Forum Klix.ba

SkyLimit wrote:Vidjet ću da postavim neke dijelove iz knjige "Grad i čovjek" Selima Bešlagića, koja je u načelu skup njegovih prepiski, govora, intervjua...s obzirom da se radi o ključnoj političkoj figuri ratne Tuzle svakako da je interesantno.

Gojeni H wrote:

jao_situacije wrote:
hvala skontao sam, fakat je jebeno zauzeti to brdo

Opet nista nisi skonto.

Nije problem Vis zauzeti i zauziman je. Problem je odrzati se na tom brdu. Ne znam da li neko ima sliku ... iz Kalesije se to i ne vidi bas tako, ali tek kad dodjes na Vis, skontas da si nahebo i da si kao na dlanu cetnicima na brdu koje je iznad Visa.

@ spreca
Kako rece da se to brdo zove? I, kad se to brdo zauzme, da li se sprjecava komunikacija prema Sekovicima?

SkyLimit wrote:U naredno vrijeme ću rijetko ili nikako postati na ovoj temi, jednostavno iz razloga što ću malo odmoriti od ove tematike, nekako sam psihički potrošen, pročitao sam na hiljade pojedinačnih biografija poginulih boraca 2. Korpusa i to je teret, kad naveče legnem dolaze mi njihova lica, njihove priče, osjećam njihovu bol...

Bilo je ovo ipak zanimljivo putovanje za mene, trudio sam se iskopati što više o 2. Korpusu, sad uglavnom samo čekam tu najavljenu monografiju 2. Korpusa da izađe. Zasigurno je bilo grešaka u onim postovima gdje sam iznosio svoje mišljenje i zaključke, ne zamjerite, vremenom sam uvidio da je korisnije i sigurnije da jednostavno objavljujem materijal na ovoj temi.

Zaista sam primjetio da iz nekog razloga 2. Korpus ima najskromniju medijsku prezentaciju na osnovu one koju zaslužuje od svih korpuse Armije RBiH. Najbolji primjer je ta neprijateljska operacija "Drina 93", toliko glomazna i značajna da zauzima centralno mjesto u CIA "Balkan Battlegrounds", da joj je i srpska strana pridaje veliki značaj a kod nas jedva da i možeš nešto pronaći na internetu vezano za nju.

Klix objavi i godišnjice oslobađanja nekih sela u zonama odgovornosti ostalih Korpusa, a godišnjicu slamanja ove neprijateljske ofanzive kojom je neprijatelj mislio završiti rat naravno da i ne spominje. A radi se o pobjedi čiji je historijski značaj skoro kao i Banjalučkog boja. Međutim ne radi se o uroti Klixa ili sarajevskih medija, odnos lokalnih medija tuzlanske regije je također nedostojan.

Ima prostora da se pitanje uloge i značaja uopćeno Armije RBiH puno bolje obradi i prezentuje, kao i da se sa time i znatno više upozna stanovništvo. Meni je nekako umjesto suhih podataka draže slušati ili čitati iskustva običnih boraca iz prve ruke, no oni obično baš i nisu pričljivi.

SkyLimit wrote: Ovako cu jos bolje docarati situaciju: Pripadnici Patriotske lige iz Gracanice, Kladnja, Zivinica i Kalesije uniformisani, sa trakama oko glava i puskama u ruci zure ka Kula Gradu, a narod se ne obazire na njih. Ljudi mirno idu na posao, posjecuju familiju, momci i cure se drze za ruke i setaju naokolo, a naoruzane ljude koji idu ka mjestu odakle vec dugo odjekuje pucnjava ignorisu, niko ih i ne spominje. Vjerovali ili ne, tako je bilo.

U Tuzlu se vec salju ranjenici, a tuzlanska vlast se vodi politikom "ne talasaj", tuzlanska policija zaustavi ranjenike na ulazu u prostor opcine Tuzla i ne dopusta prolaz niti jednom ranjeniku sa ljiljanima. Skinu ti uniformu i ljiljane, pa tek onda mozes proci. Tuzla je u rat usla tek 15. maja 1992. godine kad se desio legendarni sukob na Brcanskoj Malti i kad su sto se mora priznati posteno nagrdili JNA, ali do tada je pola Sjevernoistocne Bosne vec bilo palo pod neprijateljsku vlast.

Rijeci "kapetana Almira" koji je dosao da organizuje odbranu na podrucju Zvornika sve govore kakvo je tada bilo stanje bosnjackog naroda

Mi smo imali plan odbrane Zvornika i o tome smo obavijestili rukovodstvo Zvornika, a to su bili Bošnjaci - kaže Almir. - Jer, bivša JNA je preko puta Zvornika, u Srbiji, rasporedila artiljeriju, utvrđivala se, dovodila pojačanje. Mi smo, dakle, neposredno prije četničke agresije namjeravali da zaposjednemo ključne tačke u Zvomiku. Naravno, to nismo mogli da uradimo bez podrške i saglasnosti rukovodećih ljudi u opštini. Međutim, nismo naišli na podršku. Čak je taj naš plan odmah i provaljen. Stav rukovodećih ljudi u Zvorniku, Bošnjaka, bio je da će nas ta JNA braniti, a da mi hoćemo da narušimo "bratstvo i jedinstvo" u ovom gradu... Ishod se zna.

SkyLimit wrote:U naredno vrijeme ću rijetko ili nikako postati na ovoj temi, jednostavno iz razloga što ću malo odmoriti od ove tematike, nekako sam psihički potrošen, pročitao sam na hiljade pojedinačnih biografija poginulih boraca 2. Korpusa i to je teret, kad naveče legnem dolaze mi njihova lica, njihove priče, osjećam njihovu bol...

Bilo je ovo ipak zanimljivo putovanje za mene, trudio sam se iskopati što više o 2. Korpusu, sad uglavnom samo čekam tu najavljenu monografiju 2. Korpusa da izađe. Zasigurno je bilo grešaka u onim postovima gdje sam iznosio svoje mišljenje i zaključke, ne zamjerite, vremenom sam uvidio da je korisnije i sigurnije da jednostavno objavljujem materijal na ovoj temi.

Zaista sam primjetio da iz nekog razloga 2. Korpus ima najskromniju medijsku prezentaciju na osnovu one koju zaslužuje od svih korpuse Armije RBiH. Najbolji primjer je ta neprijateljska operacija "Drina 93", toliko glomazna i značajna da zauzima centralno mjesto u CIA "Balkan Battlegrounds", da joj je i srpska strana pridaje veliki značaj a kod nas jedva da i možeš nešto pronaći na internetu vezano za nju.

Klix objavi i godišnjice oslobađanja nekih sela u zonama odgovornosti ostalih Korpusa, a godišnjicu slamanja ove neprijateljske ofanzive kojom je neprijatelj mislio završiti rat naravno da i ne spominje. A radi se o pobjedi čiji je historijski značaj skoro kao i Banjalučkog boja. Međutim ne radi se o uroti Klixa ili sarajevskih medija, odnos lokalnih medija tuzlanske regije je također nedostojan.

Ima prostora da se pitanje uloge i značaja uopćeno Armije RBiH puno bolje obradi i prezentuje, kao i da se sa time i znatno više upozna stanovništvo. Meni je nekako umjesto suhih podataka draže slušati ili čitati iskustva običnih boraca iz prve ruke, no oni obično baš i nisu pričljivi.

Alfons Kauders wrote: Odluka da se Tuzla u tim danima drzi po strani je bila nepopularna, ali dugorocno opravdana. Kupovalo se vrijeme za pripreme, sto je razumljivo imajuci u vidu neprijateljski potencijal u i oko Tuzle.

- Opstina je pocela poduzimati odredjene mjere jos pocetkom 1992, a primpreme se intenziviraju u martu.
- SDS u Tuzli nikad nije bio jak - Srbi su cinili oko 15% stanovnistva, a dobar dio tuzlanskih Srba nije bio za njih
- SUP je bio pod, hajmo reci, pod mijesanom kontrolom. Bio je nas, ali SDS i JNA su i dalje znali sta se desava, otprilike do sredine aprila.
- SUP je u isto vrijeme bio pod pritiskom JNA, koji su cekali svaku priliku da izazovu incident, tako da su morali fingirati istrage organizatora otpora i sl, sto je ukljucivalo moju staru i ekipu iz njene fabrike, iz koje je slucajno isparilo nekih sredstava i naoruzanja TO.
- Kada Srbima postaje jasno da od te tuzlanske Jugo price nema nista, i da im se zapravo zamazuju oci dok im se radi o glavi, tada krecu malo zesci incidenti, a u jednom od njih avijacija je raketirala polozaje PL/TO Zivinice (srecom bez posljedica, jer su gadjali prazne objekte kao upozorenje).
- SUP i dalje fingira kojekakve istrage i akcije protiv organizatora odbrane, ukljucujuci tu grupu Zivinicana i nove grupe po Tuzli (mahom organizatore PL i HOS)

Epilog te nepopularne kupovine vremena je bio pozitivan, jer je cilj bio kupiti sto vise vremena prije 18. maja 1992. Fulali smo samo tri dana, a upitno je kakvi bi bili rezultati da se nesto pokusalo pocetkom maja. Cilj je bio osigurati povlacenje JNA prije no sto im se da alibi da krenu u otvorene sukobe. To se i desava - JNA se polako povlaci, i 15.5. u borbama na Brcanskoj ne ucestvuje skoro nijedan pripadnik JNA - jer rezerviste s Majevice i Ozrena ne nazivam JNA, vec VRS ili cetnici. U kasarni je svega nekoliko dana ranije bilo dosta profesionalnijih i opasnijih jedinica iz redovnog sastava s kojim bi teze izasli na kraj nego sa hrpom pijanih rezervista.

A sta bi znacilo da se nije kupovalo vrijeme, i da je JNA ostala na tim polozajima do 18.5.1992, i onda smo promijenila oznake u VRS? To bi znacilo da bi sve istocno od Soline po defaultu bila njihova teritorija - od kasarne, preko Brcanske, Sjenjaka, Slavinovica, do prvih srpskih sela. Vec su drzali tunel i istocni prilaz gradu (koji vodi u Sprecko polje, i onaj koji ide na Majevicu). Nisu drzali juzne prilaze, ali su ih u aprilu ili maju mogli bez problema zauzeti - na Krojcici je bio punkt TO i SUP-a, i to je bilo to. Izmedju Krojcice i aerodroma skoro nista. Sreca je bila da na tom potezu nije bilo srpskih sela, inace bi se kurac tako povukli. Par Selo, Dubrave, Vukovije... 100% muslimansko-katolicko stanovnistvo.

Dakle, da je Tuzla JNA priustila izgovor za djelovanje, to bi znacilo da bi Husinska Buna od prvog dana bila cetnicko uporiste, sa stotinama profesionalnih vojnika i starjesina, i brdom naoruzanja. Jedno ih je bilo okruziti 13-14. maja - sta bi se desilo da se to pokusalo 15 ili 30 dana ranije? To bi vec bila ogromna zajebancija i vjerovatno nerjesiv problem, jer bi im tako dali vremena da do 18og napune kasarnu odanim rezervistima iz okoline Tuzle, a da Srbijance pro forme izvuku dalje.

Istu situaciju bi imali i na jugu - Kalesija se ne bi vratila, aerodrom se mozda ne bi tek tako predao, imajuci u vidu okolni teren. Ko ne zna, aerodrom Dubrave ima dvije piste - Dubrave i Ciljuge. Njih spaja saobracajnica kojom se mogu prebacivati borbeni avioni - izmedju te dvije piste nema haman nista - ravnica, nasip, Spreca, nasip, ravnica... A tu je i Vis, da pokriva artiljerijom... Sa sjevera bi se naslanjali na G. Dubrave, ali realno, u to vrijeme su mogli uzeti Dubrave i sve do Krojcice bez ikavih problema.

Dakle, da nije bilo odugovlacenja i kupovanja vremena s nase strane, lako se moglo desiti da sukobi pocnu u trenutku kada bi Srbi bez previse problema mogli osigurati kasarnu i vezu na sjever ili istok, ili obje. To bi znacilo da bi u startu imali kontrolu koritom Soline, do Si Sela, pa na Ilincicu i Krojcicu, pa preko Spreckog Polja (dovoljno bi bilo i od aerodroma do raskrsnice u Dubravama, ali ne vjerujem da bi se zaustavili tu, jer bi im bilo jednostavnije srusiti 2 mosta prema Zivinicama i postaviti liniju na Sprecu).

Onda bi fakticki imali situaciju da se Tuzla i Zivinice od prvog dana sukoba nalaze na prvoj liniji... I to liniji koju bi jako, jako tesko mogli probiti, a s koje bi nam mogli jebavat mater kako hoce, jer bi bili u dometu minobacaca i lakog naoruzanja. Kako bi tek izgledalo da neko drzi Ilincicu i puca po Tuzli, ne smijem ni da pomislim. Imali bi cijeli grad na dlanu.

SkyLimit wrote:

Alfons Kauders wrote: Odluka da se Tuzla u tim danima drzi po strani je bila nepopularna, ali dugorocno opravdana. Kupovalo se vrijeme za pripreme, sto je razumljivo imajuci u vidu neprijateljski potencijal u i oko Tuzle.

- Opstina je pocela poduzimati odredjene mjere jos pocetkom 1992, a primpreme se intenziviraju u martu.
- SDS u Tuzli nikad nije bio jak - Srbi su cinili oko 15% stanovnistva, a dobar dio tuzlanskih Srba nije bio za njih
- SUP je bio pod, hajmo reci, pod mijesanom kontrolom. Bio je nas, ali SDS i JNA su i dalje znali sta se desava, otprilike do sredine aprila.
- SUP je u isto vrijeme bio pod pritiskom JNA, koji su cekali svaku priliku da izazovu incident, tako da su morali fingirati istrage organizatora otpora i sl, sto je ukljucivalo moju staru i ekipu iz njene fabrike, iz koje je slucajno isparilo nekih sredstava i naoruzanja TO.
- Kada Srbima postaje jasno da od te tuzlanske Jugo price nema nista, i da im se zapravo zamazuju oci dok im se radi o glavi, tada krecu malo zesci incidenti, a u jednom od njih avijacija je raketirala polozaje PL/TO Zivinice (srecom bez posljedica, jer su gadjali prazne objekte kao upozorenje).
- SUP i dalje fingira kojekakve istrage i akcije protiv organizatora odbrane, ukljucujuci tu grupu Zivinicana i nove grupe po Tuzli (mahom organizatore PL i HOS)

Epilog te nepopularne kupovine vremena je bio pozitivan, jer je cilj bio kupiti sto vise vremena prije 18. maja 1992. Fulali smo samo tri dana, a upitno je kakvi bi bili rezultati da se nesto pokusalo pocetkom maja. Cilj je bio osigurati povlacenje JNA prije no sto im se da alibi da krenu u otvorene sukobe. To se i desava - JNA se polako povlaci, i 15.5. u borbama na Brcanskoj ne ucestvuje skoro nijedan pripadnik JNA - jer rezerviste s Majevice i Ozrena ne nazivam JNA, vec VRS ili cetnici. U kasarni je svega nekoliko dana ranije bilo dosta profesionalnijih i opasnijih jedinica iz redovnog sastava s kojim bi teze izasli na kraj nego sa hrpom pijanih rezervista.

A sta bi znacilo da se nije kupovalo vrijeme, i da je JNA ostala na tim polozajima do 18.5.1992, i onda smo promijenila oznake u VRS? To bi znacilo da bi sve istocno od Soline po defaultu bila njihova teritorija - od kasarne, preko Brcanske, Sjenjaka, Slavinovica, do prvih srpskih sela. Vec su drzali tunel i istocni prilaz gradu (koji vodi u Sprecko polje, i onaj koji ide na Majevicu). Nisu drzali juzne prilaze, ali su ih u aprilu ili maju mogli bez problema zauzeti - na Krojcici je bio punkt TO i SUP-a, i to je bilo to. Izmedju Krojcice i aerodroma skoro nista. Sreca je bila da na tom potezu nije bilo srpskih sela, inace bi se kurac tako povukli. Par Selo, Dubrave, Vukovije... 100% muslimansko-katolicko stanovnistvo.

Dakle, da je Tuzla JNA priustila izgovor za djelovanje, to bi znacilo da bi Husinska Buna od prvog dana bila cetnicko uporiste, sa stotinama profesionalnih vojnika i starjesina, i brdom naoruzanja. Jedno ih je bilo okruziti 13-14. maja - sta bi se desilo da se to pokusalo 15 ili 30 dana ranije? To bi vec bila ogromna zajebancija i vjerovatno nerjesiv problem, jer bi im tako dali vremena da do 18og napune kasarnu odanim rezervistima iz okoline Tuzle, a da Srbijance pro forme izvuku dalje.

Istu situaciju bi imali i na jugu - Kalesija se ne bi vratila, aerodrom se mozda ne bi tek tako predao, imajuci u vidu okolni teren. Ko ne zna, aerodrom Dubrave ima dvije piste - Dubrave i Ciljuge. Njih spaja saobracajnica kojom se mogu prebacivati borbeni avioni - izmedju te dvije piste nema haman nista - ravnica, nasip, Spreca, nasip, ravnica... A tu je i Vis, da pokriva artiljerijom... Sa sjevera bi se naslanjali na G. Dubrave, ali realno, u to vrijeme su mogli uzeti Dubrave i sve do Krojcice bez ikavih problema.

Dakle, da nije bilo odugovlacenja i kupovanja vremena s nase strane, lako se moglo desiti da sukobi pocnu u trenutku kada bi Srbi bez previse problema mogli osigurati kasarnu i vezu na sjever ili istok, ili obje. To bi znacilo da bi u startu imali kontrolu koritom Soline, do Si Sela, pa na Ilincicu i Krojcicu, pa preko Spreckog Polja (dovoljno bi bilo i od aerodroma do raskrsnice u Dubravama, ali ne vjerujem da bi se zaustavili tu, jer bi im bilo jednostavnije srusiti 2 mosta prema Zivinicama i postaviti liniju na Sprecu).

Onda bi fakticki imali situaciju da se Tuzla i Zivinice od prvog dana sukoba nalaze na prvoj liniji... I to liniji koju bi jako, jako tesko mogli probiti, a s koje bi nam mogli jebavat mater kako hoce, jer bi bili u dometu minobacaca i lakog naoruzanja. Kako bi tek izgledalo da neko drzi Ilincicu i puca po Tuzli, ne smijem ni da pomislim. Imali bi cijeli grad na dlanu.

Ja razumijem tuzlansku taktiku na početku agresije i može se zaključiti da je ispalo dobro, ali iskreno, više sretno nego spretno i moglo je biti i sasvim drugačije.

Jer da su se bivša JNA, formacije SDS - a i paravojne formacije iz Srbije nakon pada Kalesije(a to je 11. maj) spojile sa G. Čaklovićima(a to znači dalje sa Požarnicom, Siminom Hanom... i sve do pred sami grad Tuzlu) i aerodrom Dubrave gdje je još uvijek bila bivša JNA Srbi bi imali kompaktnu teritoriju od Beograda preko Zvornika do Majevice i Tuzle. Tuzla je u to vrijeme još uvijek "krala vrijeme" i vrlo malo pridonijela da do takvog scenarija ne dođe(neprijatelj zaustavljen na Bijeljevcu), a da se to desilo Selim bi mogao samo qrcu svirati. Ovako je ispao Napoleon, pogotovo naspram krajeva u kojima je SDA ko fol organizovala otpor a znamo kako su prošli i kakav su otpor pružili.

Tuzlanskoj vlasti čini se nikad SDA neće oprostiti što je marginizirala Patriotsku Ligu pa se tako baš i ne mogu kititi perjem da su oni zaslužni za odbranu Tuzle(PL je u načelu bila vojno krilo SDA), mada je ipak i ta tuzlanska jedinica PL odigrala svoju ulogu, uostalom Nurdin Dino Hasić kao najpoznatija figura tuzlanske PL je među prvim Tuzlacima koji su odlikovani Z. ljiljanom.


Čini se i da Heroj oslobodilačkog rata Senad Mehdin Hodžić nije bio na istoj liniji sa tuzlanskim vlastima, a i on je također bio ta PL struja. Tuzlanska vlast je pripadnike PL u najmanju ruku sklanjala, toplo im savjetovala da se ne pojavljuju previše po Tuzli.

On je baš onako zanimljiva figura jer je stalno isticao da se Bosni brani na Drini a ne pred kućnim pragom pa je već početkom agresije otišao da se bori na zvorničkom ratištu, on dijete Tuzle i obrazovan čovjek otišao da se bori za zvornička sela kad se i mnogi lokalci nisu htjeli boriti za njih. Poginuo je već 10. maja 1992. u selu Zaseok, znači i prije nego što je zvanična Tuzla uopće i ušla u rat.

Tuzla je uvijek znala iznjedriti velike pojedince koji su ostali upamćeni kao omiljene figure odbrane Bošnjaka Sjevernoistočne Bosne, u 2. Svjetskom ratu je to bio Muhamed Hadžiefendić(bez obzira na ideološku pozadinu. činjenica da je u običnom svijetu ostao zapamćen kao spasioc) a u ovom je to bio Senad Mehdin Hodžić.


Inače ja sam bio na njegovom mezaru kod Stare džamije u Hemlijašima gdje je pokopan. Ovako su mi lokalci objasnili zašto je on baš tu pokopan: "Otac S. M. Hodžića je iz zaseoka Hodžići a majka mu je iz zaseoka Bećići, a ta dva zaseoka su jedan drugom preko potoka. Oba zaseoka pripadaju selu odnosno MZ Memići, općina Kalesija. Još prije njegovog rođenja, cijela se porodica preselila u Tuzlu. Hodžići se od davnina ukopavaju na mezarje oko Stare džamije u zaseoku Hemlijaši(još jedan zaseok MZ Memići) pa je nakon njegove pogiblje porodica izrazila želju da i on bude pokopan tu, iako je on zapravo i rođen i odrastao u Tuzli a prvobitno pokopan na zvorničkoj teritoriji gdje je i poginuo. "

Senad Mehdin Hodžić, sin kalesijskih doseljenika u Tuzlu, rođeni Tuzlak, postao omiljen i legenda među narodom Zvornika gdje je i poginuo...heroj cijele Bosne i Hercegovine.

http://heroji.ba/mehdin-hodzic/

Obiljezena godisnjica pogibije kapetana Hajre Mesica foto



Među brojnim zvaničnicima, u ime Vlade Tuzlanskog kantona cvijeće su položili i spomen odali premijer Tuzlanskog kantona Bego Gutić i ministar za boračka pitanja Fahrudin Skopljak.

„Ovo je prilika da izrazimo poštovanje prema liku i djelu Kapetana Hajre. Njemu dugujemo posebnu zahvalnost za organiziranje odbrane na ovom području. Kako bi smo sačuvali sjećanje na te herojske podvige u ratu 1992-‘95. Vlada Tuzlanskog kantona odlučila je ove godine finansirati izradu spomen bisti za naša tri narodna heroja. Bistu heroju Nesibu Malkiću smo postavili na proljeće ove godine u Živinicama, danas otkrivamo bisti Kapetanu Hajri, a uskoro ćemo to uraditi i sa bistom heroju Mehdinu Hodžiću”, rekao je premijer Gutić i dodao da „bista koju danas otkrivamo treba da nas podsjeti na herojske podvige generala Hajrudina Mešića i njegovih Lavova iz Teočaka, ali ova je bista još važnija zbog mladih naraštaja. Ona njih treba da opominje i podsjeća na ono šta se ovdje desilo u oslobodilačkom ratu”.

Osim izrade spomen bisti našim herojima Vlada je, kako bi od zaborava sačuvala određene događaje, Skupštini Tuzlanskog kantona uputila Zakon o značajnim datumima TK, a koji najviše tretira datume iz Oslobodilačkog rata.

„Od ukupno 9 heroja oslobodilačkog rata, mi na području Tuzlanskog kantona imamo tri heroja, ali nažalost o njima malo govorimo. Raduje me da ovom obilježavanju danas prisustvuje veliki broj djece, jer ovo što mi danas radimo ne treba našim herojima. Ovo treba nama živima da bude opomena, a posebno ovoj djeci i generacijama koje dolaze”, rekao je ministar za boračka pitanja Fahrudin Skopljak.

Današnjem događaju, osim članova porodice Kapetana Hajre, predstavnika Općine Teočak, Skupštine i Vlade Tuzlanskog kantona, prisustvovali su izaslanici u Parlamentu FBiH Mirsad Kukić i Elzina Pirić, te ministar za boračka pitanja FBiH Salko Bukvarević.

Teocak.ba
Foto: radioglasdrine.com