Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Prozor wrote:jedina sansa za Gazu je da Hamas pruzi toliko jak otpor da izraelski agresor dozivi sok i ogromni pad morala, ko zna bilo sta o ratu zna sta znaci moral, posebno kod jedne agresorske vojske.... da je to tesko postici, jeste, trebace im cudo palestinskog otpora
ne znam zasto niko iz bih ne osudjuje ovu agresiju na palestinski narod
Pruzit ce blanju, sta moze par minobacaca i kamenje uraditi.
covjek_koji_nevjerovatno_lupeta wrote:Nije tacno, nije eksplicitno zabranjen ni jednom konvencijom.
Ne smije se koristiti protiv civila, kao ni bilo koje drugo hemijsko oruzje, ali nema zabrane protiv vojnika.
Jeff Englehart, veteran irackog rata se ne slaze s tobom :
Procitaj svoj link, pogledaj definiciju zabrane i onda svrati ponovo.
'Ajde ? Link sam itekako procitala, definicija je slijedeca :
Article 1 of Protocol III of the Convention on Certain Conventional Weapons defines an incendiary weapon as 'any weapon or munition which is primarily designed to set fire to objects or to cause burn injury to persons through the action of flame, heat, or combination thereof, produced by a chemical reaction of a substance delivered on the target'. The same protocol also prohibits the use of incendiary weapons against civilians (already forbidden by the Geneva Conventions) or in civilian areas. This protocol is only binding upon those who have signed it; the United States, along with the other major military powers, has not signed or agreed to Protocol III and is not bound by it.
However, the use against military targets outside civilian areas is not explicitly banned by any treaty. There is a debate on whether white phosphorus should be considered a chemical weapon and thus be outlawed by the Chemical Weapons Convention (CWC) which went into effect in April 1997. The convention is meant to prohibit weapons that are "dependent on the use of the toxic properties of chemicals as a method of warfare" (Article II, Definitions, 9, "Purposes not Prohibited" c.).
The convention defines a "toxic chemical" as a chemical "which through its chemical action on life processes can cause death, temporary incapacitation or permanent harm to humans or animals" (CWC, II). An annex lists chemicals that fall under this definition and WP is not listed in the Schedules of chemical weapons or precursors.[29]
Bijeli fosfor se "ponasa" upravo po definiciji. Bukvalno ugljenise ljude, kao sto se moglo vidjeti na videu. Ovaj vojnik koji na videu opisuje dejstvo bijelog fosfora, na pitanje da li se radi o hemijskom oruzju kaze :"Apsolutno". To sto silnici ovaj Protokol nisu potpisali trebalo bi brinuti svakog covjeka.
Last edited by Latina on 05/01/2009 09:59, edited 1 time in total.
Mislim da je u pitanju DIME oruzje odnosno bombe. koristene su i 2006. godine. navodno ovo oruzje smanjuje broj civilnih zrtava odnosno kolateralne stete zbog toga sto ne rasprskava gelere na sirem podrucju nego je smrtonosno samo u uzem krugu detonacije. valjda se racuna da ako se bomba ispusti na pravi cilj, okolina nece previse stradati. interesantno je da ulazne rane od ovog oruzja izgledaju gotovo bezopasno i da x-ray masina ne moze ni vidjeti neke gelere u tijelu, ali je oruzje valjda veoma smrtonosno jer i ti mali djelici koji udju spaljuju sve organe unutra.
karanana wrote:Mislim da je u pitanju DIME oruzje odnosno bombe. koristene su i 2006. godine. navodno ovo oruzje smanjuje broj civilnih zrtava odnosno kolateralne stete zbog toga sto ne rasprskava gelere na sirem podrucju nego je smrtonosno samo u uzem krugu detonacije. valjda se racuna da ako se bomba ispusti na pravi cilj, okolina nece previse stradati. interesantno je da ulazne rane od ovog oruzja izgledaju gotovo bezopasno i da x-ray masina ne moze ni vidjeti neke gelere u tijelu, ali je oruzje valjda veoma smrtonosno jer i ti mali djelici koji udju spaljuju sve organe unutra.
I onda amerika stavi veto na poziv vijeca sigurnosti za prekid vatre... Iste metode, isto oruzje, ista politika. Hoce li amerikanci kad im se neko od prezivjelih iz ovog genocida osveti opet izrazavati cudjenje "pa sta smo im mi uradili"?
madner wrote:Hoces reci da bi ga trebali zabranit?
To je valjda nesto drugo od toga da koriste zabranjeno oruzje.
Ti si napisao - citiram : "Nije tacno, nije eksplicitno zabranjen ni jednom konvencijom."
Citat koji sam navela kaze :
Article 1 of Protocol III of the Convention on Certain Conventional Weapons defines an incendiary weapon as 'any weapon or munition which is primarily designed to set fire to objects or to cause burn injury to persons through the action of flame, heat, or combination thereof, produced by a chemical reaction of a substance delivered on the target'.
The same protocol also prohibits the use of incendiary weapons against civilians (already forbidden by the Geneva Conventions) or in civilian areas. This protocol is only binding upon those who have signed it; the United States, along with the other major military powers, has not signed or agreed to Protocol III and is not bound by it.
Prvo:
This protocol is only binding upon those who have signed it; the United States, along with the other major military powers, has not signed or agreed to Protocol III and is not bound by it.
Several countries, including the United States and Israel, are not signatories to Protocol III
Drugo:
Unfortunately, military forces often enter civilian areas, or military activities take place in civilian areas, and therefore combat between military forces often takes place in civilian areas. When this occurs, all military forces who obey the law of war must and will take care to avoid unnecessary destruction of the area; however, civilians may be unintentionally harmed or killed in the midst of combat, including by all weapons employed by both sides. The law of war recognizes this, and only regards as criminal those deaths or injuries to civilians in a war zone that are caused by deliberate (i.e. not accidental) attacks on civilians by military forces, or by grossly disproportionate use of force, in excess of what military necessity provides for, against a military objective in close proximity to civilians or civilian buildings.
Trece:
No it's not forbidden by the CWC if it is used within the context of a military application which does not require or does not intend to use the toxic properties of white phosphorus. White phosphorus is normally used to produce smoke, to camouflage movement.
If that is the purpose for which the white phosphorus is used, then that is considered under the convention legitimate use.
If on the other hand the toxic properties of white phosphorus are specifically intended to be used as a weapon, that of course is prohibited, because the way the convention is structured or the way it is in fact applied, any chemicals used against humans or animals that cause harm or death through the toxic properties of the chemical are considered chemical weapons
Dakle, ne koriste zabranjeno oruzje.
Gaza jeste gusto naseljeno podrucje, ali trenutno jos nisu usli u Gaza City nego se bore izvan.
U PRVA dva dana izraelske akcije protiv Hamasa u Pojasu Gaze činilo se da je Izrael spreman, odlučan i sposoban provesti ozbiljan udar, pokazujući kako ne namjerava prepuštati kontrolu nad Bliskim istokom drugim zemljama ili non-state akterima. Ipak, odmah nakon toga počeo je provoditi dubiozne poteze kojima se iznimno brzo i uspješno uspio upucati u obje noge, tako da mu sad prijeti katastrofa slična onoj kad je akcija protiv libanonskog Hezbollaha 2006. degenerirala u izgubljeni rat.
U prva dva dana akcije Lijevano željezo, kako ju naziva izraelska vojska, pale su prilično velike mete (od Hamasovih vođa do podzemnih tunela kojima se prenosi oružje), broj civilnih žrtava bio je relativno mal po bliskoistočnim standardima, a raspoloženje diljem svijeta bilo je na izraelskoj strani, a sam Hamas nije znao kako odgovoriti na napad.
No, već treći dan krenulo je u suprotnom smjeru. Izrael je parkirao tenkove na granicu s Pojasom Gaze, najavljujući kopnenu akciju, ali se oni nisu pomaknuli s mjesta, dok je zrakoplovstvo nakon konkretnih ciljeva počelo bacati bombe na prazne zgrade, simbole Hamasove političke i kulturne dominacije nad teritorijem. Što je potpuna besmislica, jer bez obzira na to koliko optimistični komentatori u Izraelu tvrdili da je takav potez simbolička devastacija Hamasovog utjecaja, zaboravlja se da razrušena zgrada može biti veći simbol od zgrade koja stoji uspravno.
Hamas nije pretrpio iznimno velike gubitke
Paralelno, kako je u srijedu izvijestio ravnatelj Shin Beta (jedine izraelske obavještajne službe koja u zadnjih desetak godina zna što radi), Hamasovo vodstvo i ljudstvo podosta se sigurno sakrilo, a sama organizacija možda trenutno ne može efektivno upravljati područjem, ali nije pretrpjela značajne gubitke. Njihovih 20.000 boraca sigurno se maknulo s linije napada, 90 posto podzemnih tunela i dalje je operativno, a već su počeli protunapadi koji rakete šalju dublje na područje Izraela nego ikad prije.
Diplomatski gledano, Izrael je napravio sve samo ne dobar posao. Prvo se u utorak i srijedu dogovarao oko dvodnevnog primirja, pa odustao od njega, sad se dogovara oko mirenja uz posredstvo Europske unije, čime šalje potpuno zbrkane signale. Što je najvažnije, besmislenim napadima na prazne zgrade uspio je još jednom stvoriti sliku bezumnog uništavača.
To nije problem zbog brojnih prosvjeda po svijetu, niti zbog mlakih osuda koje dolaze od zapadnih zemalja, nego zbog toga što se cijeli arapski svijet žestoko okreće protiv onih arapskih zemalja koje su uvjetno stale na izraelsku stranu - Egipta, Jordana i Saudijske Arabije. Ovim tempom Izrael bi vrlo brzo mogao izgubiti tu potporu, a kad izgubi nju, Fatahov vođa Mahmoud Abbas također će izgubiti šansu da poentira protiv Hamasa, jer za tjedan dana istječe Abbasov mandat, nakon čega Hamas ostaje kao jedini legitimno izabrani predstavnik Palestinaca.
Nema polovičnih poteza na Bliskom istoku
Sad je već kristalno jasno da izraelska vojska ne želi prihvatiti rizik i trošak prolongiranog urbanog ratovanja, jasno je i da izraelsko vodstvo nema baš savršeno jasan plan oko toga što želi napraviti, jasno je da cijela operacija kliže prema vojnoj i diplomatskoj katastrofi. No, pitanje je zašto se uopće kretalo u akciju ako je bilo jasno da će se ona provoditi polovično? Na to pitanje teško da se može dati jasan odgovor, jer Ehud Olmert je definitivno najčudniji i najmanje smislen izraelski premijer, čiji potezi su očigledno jasni samo njemu.
Uza sve to, nije da Izrael nema što izgubiti ako operacija propadne kao što se čini da hoće. Već se dvije godine ozbiljno ide u smjeru formiranja palestinske države, a Izrael bi po svim dosadašnjim indikatorima u tom slučaju mogao izgubiti ključne dijelove svog teritorija, prvenstveno u slučaju formiranja koridora između Gaze i Zapadne obale. Olmert nikad nije shvatio prvu i najvažniju lekciju bliskoistočne vojno-političke stvarnosti: nema polovičnih poteza.
haj da se vratimo unazad dvije godine jer to svako spominje i da kazem da mi fakat nije jasno kad kazu da je izraelski napad na liban i hezbolah bio njihov poraz. neki kazu da je to njihov poraz samim tim sto nisu uspjeli unistiti hezbolah, ali ako pogledamo da je tamo poginulo cini mi se oko 60 njihovih vojnika dok je pola libana sravnjeno sa zemljom i pretpostavljam da je broj poginulih u hezbolahu u stotinama ako ne u hiljadama.
sta je bio cilj operacije u libanu? koliko se sjecam cilj je bio zastaviti hezbolahovo ispaljivanje raketa na sjeverni izrael. neka me neko demantira i neka mi kaze da li je nakon ovog sukoba i jedna raketa poletila iz libana i pogodila izrael? ja kazem da nije. evo i sad hezbolah prica o podrsci hamasu i gazi ali se ne usudjuje osloboditi pritiska gazu i kreirati pometnju sa izraelom i ispaliti koju raketu.
isto tako i u gazi, nije mi jasno kako se ovo vec karakterizuje porazom izraela? na osnovu cega?
Cilj operacije u Libanonu je bio prvo da se vrate zarobljeni vojnici. Tako je pocelo. Medjutim Hezbolah je bio spreman (sto je logicno jer su izabrali kada ce oteti iste). Ispaljivanje rekata je doslo tek kasnije.
Izgubili su preko 100 vojnika.
Poraz je, zato sto nisu pobjedili onako kako to inace rade. Prosli put kad su usli u Liban nisu stali kako treba do Bejruta.
A kako vidim u glavam Arapa IDF je nesto nalik na mitolosko cudoviste.
madner wrote:Ocito imas problema sa citanjem ili svacanjem.
Nemam problema ni sa citanjem, niti sa sHvacanjem, ali ti po mom misljenju imas ( ozbiljnih ) problema. Jedan od njih je potreba za prepucavanjem cak i na temi ove vrste. Fuj.
The Geneva Treaty of 1980 stipulates that white phosphorus should not be used as a weapon of war in civilian areas, but there is no blanket ban under international law on its use as a smokescreen or for illumination.
However, Charles Heyman, a military expert and former major in the British Army, said: “If white phosphorus was deliberately fired at a crowd of people someone would end up in The Hague. White phosphorus is also a terror weapon. The descending blobs of phosphorus will burn when in contact with skin.”
— Phosphorus burns are almost always second or third-degree because the particles do not stop burning on contact with skin until they have entirely disappeared — it is not unknown for them to reach the bone.
Nevladina organizacija "Žene u crnom" organizirat će u centru Beograda protest protiv izraelske opsade Gaze, koju su u nedjelju osudile i pojedine političke partije i vjerske zajednice u Srbiji.
"Žene u crnom" su pozvale građane da se pridruže protestu koji će biti organiziran u ponedjeljak na beogradskom Trgu Republike, od 14 do 16 sati.
madner wrote:Ako bi.
Dakle dosli smo do toga da nije zabranjeno koristenje.
Nije zabranjeno onima koji nemaju moral, niti bilo kakav osjecaj empatije za druge ljude. Nedostatak empatije obicno karakterise asocijalne tipove licnosti.
Prigodan clanak :
Nobody knows what kind of shell it was that hit Gaza City's main vegetable market yesterday morning: the explosives were falling so thick and fast that it could have come from an Israeli naval vessel, an F16 fighter-bomber, an Apache helicopter gunship, an unmanned drone, an artillery cannon or a tank.
The results, however, were unmistakable. With Gaza's ambulance service stretched far beyond its normal capacity, the first mangled bodies arrived in private cars as locals scrambled to save the lives of the shoppers caught up in the carnage. The first to be carried in was a boy, his face masked in blood from a head wound, as medics hurried him into the overcrowded emergency rooms. The next car delivered a girl, perhaps 12 or 13 years old, her entrails blown out through a hole in her back by shrapnel.
Soon afterwards, an ambulance arrived ferrying a man whose legs had been cut to pieces by the blast. The driver left his vehicle in the forecourt as he jumped out to help to carry the critically ill patient inside — but almost immediately more ambulances started streaming in, their paths blocked by the first.
Chaos erupted outside the hospital entrance as a traffic jam of desperate ambulance and car drivers log-jammed the already restricted space. Unable to find the first ambulance driver or the keys to the vehicle, people were forced to simply push it out of the way before the macabre procession of the dead and the maimed could resume.
Medics said five people were killed in the market bombing and 40 wounded. Israel said it had no knowledge of a market being hit. At the same time, victims from other areas of the bombarded city were streaming in, including two elderly women in housecoats.
Doctors at the hospital were exhausted by the constant stream of casualties and the ever-present fear that they would run out of medical supplies or diesel fuel for their generators, which would result in life-support systems shutting down. Yet each minute they had to make life-or-death triage judgments.
“We are so tired we are probably making poor decisions about who to save and who not to,” said one drawn-looking doctor. “I think we are losing patients because of this.”
A Norwegian volunteer doctor, Eric Fosse, working at al-Shifa, the central hospital of Gaza City, said that almost 30 per cent of the casualties he had seen were children. He said two young boys had been hit by shrapnel when they were playing on the roof of their house because their parents had forbidden them from going on to Gaza's deadly streets. One was killed and the other critically wounded, with one leg amputated.
Palestinian medics said a tank shell killed five members of the same family as they were driving in their car near Gaza City, as desperate civilians fled areas of fighting. Among the dead was a 14-year-old girl, they said.
Through it all, the onslaught continued, with explosions and the menacing thud of heavy machinegun fire echoing across the strip as the day turned into yet another terrifying, sleepless night.
Evo stavova jednog od najpriznatijih islamskih učenjaka danas, iz intervjua El-Džeziri:
Iz arapskih i islamskih zemalja stižu brojne reakcije na najnovije stradanje Palestinaca, ali konkretne akcije još uvijek nema. To je bio i povod da El-Džezira u goste pozove dr. Jusufa el-Kardavija, jednu od najznačajnijih ličnosti današnjeg islamskog svijeta.
Voditelj: Uvjeren sam da i Vi, kao i brojni muslimani širom svijeta, osjećate veliki gnjev zbog ovoga što se ponovo događa Palestincima i Palestini. O čemu je, ustvari, riječ?
El-Kardawi: Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Zahvala pripada samo Allahu, i neka je selam na Muhammeda, s.a.v.s, te na njegovu porodici i ashabe. Bilo koji Arap ili musliman, koji posmatara ono što se događa u Palestini i ne osjeti bjes zbog toga, nije Arap niti pravi musliman. Ovi događaji pokreću svakog onog ko je bio smiren, a nijema na govor tjeraju. Svaki slobodan i častan čovjek treba da se bori protiv situacije koja je trenutno u Palestini. Ja bih se iskoristio prilikom da u ovoj emisiji govorim o greškama koje su napravljena u Palestini i koje su dovele do događaja koji se danas odigravaju. To su temeljne greške u pristupu tom problemu, a koje smo mi naprvili. Prvo ću da ih spomenem, a onda ću jednu po jednu da objasnim.
Prva greška je da se borba sa Izraelom shvata kao palestinski problem, a ne kao problem svih Arapa i muslimana.
Druga greška je mišljenje da je sklapanje mira sa Izraelom jedini put ka rješenju problema i da nema drugog načina.
Treća greška je ubijeđenost da je Izrael snaga koja ne može biti poražena i sila kojoj se ne može suprotstaviti, te joj se treba pokloniti i priznati poraz.
Četvrta greška je mišljenje da je Amerika čuvar mira. Ona to nije, nego je pomagač Izraela. Ona je drugi Izrael.
Peta greška je čitav lanac ustupaka koje su Arapi učinili; susret na sredini puta i neprestano povlačenje pred židovskim interesima je velika greška.
Šesta greška je da mi na akcije odgovaramo riječima. Na zube mi uzvratimo jezikom, na isukanu sablju mi uzvratimo perom. Na otvoreno neprijateljstvo prema nama mi uzvracamo osudom i protestima. Ovo je osnovna gerška. Mi moramo na akciju odgovoriti akcijom.
Voditelj: Na koji način da uvjerimo Arape da je pitanje Palestina svearapski problem, ili problem svih muslimana svijeta, jer kada je Jaser Arafat odputovao u Oslo nije mogao naći nijednog arapskog predstavnika koji bi ga saslušao?
El-Kardawi: Ukoliko takve stvari nisu jasne, tj. da je to problem između Izraela i svih Arapa, a ne samo Palestinaca, onda ummet ne zaslužuje da opstane na Zemlji. U ratu sa Izraelom 1948. ummet je bio u daleko slabijoj poziciji nego što je danas, ali se je ujedinilo sedam arapskih vojski protiv Izraela i direktno stupilo u rat. Tada je ummet vrlo dobro razumio o čijem ratu se radi u Palestini. Palestina je posebno mjesto u kojem se nalaze sveta mjesta, kako za Palestince, tako za Egipćane, Sirijce, itd. Zbog toga jedinstven odgovor ummeta nije izostao. Međutim, to nije bilo dovoljno jer je Izrael opstao, a arapske se vojske povukle. Hasan el-Bena i kralj Abdul-Aziz su zagovarali da Palestinci trebaju biti naoražani i da se cijeli arapski svijet brine o njihovom naoružanju. Da se postupilo tako, sigurnost Palestine bila bi daleko veća. Prije nekoliko godina pojavile su se knjige koje pišu kako je Izrael opasnost za čitav region. Njihovi imperijalistički prohtjevi svima su poznati. Oni javno kažu da su granice Izraela od Eufrata do Nila. Dakle, to je velika opasnost za čitav region i to opasnost na svakom polju. Izrael je opasnost po čitav arapski svijet, kako na sigurnosnom, tako ne ekonomskom, kulturnom i bilo kojem drugom polju. Zar nekome nije jasno da sveta mjesta u Palestini nisu vlasništvo samo Palestinaca, nego je to dio islamskog i arapskog teritorija u kojem su sveta mjesta svih muslimana?! Zar postoji neko kome nije jasno da su i Palestinci Arapi?! Palestinski narod je dio muslimanskog korpusa i njihovi problemi moraju biti problemi svih Arapa i čitavog islamskog svijeta!
Voditelj: Doktore, znamo da je predsjednik Palestine jedinu podršku dobio od nekoliko evropskih zemalja; znamo da su hiljade ljudi širom svijeta izrazile solidarnost sa Palestinom, a medu muslimanima gotovo da nema nikakvih reakcija! Ponegdje budu demonstracije, ali u broju koji ne zaslužuje spomena. Da li ima smisla da govorimo o postojanju ummeta, kada njegove reakcije izostaju u ovakvim situacijama?
El-Kardawi: Ummet uistinu postoji! On je stvarnost i njegov puls se osjeća medu običnim svijetom. Gdje god sam putovao, sreo sam ljude koji iskreno žele borbu na Allahovom, dž.š, putu. Govorili su da im je jedini problem kako stići do Palestine, i kada bi put bio otvoren sa svih strana bi se odazvali u pomoć svojoj brači. Sjećate se kako je bilo sa Afganistanom? Tamo nema svetih mjesta, tamo nema Kudsa niti Mesdžidul-aksaa, ali su se vjernici odazvali iz svih krajeva svijeta kako bi pomogli svojoj brači. Dakle, osjećaj za bracu koja su u nevolji postoji. Mene su čitavu prošlu heftu zvali omladinci sa svih univerziteta u Egiptu, svi su oni ustali u podršku Palestini. Problemi u vezi s ovim pitanjem nastaju na nivou vlada i predsjednika država, ali narod osjeća bratsku vezu, u običnom narodu ummet je stvarnost.
Voditelj: Ista situacija se ponavlja drugi put. U toku velikih problema u Palestini 1982. godine narod je bio na jednoj strani a vladari na drugoj; u ratu protiv Libana nije uspio pokušaj okupiranja Bejruta. Tih dana je oko pola miliona ljudi izbjeglo sa juga prema sjevernom Libanu. Ponovo su vladari bili daleko od naroda. Šta bi to narodi trebalo da urade kako bi prisilili svoje vladare na akciju?
El-Kardawi: Stvarni problem je u nedostatku slobode, a ne u mrtvilu ummeta. Ljudi u mnogim zemljama nemaju elementarne slobode. Narod je izložen jako teškim pritiscima zbog svakog svog pokreta. Nekada dođe do bunta, pa se pokidaju stege koje pritišću narod, ali je to sve kratkog vijeka. Da bi se mogao napraviti veći korak neophodna je veća sloboda naroda. Međutim, do slobode nije lahko doći. Treba puno vremena i dosta uloženog truda kako bi se ostvarili vidljivi pokreti na tom polju. To jest težak proces, ali je uspješan. Kada narod iskreno krene u borbu za svoja prava, onda uspije. Narod posjeduje veliku moć i treba je iskoristiti za postizanje svojih prava. Na nama je da obrazujemo narod i da ga osvješćujemo kako bi bio što jači i spremniji za takva djelovanja.
Voditelj: Na početku ove posljednje Intifade reakcije naroda su bile jako žestoke. Međutim, u posljednje vrijeme je primjetno opadanje elana, posebno posljednjih sedmica. Zašto se ne uzbune ulice u muslimanskim sredinama?
El-Kardawi: Ne bih se složio sa tom konstatacijom. Ovih dana su primjetne pojačane aktivnosti na ulicama arapskih gradova, koje mi trebamo podržati. Ja se nadam da će i arapski vladari naći svoju ulogu u ovakvim događajima, te da će dozvoliti narodu da ispolji svoja osjećanja. Ako Belgija može prekinuti diplomatske veze sa Izraelom, a u nekim arapskim zemljama izraelski ambasador se normalno kreće, onda ta situacija zahtijeva promjenu. Nadam se da će stvari krenuti nabolje.
Voditelj: Vaše riječi me podsjetiše na ideju koja je bila aktuelna početkom sedamdesetih. Tvrdilo se je da je nemoguće oslobođenje Palestine bez demokratizacije arapskog društva. Da li je moguće osloboditi Palestinu u okolnostima u kojima se danas nalazi arapski narodi? A ako nije, da li je ovo dobra prilika za promjenu postojećeg stanja u arapskim zemljama?
El-Kardawi: Vrlo često se te dvije stvari dovode u blisku međusobnu vezu, što nije ispravno. Mi moramo raditi na oba polja kako bismo popravili naše stanje, ali nema neke jake veze između te dvije stvari. Ako bismo prihvatili tvrdnju da treba čekati ujedinjenje Arapa pa da se pristupi oslobođenju Palestine, pitam se koliko bi vremena trebalo da se to postigne?! To je problem koji ne može čekati, zato mi treba da radimo na tome da se što hitnije pomogne našoj brači u Palestini, a s druge strane da ulažemo napore u promjenu postojećeg stanje među Arapima. Dakle, treba istovremeno djelovati na oba polja, i tu nema nikakve kontradiktornosti.
Voditelj: Kako komentirate činjenicu da se još uvijek u nekim arapskim prijestonicama nalaze izraelski ambasadori, i pored događaja koji su se dešavali proteklih hefti?
El-Kardawi: To su pokazatelji slabosti našeg ummeta. Mnogi su se pomirili s trenutnom situacijom. Sljedeća greška je ubjeđenje da nema uslova za džihad i da je otpor izraelskom okupatoru nemoguć, pa nam ništa nije ostalo osim da odaberemo primirje. Zbog toga smo ulagali velike napore na uspostavi mira. Malo prije na programu 'El-Džezire' je bila emisija o Maroku u kojoj se kaže da nema drugog načina za rješavanje palestinskog problema do diplomatskim sredstvima. Zar postoji veća slabost i greška od toga da svom neprijatelju kažeš: Ako me udariš svojom rukom ja ću zatražiti primirje, a ako me udariš cipelom ja ću zatražiti primirje. Ako proliješ moju krv ja ću zatražiti primirje, isto cu postupiti ako mi srušiš školu, ukaljaš moju čast ili srušiš moju kuću?! Ovaj govor je neprihvatljiv, neumjesan! Mi moramo imati izbor više mogućnosti. Tačno je da mi želimo mir, ali kakav? Je li to mir pod uslovima koje postavlja Izrael i u onom obliku koji im garantuje svaku prevlast, ili je to mir koji daje svakom njegovo pravo? Islamski ummet pozdravlja mirovno rješenje i mi smo u suštini za mir. Allah, dž.š, kaže: 'I vjernike je Allah borbe poštedio.' Znači, nakon završetka bitke mi smo za uspostavu mira. Također Allah, dž.š, kaže: 'Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji!' Dakle, kada nam se nametne rat mi ga moramo prihvatiti, bez obzira na našu odbojnost prema njemu. Kada bi se ummet predao, i kada bismo smatrali da je mir jedini izbor, ja se pitam, pa šta nam je ostalo i kako to nazivaju izborom? Ako imamo izbor, onda izabiremo ono što nam je najpogodnije. Ukoliko nemamo ništa više izabrati, onda to nije izbor, nego je to vanredna okolnost i obaveza za sve. Međutim, nije tako i ovo je potpuno pogrešan način razmišljanja!
Voditelj: Oni koji to tvrde, pravdaju to velikom izraelskom nadmoći u vojnom smislu. Kažu da je Izrael jači od svih arapskih zemalja. Šta mislite o tim tvrdanjama?
El-Kardawi: To su riječi slabića i nesposobnih! Logika nesposobnosti tako kaže, ali Kur'an, historija i stvarna situacija tvrde sasvim drugu stvar. Allah, dž.š, kaže: 'I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste s time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje.' Dakle, dužni smo pripremiti onoliko koliko smo u stanju. Ne kaže se da pripremimo onoliko koliko su oni na nas pripremili, jer bi to bilo jako teško, ili nemoguće, nego nam je obaveza da se pripremimo onoliko koliko smo u mogućnosti, koliko možemo. Islamski učenjaci kažu da postoje dvije vrste borbe: borba kada mi napadamo neprijatelja na njegovoj teritoriji i borba kada se mi branimo od napada na našoj zemlji. U odbrambenom džihadu dužni smo upotrijebiti sve što smo u mogucnosti da se odbranimo. U narodu je poznata jedna poslovica koja kaže: 'Uhvati za kamen, ali ne bježi!' Dakle, ako nemaš oružja pruži otpor makar kamenom, ali nemoj bježati. Smrt je bolja nego bježanje. Palestinski narod je postupio upravo tako, nije pobjegao nego se branio čime je mogao. Branili su se kamenicama, ali nisu bježali. Mnogo je primjera da je narod koji je slabije naoružan pružio otpor koji je bio u stanju i na kraju izišao kao pobjednik. Sjetimo se Vijetnama, je li on bio jak kao Amerika? Također Alžir, kada je pružio otpor francuskom okupatoru, nije bio ni blizu snage protiv koje ratuje, ali je izišao iz boja kao pobjednik. Pa zar nam treba veći primjer od Afganistana, koji se digao protiv višestruko jačeg neprijatelja i pobijedio ga. Oni su otpor počeli sa puškama koje su bile davno zastarjele, ali su zarobljavali oružje od neprijatelja i tako se naoružavali. Dakle, narodi su činili sve da se odbrane i nikada u historiji se nisu predavali, osim u današnje vrijeme!
Voditelj: Doktore, došao nam je veliki broj pitanja na istu temu. Jedan gledalac iz Njujorka spominje hadis u kojem se kaže: 'Onaj ko se približi zalimu da bi ga spasio, izašao je iz islama.' , Mnogi pitaju o šerijatskom pripisu koji su u vezi sa ponašanjem arapskih vladara u ovoj situaciji. Gdje su oni? Gdje islamsko bratstvo i riječi La ilahe illallah? Gdje je islamska ulema? Zašto ne govore o Palestini i o specijalnim vezama pojedinih arapskih zemalja sa Izraelom, koji tolika nedjela čine našoj brači!?
El-Kardawi: Ja sam mnogo puta govorio o ovoj temi. Već dvije godine pokušavam da napravim jednu organizaciju, ili komisiju sastavljenu od vodećih islamskih ličnosti današnjice. Obavijestio sam veliki broj istaknutih ličnosti svijeta i dobio saglasnost i njihovu podršku. Međutim, problem koji nikako nismo mogli riješiti je - mjesto. Gdje da se sastane toliki broj ljudi iz čitavog svijeta i da u miru rade, bez ikakvih pritisaka. To nikako nismo mogli riješiti. Bilo koju državu da izaberemo, ta država zahtijeva da to tijelo bude pod njenom kontrolom i da slijedi politiku te zemlje, što je za nas neprihvatljivo. Ako se ništa ne promijeni, morat ćemo potražiti pogodno mjesto negdje u Evropi gdje bismo mogli slobodno da radimo svoj posao.
Voditelj: Jedan gledalac pita o onima koji siju slabost u srca vjernika. Ko su oni? Jesu li to Židovi, ili arapski vladari, ili mediji koji nas truju svojim sadržajem?
El-Kardawi: Nema sumnje da je to Izrael, koji želi da unese slabost u naša srca govoreći kako je on velika sila koja se ne može pobijediti. Šaron je na početku rekao da će potpuno slomiti Intifadu u narednih stotinu dana. Prišlo je stotinu i sljedećih stotinu, i sljedećih stotinu, a otpor ne da nije slomljen nego je još više dobio na snazi. Narod je još jače pristupio Intifadi. Palestinski narod je izuzetno snažan narod, u kojem majka ne plače za djetetom koje je poginulo u borbi, a otac odbija primiti saučešće. Traže da im se čestita na šehadetu njihovog djeteta. To je snaga naroda koja je nesalomljiva. Također, i mediji imaju jako velikog udjela u ovom poslu. Pogledajmo većinu arapskih medija i vidjet ćemo da iz programa ne možemo zaključiti da ummet proživljava najteže trenutke u svojoj historiji. Naši mediji su puni pjesme i zabave. Samo štura saopćenja u vjestima govore šta se desilo u Palestini. To je za svaku osudu! Mi trebamo osvejšćivati naš narod i upučivati ga u stvarnu situaciju. Medije treba da iskoristimo da obrazujemo naš narod, kroz učenje Kur'ana, citanje hadisa i objavljivanje istinitih vijesti. Muzika i zabava treba da bude što dalje od naših medija.
Dr. Nura Seid, gledateljka iz Saudije: Prije nekoliko mjeseci, kada je poceo rat protiv muslimana u Afganistanu, mislili smo da je to kulminacija problema. Međutim, situacija se ponavlja, a od arapskih vlada ništa ne nalazimo osim mukle šutnje na sva ta zlodjela koja se čine palestinskom narodu! Mislim da je ovo vrhunac licemjerja. Sve vrijeme židovskih divljanja u Palestini, Buš kritikuje samoubilačke akcije Palestinaca. Gdje su te svjetske organizacije koje ze brinu za prava ljudi i žena. Gdje je gospođa Buš, koja se toliko trudila da oslobodi žene Afganistana od talibanskog režima? Gdje je sada, kada židovska vojska granatama ruši bolnicu za žene u Palestini?! Ja kao muslimanka osjećam veliku bol zbog toga što se događa u Palestini, ali istovremeno i veliku tugu, jer nisam ništa u stanju učiniti kako bih promijenila situaciju. Kako da postupimo u ovakvoj situaciji?
El-Kardawi: Tačno je da se historija ponavlja i da ponovo gubimo gradove kao što smo izgubili Kordobu i ostala mjesta u Španiji. Nismo ni prestali oplakivati Hajfu, Akku i druga mjesta, a već se susrećemo sa novim tragedijama. Moram napomenuti da je velika uloga i TV El-Džezira u prenošenju istinitih vijesti o onome što se događa u Palestini. Ja želim da se iskoristim prilikom da se zahvalim svima u ovoj TV-kući, a posebno njenim reporterima koji na licu mjesta snimaju događaje i šalju ih u svijet. Mnoge slike nije objavila ni jedna druga TV-stanica, osim ove. Smatram da je to veliki doprinos jačanju veza među muslimanima i osvješćavanju naroda na putu pomoći našoj brači. Allaha, dž.š, molim da nagradi sve one koji i svoj život rizikuju da bismo mi imali istinite vijesti o tome šta se događa tamo. Onoj našoj brači koja pitaju šta da rade, poručio bih da je ummetu danas potreban džihada! U pretprošloj hutbi sam rekao da džihad više nije fardul-kifaje, nego je postao fardul-ajn, stroga obaveza za svakog vjernika. Ja sam sa onom bračom i sestrama koji traže otvaranje granica za one koji žele da se bore protiv silnika u Palestini i koji žele šehadet na Allahovom putu.
Zašto se ne otvore granice i ne dozvoli onima koji žele da daju svoj doprinos u zaštiti palestinskog naroda da to i učine?! Ummet je spreman na žrtvu, na šehide kako bismo se oslobodili nasilja. Palestinski narod to najbolje dokazuje. To je narod koji je zagarantovao opstanak ummeta. Na nama je da pomognemo našoj brači u borbi protiv neprijatelja na bilo koji nacin. Ako možemo doći do njih, naše je da se borimo zajedno sa njima. Zahtijevamo od nadležnih da se pokrenu arapske vojske. Zašto se kupuje najsavremenije oružje i na njega troše milijarde ako će ono truhnuti u magacinima, sada kada nam je najpotrebnije?! Za šta je namijenjeno toliko oružje? Zaista su to čudne stvari! Ako nismo u stanju da upotrijebimo to oružje, zašto ga ne dadnemo našoj brači u Palestini, pa da se oni njime okoriste?! Moramo uložiti sve napore da se doturi oružje našoj brači. To bi se odnosilo na džihad u vojnom smislu, ali imamo i drugih oblika džihada protiv našeg neprijatelja. Imamo politički džihad! Ja ne mogu da zamislim kako jedan naš diplomata može staviti svoju ruku u ruku židovskog ambasadora?! Neophodno je odmah prekinuti sve veze s Izraelom, na višim nivoima. Židovske ambasade treba zatvoriti u svim arapskim zemljama. Sve poslovne agencije i firme koje imaju svoje ispostave u arapskim zemljama, a židovskog su porijekla, treba zatvoriti. Pored ovog oblika borbe imamo i džihad imetkom. Allah, dž.š, kaže: 'I u borbi na Allahovom putu zalažu imetke svoje i živote svoje.'
Naša su brača potrebna pomoći i u novcu. Njima prijeti opasnost da pomru od gladi. Oni su opkoljeni i potpuno odsjećeni od ostatka svijeta, zbog toga treba da im pomognemo i u novcu, kako na razini međudržavne pomoci, tako i na nivou običnog svijeta. U početku Intifade, i u toku napada na Afganistan bilo je organizovano prikupljanje pomoći, pa zašto da to ponovo ne uradimo?! Te akcije treba da budu pokrenute s državnog nivoa i da se na taj način da mogućnost učešća u džihadu onima koji nisu u stanju da se bore oružjem. I ovo je stroga obaveza koju moramo ispuniti! Sljedeći oblik džihada je borba na kulturnom polju. Svakodnevna zbivanja moraju ostaviti veliki uticaj na naše ponašanje i na način našeg razmišljanja. Moramo se suosjećati sa našim narodom koji svakodnevno krvari. Sljedeći oblik džihada je ekonomske prirode. Prije nekoliko godina izdao sam fetvu u kojoj sam zabranio kupovinu izraelskih i američkih proizvoda.
Mojoj fetvi su se pridružili mnogi i dali svoj potpis na nju. Fetva je još uvijek na snazi i u početku se narod u velikoj mjeri odazvao toj fetvi, čak su i djeca roditelje odgovarala od kupovine svih artikala koji su spomenutog porijekla. Nije mi jasno zašto je narod popustio u bojkotu?! Moramo se ponovo vratiti bojkotu svih proizvoda koji dolaze iz Amerike i Izraela! Posebno je potrebna aktivnija solidarnost naroda sa našom bračom kroz demonstracije. I to je vrsta džihada! Zato je neophodno da se uzbune ulice muslimanskih gradova i da javno izrazimo svoj suosjećaj sa našom bračom. Pored toga, imamo i duhovni džihad. A to je da smo u mislima neprestano s našom bračom. Gdje god da se nalazimo, na svakom mjestu, u svakom našem namazu da upućujemo dove za našu braču. Tražite od imama u džamijama da upućuju dove za propast cionističkog okupatora i pomoć našoj brači. Klanjajte džennaze u odsutnosti za našu braču koja su poginula od dušmanske ruke. Upućujte dove na svima mjestima i stranama svijeta za pomoć muslimanima!
Voditelj: Na kraju emisije da se vratimo ponovo na mnogobrojne ustupke koji su pravljeni pred okupatorom. Šta nam možete reci o tome?
El-Kardawi: Zaista su ti ustupci rezultat slabosti koja se uvukla u muslimane. Muhammed, s.a.v.s, je opisao stanje ummeta u jednom hadisu u kojem kaže: 'Tog dana će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena koju bujica nosi. Allah će istrgnuti strah iz srca vašeg neprijatelja, a u vaša srca će se uvući vehn. A šta je to vehn, Allahov poslaniče? To je ljubav prema dunjaluku i mržnja prema smrti!' To je razlog naše slabosti, međutim, ona ne smije da se nađe kod nas! Ummet mora da se suprotstavi neprijatelju svom snagom. Ukoliko se ummet podijeli, njegova snaga oslabi, ali ako se ujedini, snaga ojača. Jedinstvo jača malobrojne, a razjedinjenost slabi jake. Mi imamo svoju snagu koja se ogleda u našem broju, našoj kulturi i tradiciji. Treba samo da se ujedinimo i postat ćemo velika sila. Mi ćemo pobijediti. Poslanik, s.a.v.s, nas je obavijestio o tome. U hadisu se spominje bitka između nas i Jevreja u kojoj ćemo mi pobijediti. Bitka u kojoj će i kamen i drvo govoriti: 'O muslimanu, iza mene se sakrio Židov. Dodi i ubij ga!' Mi očekujemo ovu bitku, koja će se zasigurno desiti. U drugom hadisu Muhammed, s.a.v.s, kaže: 'Stalno će u mom ummetu biti jedna grupa koja je na putu istine, i koja će se boriti protiv neprijatelja. Neće im naštetiti onaj ko im se suprotstavi, osim ono što će ih zadesiti od onih koji se nasele kod njih, dok ne dođe Allahova odredba, a oni će biti javni i poznati. Gdje su oni, o Allahov Poslaniče? U Kudsu i njegovoj okolini! – Reče!' Dakle, ovo je ta grupa koja će stalno biti, oni koji su na putu istine i koji će pobjediti, uz Allahovu pomoć!
madner wrote:Kakve to veze ima sa bijelim fosforom?
Ili se zbog nemogucnosti argumentiranja prvobitnog mora promjeniti teza?
No it's not forbidden by the CWC if it is used within the context of a military application which does not require or does not intend to use the toxic properties of white phosphorus. White phosphorus is normally used to produce smoke, to camouflage movement.
If that is the purpose for which the white phosphorus is used, then that is considered under the convention legitimate use.
If on the other hand the toxic properties of white phosphorus are specifically intended to be used as a weapon, that of course is prohibited, because the way the convention is structured or the way it is in fact applied, any chemicals used against humans or animals that cause harm or death through the toxic properties of the chemical are considered chemical weapons.
Upravo u ovom dijelu koji si ranije citirao je problem. Ako se bijeli fosfor koristi za ciljeve (za koje je u Gazi itekako upitno jesu li vojni ili civilni) koji su dalje ispred linija napadača, njegova upotreba sigurno nije "stvaranje dima" i "prikrivanje kretanja". U Gazi se bijeli fosfor očito koristi kao oružje, te je (prema ovome što si citirao) zabranjen.
e bas ovakvi ucitelji, kao sto je ovaj gore citirani, i daju izraelu povod da rade ono sto rade negirajuci pravo jevreja na postojanje.isti taj ucitelj daje suvereno pravo hamasu da upravlja sa svojim narodom na nacin na koji hoce.dakle daj da skrsimo silne pare koje dobijemo od svijeta na kupovanje kurcevih raketa sa kojima izraelcima ne mozemo apsolutno nikakvu stetu nanijeti ali se mozemo u svijetu prikazati kao oni koji krse primirija tj. dajmo pare za kopanje kojekakvih tunela i placanje stotina zastitara za svako govno koje se nazove hamasov glasnogovornik i koji drka po siriji i jordanu.nemoj slucajno da potrosimo koji dinar na nabavku dizela za bolnicu.ma fuj koja su sve to govna i jedni i drugi.ja mislim da niko nije sretniji bio od izraelskih politicara kad je hamas oteo vlast u gazi.zali boze one sirotinje koja gine pod rusevinama zgrada....
sjever76 wrote:e bas ovakvi ucitelji, kao sto je ovaj gore citirani, i daju izraelu povod da rade ono sto rade negirajuci pravo jevreja na postojanje.isti taj ucitelj daje suvereno pravo hamasu da upravlja sa svojim narodom na nacin na koji hoce.dakle daj da skrsimo silne pare koje dobijemo od svijeta na kupovanje kurcevih raketa sa kojima izraelcima ne mozemo apsolutno nikakvu stetu nanijeti ali se mozemo u svijetu prikazati kao oni koji krse primirija tj. dajmo pare za kopanje kojekakvih tunela i placanje stotina zastitara za svako govno koje se nazove hamasov glasnogovornik i koji drka po siriji i jordanu.nemoj slucajno da potrosimo koji dinar na nabavku dizela za bolnicu.ma fuj koja su sve to govna i jedni i drugi.ja mislim da niko nije sretniji bio od izraelskih politicara kad je hamas oteo vlast u gazi.zali boze one sirotinje koja gine pod rusevinama zgrada....
To sto za tebe nije argument vec retoricko pitanje, samo govori o tebi.
Potpuno druga tema, ali ako cemo vec o istoj:
The media couldn't have made a bigger pig's ear of the white phosphorus story. So, before moving on to the new revelations from Falluja, I would like to try to clear up the old ones. There is no hard evidence that white phosphorus was used against civilians. The claim was made in a documentary broadcast on the Italian network RAI, called Falluja: the Hidden Massacre. It claimed that the corpses in the pictures it ran "showed strange injuries, some burnt to the bone, others with skin hanging from their flesh ... The faces have literally melted away, just like other parts of the body. The clothes are strangely intact." These assertions were supported by a human-rights advocate who, it said, possessed "a biology degree".
I, too, possess a biology degree, and I am as well qualified to determine someone's cause of death as I am to perform open-heart surgery. So I asked Chris Milroy, professor of forensic pathology at the University of Sheffield, to watch the film. He reported that "nothing indicates to me that the bodies have been burnt". They had turned black and lost their skin "through decomposition". We don't yet know how these people died."
– George Monbiot in The Guardian November 22, 2005
madner wrote:Kakve to veze ima sa bijelim fosforom?
Ili se zbog nemogucnosti argumentiranja prvobitnog mora promjeniti teza?
No it's not forbidden by the CWC if it is used within the context of a military application which does not require or does not intend to use the toxic properties of white phosphorus. White phosphorus is normally used to produce smoke, to camouflage movement.
If that is the purpose for which the white phosphorus is used, then that is considered under the convention legitimate use.
If on the other hand the toxic properties of white phosphorus are specifically intended to be used as a weapon, that of course is prohibited, because the way the convention is structured or the way it is in fact applied, any chemicals used against humans or animals that cause harm or death through the toxic properties of the chemical are considered chemical weapons.
Upravo u ovom dijelu koji si ranije citirao je problem. Ako se bijeli fosfor koristi za ciljeve (za koje je u Gazi itekako upitno jesu li vojni ili civilni) koji su dalje ispred linija napadača, njegova upotreba sigurno nije "stvaranje dima" i "prikrivanje kretanja". U Gazi se bijeli fosfor očito koristi kao oružje, te je (prema ovome što si citirao) zabranjen.
Ne vidim zasto se ocito koristi kao oruzje. Meni izgleda kao da polazu dimnu zavjesu za napredovanje pjesadije.
I opet, ni Izreal ni USA nisu potpisali taj protokol.
Ili - pak - kolateralna steta ? 
