičem se tromo ulicom drvoreda; sunce napadno, bahato na obzoru uzdignute pesnice stoji, sija; svud uokolo gomila nepoznatih ljudi, i jedna poznata, vitka silueta, kroz krošnje se žuri; hodam, ulica me vuče dalje, u susret tebi, hitam; noge žure, oči te traže, a srce, ta kukavica, u panici počinje da lupa; još jedan susret,...stajala je naspram mene, pomalo nervozna i mirisna sva; u pogledu jednom, progutam joj lik, obasjan ljetnim suncem, i još uvijek tako oku drag,...u dahu jednom zadržim sve riječi, koje joj htjedoh jednom reći,...progutam, na jedvite jade; i jedan dodir, rukom od ruku, i u srcu jedna iskra zasja; pa pomislim, i poželim tišinu i trenutak jedan, vječno da traje; jesam li rekao koliko sam želio sat da stane i njena ruka u mojoj, vječno da traje

[al_akhisari]

...bio je jedan sasvim običan dan; jedan običan utorak, jedna sasvim obična ulica, i neka poznata sasvim obična lica; i sve to u bašti jednog po svemu sasvim običnog starog cafea; bio je sasvim običan dan i neka sasvim obična priča, gomila sasvim običnih, dobro poznatih lica i neka sasvim obična muzika; bio je to jedan sasvim običan dan, u jednom malom, po svemu sasvim običnom mjestu,...i, svi su dani sasvim obični, u tom malom, sasvim običnom mjestu...otkad te nije

[al_akhisari]

...kakva je, pitaš? ona je najveselija i ponekad najčupavija djevojka koju znam; ona je još i vesela, uvijek nasmijana i sija, kao zvijezda sjajna, gore visoko na tamnom nebu; ona ima oči boje kestena i vitak stas, ona ima; i priča, mnogo priča ona, ali najljepše na njoj su oči koje se smiju,...svaki put kad me pogleda

[al_akhisari]

..."ovo nije prvi, niti posljednji stih koji ti pišem; u uglu sobe, za zamišljenim klavirom i muzikom nekom sasvim tihom, pišem pjesmu koja možda ne bude prava i ne bude lijepa; ko zna, možda i ne prođe pjesma, nesigurnom rukom pisana; ko zna, možda je budeš čula, jednom nekad, u sobi kada budeš sama i bez ikoga; i ko zna, možda te ipak zarobi stih i možda čuješ pjesmu, i note zamišljenog klavira možda čuješ; a, za slučaj da ipak pitaš, pjesma je tu, da ti prenese snove i želje sve; zato, ovo nije prvi, niti zadnji stih da ti pišem"

[al_akhisari]

...još jedna bez sna, neprospavana noć,...još jedna noć s tobom u snovima, u mislima mojim; još jedno jutro, budan, sa otvorenom ranom na srcu, iz koje bez žurbe curiš, dočekujem; a, počelo je jednako, baš kao naša priča...jedan slučajan susret, sa mnogo priče, skrivenih pogleda, i želje...one gladne, pritajene, nikad zadovoljene; počinje, još jedan dan, sa okusom usana tvojih; a, buđenje...tako rado bih ga mijenjao u zamjenu za sanjanje; evo, svakog časa neko će naići, dodirnuti mi rame i...dan, sa svojom haotičnom vrevom, opet će da te proguta

[al_akhisari]

...ponekad je to samo nepregledna bjelina...bijeli zid, praznina...kao kad te hladnoća obuzima, prožima te svojim dugim, hladnim prstima...u početku se pitaš, pokušavaš proniknuti, naći uzrok...provodis trenutke, minute, a ponekad i sate prebirući i tražeći odgovor...tražiš, sve dok, kao ispod starog, ofucanog kaputa vemena, ne izroni šarena slika davno prošlog, sretnog vremena, i ja i ti...znaš, mogla bi biti sasvim zadovoljna načinom na koji mi nedostaješ

[al_akhisari]

...sreo sam je opet, još jednom i ponovo; zapravo, bio je to jedan od onih dana, koji bi bilo bolje da nije niti postojao, jedan od onih koje je bolje prespavati; a, bilo je to više od susreta, čak smo sjeli jedno pored drugog, blizu; mirisala je na ljeto i na želju je mirisala; i opet je pričala mnogo; a na licu stanovala joj rumen blaga, i malčice nervozna je bila; htio sam joj reći da još uvijek lijepa je, prelijepa da je, htio sam joj reći; ali, ništa nisam rekao, ništa nisam niti čuo, samo sam je gledao; mirno, polagano i pažljivo sam, po ko zna koji put, ispratio svaku crtu njenog tijela; i brzo prođe trenutak, nestane opet i bez traga, otvori staru ranu pa iz nje curi svaki naredni dan,...pogleda isturenog, tražim je, a nijedna ne liči na nju; kažem vam, jedan od onih dana koji je bolje prespavati, ustati, popiti možda čašu vode i vratiti u krevet

[al_akhisari]

...kasni je sat, gasim svjetlo, ono iznad kreveta moga; gasim svjetlo, ono što me brani od duhova i raznih zala, od raznih i noćnih pokvarenosti, što me brani; i večeras opet, neko mi nedostaje,...ti mi nedostaješ noćas opet; ali ne brinem, imam ja strpljenja, i čekam, kao znak,...kao nacrtana strelica na komadu starog, požutjelog drveta; kasni je sat i ja gasim svjetlo, tik iznad kreveta moga