Connaisseur Karlin wrote:
Generacije rodjene prije rata ,danas priacju istim jezikom,a kad ih pitas,ukljucuji i mene,ja zaista vise nisam sigurna,kojim jezikom govorim i pisem.

Danas mnogi Bosanjci/Srbi i Hrvati iz razilicitih dijelova BiH pricaju drugacije ( dijalekti) , tj. ne pricaju iskljucivo svojim "nacionalnim" jezikom.
Zamisli,pitala sam osobe iz BiH kojim su jezikom govorile prije rata,i danas mnogi kazu da pricaju jednim jezikom,tj. jednom o spomenutih varijacija,iako nisu uopste promjenili svoj govor.

Niko od nas ne govori istim, nepromijenjenim jezikom, niti govorom kojim je govorio prije 25...30 godina. To je biološki, psihološki i prosto logički nemoguće. Ako ništa drugo, fond riječi nam se sigurno povećao i znatno izmijenio u poređenju sa predratnim, a ako nije onda nešto nije u redu s našim intelektualnim sposobnostima. Jezičke konstrukcije, fraze, nove strane riječi koje prate razvoj nauke i tehnike, naš izgovor pod uticajem različitih sredina i ljudi sa kojima se susrećemo - sve se to promijenilo i razlike su više nego očigledne.
Ali, sve to nije dovoljno za reći da danas govorimo nekim drugim jezikom. Taj naš jezik danas jeste drugačiji, i mi ga možemo nazivati svim danas raspoloživim nazivima, ali to je lingvistički jedan jezik, onaj naš maternji, čiju normu smo sasvim prosječno savladali do završetka osnovne škole.
Sve ostalo je prirodna nadgradnja i (ne)svjesno prilagođavanje promjenama, jer naš jezik (mislim na jezik pojedinca) se konstantno i u velikoj mjeri mijenja nezavisno od naše volje.
Znači, svi se mi služimo jednim policentričnim standardom, koji obuhvata sve nama poznate dijalekatske različitosti, a jedan je jer ima istu osnovu: štokavsko narječje i neke novoštokavske dijalekte, ijekavskog i ekavskog izgovora, koji se u različitim centrima/školama danas različito zovu, ali zahvataju istu teritoriju (najrasprostranjeniji su) i gramatičke osobine su im iste.
Ovo su lingvističke činjenice, ukratko, a sve ostalo je politika, ideologija, lično pravo pojedinca... itd.