Forum Klix.ba

Moll_Flanders wrote:''Govoriti o ljubavi, to je već pomalo voljeti. Nikad žena ne govori o ljubavi s nekim koji joj se ne sviđa kao čovjek, i kojeg nikad ne bi mogla voljeti ili poželjeti.''

Ne znam ko je ovo rekao, ali mislim da je upravu.

vesela_sveska wrote:"Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji vrijedi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočarenjem, pa ma kako teško ono bilo"

LieToMe wrote:"Troje nas je, u cijelom svijetu samo troje... Nije važno šta se dešava u svijetu, nije važno šta će biti sutra, važan je ovaj čas blaženstva bez misli... Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj, ali ovaj nikada više. Hiljadu tuđih ljubavi biće kao ova, ali ova nikada više. Prvi put znam šta je sreća, osjećam je, vidim, mirišem. Cio svijet i cijela vasiona, nas troje. Nikog drugog osim nas nema. I ima sreća!"

"Postoje oni od kojih ne možete otići i oni kojima se uvijek vraćate. Postoje i oni od kojih ste otišli, a oni jos uvijek nisu otišli od vas. Susretanja, sudaranja... Slučajni i namjerni saputnici… Istopljena prijateljstva… Promašene ljubavi…Po neki ispušten znak... Gdje tebe da smjestim? U one od kojih ne idem ili one kojima se uvijek vraćam?"

"Uvijek sam mrzila rastanke, posebno one iznenadne, kao slučajne a zapravo u nekoj laboratoriji zloće brižno spremane. A narastajala sam se, u životu, prokletom sudbinom satkanom, i za tri prosječna života. Nekada sam išla ja, nekada su išli drugi, a nekada smo se samo kretali u suprotnim pravcima. Nisam sigurna je li gore kada ostaješ, ili ideš."

"Godina je sve više – prijatelja sve manje.

Prijatelji se gube tako što ih ukradu žene (poslednji put smo ih videli na momačkoj večeri), krade ih posao, kradu ih godine, vreme, krade ih smrt, kradu ih neke druge, strane zemlje, kradu ih nam njihova deca, njihovo ime u novinama, njihovo lice na televiziji, kradu ih nam naše reči o njima koje su čuli od trećih prijatelja. Održavamo panično neka klimava prijateljstva, krijući sopstvenu slabost i strah da ostanemo sami. Najveći broj naših prijateljstava su neka vrsta bednog sporazuma sa savešću, bekstvo od samoće. Kako samo zavidim prijateljstvima starim pedeset godina! Koliko je samo bilo potrebno ljubavi, strpljenja, mirenja sa greškama, pristajanja na slabost; koliko lukavstva da se godinama krade vreme od posla, od ambicija, od porodice i poslepodnevnog sna – koliko mnogo razumevanja da se održi ta slabašna, krhka biljka prijateljstva između dva starca što se duže od j
ednog ljudskog veka nalaze u "Mažestiku", u podne, posle svih dobrih i loših godina! Dva starca u "Mažestiku", u podne – dva preko noći ostarela dečaka što poznaju neke samo njima znane prolaze kroz zabranjene kapije kojih više nema, rupe u tarabi, i tajanstvene tunele u iščezlim vrtovima, sada posle svega i druže se svakoga dana u podne: jedanput kafu plaća jedan, drugi put – drugi. Zanimljivo, za kraj nekog prijateljstva uvek okrivljujemo druge, nikad sebe. Retko ko od nas pomisli za sebe da ima možda tešku narav ili sklonost ka novim prijateljstvima. Što se mene tiče, stari prijatelji su mi prave dragocenosti u životu. Naravno, kao i ostali, sklapam nova poznanstva ali više od svega čuvam prijateljstva sa onima koji me pamte dok sam još imao tamnu kosu i bio sklon ludorijama."

Momo Kapor

honky tonk wrote:

vesela_sveska wrote:"Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji vrijedi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočarenjem, pa ma kako teško ono bilo"

ko je napisao?