Evo i nastavak, koji sam obećao:
2. O muzičarima, instrumentalistima i autorima.
Općenito, kada pričam sa drugovima, kolegama i poznavaocima muzičke scene nekad i sad, kako u BiH tako i u zemljama ex Yu, otprilike nam je svima stav da je sada, u periodu nakon rata, kriza i nedostatak kvalitetnih autora, u odnosu na "zlatno doba" '70-ih i '80-ih godina.
U tom nekadašnjem ex Yu periodu, bilo je jako puno dobrih autora, tekstopisaca, kompozitora, pa se pjesme iz tog perioda slušaju i danas. Na sarajevskoj sceni, osim Letu Štuke, skoro da i nema poslijeratnog benda koji je ostavio neki značajan trag i "impact" pa su i danas, kod velikog broja bendova koji su postojali i prije rata, na set listama evidentne pjesme koje su nastale '80-ih.
Evo, konkretno Sejo i ZP, imaju puno poslijeratnih albuma, ali su im pola repertoara i okosnica koncerta, pjesme koje su nastajale i stasale na prvim albumima.
U prijeratnom periodu, u BiH i ex Yu bilo je dobrih autora, koji su dosta pisali, pa su svi ti bendovi od kraja '70-ih do rata, izdali po 5-10 albuma, nije mogla proći godina a da Bijelo dugme, Azra, R. Čorba, nešto ne objave. Danas su albumi rijetki, ok, promjenio je Internet način diskografije, "izumrli" su CD i LP ploče i kasete, ali utisak je da se prije rata mnogo više snimalo i objavljivalo nego sada iako su tonski studiji bili dosta skuplji i nedostupniji. Iz tog predratnog vremena, izuzetak su npr. Indexi koji su postojali nekoliko decenija, a imaju samo 3 albuma, dva prijeratna i jedan poslijeratni, mogli su cijeli svoj opus odsvirati na jednom koncertu
Međutim, primjećujem da u poslijeratnom periodu ima dosta dobrih mladih muzičara i instrumentalista.
Mislim da ih nikad nije bilo više, svi nešto sviraju, oprema dostupna, tutorijali na Youtube, odlični za učenje. Uslovi su puno bolji, nego kad sam ja učio svirati nekad sredinom '90-ih, rat, oskudica, tad nije bilo prozora, a kamoli instrumenata. Imaju nove generacije gitarista koje stvarno ubijaju, tehnički odlični, a riječ je od ljudima od 20-25 godina. Nekad su se znali majstori i virtuozi, Vlatko, Toačk, Leiner, Điđi Jankelić, znalo se ko je "tata" u nekoj oblasti i to je bilo to.
Mislim da BiH prije rata nije imala instrumentalista u rangu Murisa Varajića, Emira Hota, pa i Dine Šukala.
Kad se pogleda diskografija ZP, Elvis J Kurtović i C. Jabuke, kao često spominjanih bendova u ovoj temi, to su bili bendovi sastavljeni od "Dernek muzičara", ekipe koja se usputno bavila sviranjem, više su išli na neku komediju i fazone, nego što su bili instrumentalisti.
Većinu njihovih pjesama, odsvirat će neko ko se 2-3 godine amaterski bavi gitarom, pjesme nisu nešto zahtjevne.
Sarajevo, za razliku od BG i ZG, nikada prije rata nije imalo ozbilju Jazz scenu. Poslije rata malo je to podigao Alimanović i ekipa, ali i to je tanko, jer ima nekoliko bendova u kojima se "vrti" 10-al istih muzičara.
Nismo mi u ex Yu uglavmom imali tzv. Super grupe, kao Toto, Dream Theatre i slične sastave u kojima su muzičari koji se dokazuju i "sviraju radi drugih muzičara", pa onima koji žele "srozati" kvalitet i uticaj Ex Yu scene u odnosu na Evropu i svijet, eto jednog argumenta
Kvalitetni instrumentalisti i tada i danas u Ex Yu prostoru, uglavnom su svirali kao dio pratećih bendova, izvođača kao što su Zdravko Čolić, Merlin, Gibboni itd. Uglavnom nisu radili po bendovima, osim nekih izuzetaka, kao što su pomenuti Leb i Sol, gdje su svi bili "instrumentalne zvijeri"
Ono što je specifično za poslijeratni period, je da se od rata do danas nisu pojavili kvalitetni autori, koji će zamijeniti Štulića, Arslanagića, B. Đorđevića, Balaševića i ostale kvalitetne autore, tesktopisce i kompozitore.
Nema novog Kornelija Kovača, Đorđa Novkovića, nema novog Nune Arnautalića. Muzičara i to tehnički jakih i potkovanih ima, ljudi razvaljuju a sviraju po nekim svadbarskim bendovima, ali autora nema i to je ono što je značajna razlika u odnosu na prijeratni period i danas.
Kad sam pričao sa B. Leinerom, bubnjarom Azre i on je sličnog razmišljanja, ima bubnjara što ubijaju, Vukašin Bakić, lik koji sada svira Zdravku Čoliću, relativno je mlađi lik, Čola je sad nedavno na koncerte u SA, vodio njega, nije htio bubnjara NS Big benda, Nikola Babić svira sa Bebekom, također momak "ubija" dosta ima dobrih muzičara na svim instrumentima, međutim autora-fali.
Mislim da muzika, kao i bilo koja umjetnost, ne može "Izumrijeti" jer se sa svakom novom generacijom rađaju nova djeca, koja ulaze u umjetnost i nose tu priču dalje.
Rah. Avdo Sidran je čini mi se, nekada govorio o tome, kako vjerovatno ima sudbinski zapis i određenje, da će u svakom narodu, od npr. 100 hiljada ljudi, biti određen broj pjesnika, pisaca, muzičara, pa i lopova i preljubnika, da je to jednostavno tako i da poezija ne može "izumrijeti", jer će uvijek biti ljudi koji će htjeti pisati i da se to neće nikada ugasiti.
Slično je i sa muzikom, uvijek će biti novih generacija muzičara i autora, čak je danas neuporedivo tehnički lakše raditi i stvarati, a na šta će ličiti muzika u budućnosti, kako na ex Yu prostorima tako i šire, valjda ćemo doživjeti pa vidjeti.
Ne kontam ove moderne trendove i šta je to što može privući publiku. Iznenadili su me npr. oni momci iz Pančeva, Buč Kesidi ili tako nešto, njih dvojica- gitara i bubanj, i imaju publike da rasprodaju karte za čitav Dom mladih, tako da, traži se novi zvuk i pravac, izvan onog klasičnog R'N'R-a '70-ih i '80-ih, a hoće li se pojaviti neka nova imena, koja će ostaviti značajniji trag-vidjet ćemo.
Malo bi bude žao, kad vidim da npr. Konvoj i Erogene zone, prilično malo sviraju, od Studija 2. pa do nekih svirki, ali slabo to nešto ide. Mislim da su dobri bendovi i općenito cijenim svakog ko radi autorske pjesme, jer kad radiš autorski- teško možeš biti kič, samim tim što je tvoje, ima neku vrijednost, jedino ako uporno ne pokušavaš imitirati neke bezvezne trendove
Almas svako malo "zahukta" nešto oko Zona ili svog solo -projekta, ali ne potraje to nešto dugo....
