Trudna zena ocekuje blizance. Blizi se porodjaj, a dva fetusa razgovaraju...
- Da li ti stvarno vjerujes u zivot poslje rodjenja?
- Pa da... mora da postoji nesto poslje rodjenja. Mozda smo ovdje bas zato da bismo se pripremili na ono sto nas ceka.
- Gluposti, ne postoji zivot poslje rodjenja. Kako bi uopste izgledao takav zivot?
- Ne znam tacno, ali sigurno ce tamo biti bolje nego ovdje. Mozda cemo videti veliki, siroki svijet i moci da trcimo...
- Glupost! Trcimo, nije nego. Sve i da postoji takav svijet, a naravno da ne postoji posto ga niko nije vidio, ne bismo mogli da se pomjerimo daleko, vidis kolike su nam pupcane vrpce, a kroz njih se hranimo...
- Ma u spoljnom svijetu cemo se hraniti na drugi nacin, uopste nam nece biti potrebna pupcana vrpca. Jescemo.
- Sta bi to bilo? A i odmah bismo se izgubili...
- Pa mozda cemo tamo moci da vidimo gdje smo, da se lakse snalazimo.
- Sta znaci vidjeti? Kako sada ne vidimo?
- Pa zato sto je mrak, napolju ce biti svjetlo...
- Ne postoji svijetlo. A i ja ne bih ni zeljeo da zivim u takvom svijetu, nema sigurnosti, nista ne bismo znali, ne bismo se snasli...
- Pa imacemo mamu, ona ce se brinuti o nama!
- Mama? Kakva glupost... i ti u to verujes. Pa dobro, gdje je ta mama?
- Mama je svuda oko nas! U njoj smo i zahvaljujuci njoj zivimo. Ona nas je stvorila, bez nje uopste ne bismo postojali.
- U to ne vjerujem! Nikada nisam vidjeo nikakvu mamu, stoga je jasno da nista slicno ne postoji. Ne postoji zivot poslje rodjenja i to je to.
- Istina, niko se odatle jos nije vratio da nam isprica, ali opet, ja verujem da tek poslje rodjenja pocinje pravi zivot...
- Samo se ti nadaj...
. . sa jednog foruma a meni duhovit prikaz istine
