prog321 wrote:piupiu wrote:
E, vidiš, ja to ne vidim tako. Čak i ideja o južnoslovenskoj državi pobija tu teoriju o tome koliko su se mrzili. Kad čitaš Andriju Kačića Miošića, pa Gundulića, Vitezovića, čak i Njegoševa dopisivanja sa Husein-kapetanom Gradaščevićem i Osman-pašom Skopljakom, pa strane putopisce iz 18.og i 19.og vijeka ... dobiješ i malo drugačiju sliku, al' za to se treba zaroviti malo u književnost i način života, a ne samo u 'istoriju'. U kontekstu vjekovne 'turske opasnosti' za Evropu to može izgledati vrlo crno-bijelo, u kontekstu plemenskog i feudalnog života na marginama dva svijeta u mnogo manjem i mnogo manje povezanom svijetu mislim da je ta 'mržnja' ipak izgledala malo drugačije. Najveći je balkanski problem što se o istoriji od prije 500 i 600 godina razmišlja kao da se desila juče, ljudi isto kao da žive u nekoj bezvremenskoj kapsuli.
In:
Sve nekako ali da mozes cistog obraza spomenuti Njegosa ? ?
Tog fashistu koji je umro od sifilisa ??
Tipa koji u Gorskom Vijencu otvoreno zagovara istrebljene muslimana.
Evo jednog isjecka iz njegovog teksta:
" --- Žališ nešto, a ne znaš što žališ; s Turcima ratiš, a Turke svojakaš,
... Nego udri dokle mahat možeš, a ne žali ništa na svijetu! Sve je pošlo đavoljijem tragom, zaudara zemlja Mu'amedom.
Mogu, mogu, itekako, jer ne gledam na istoriju unazad, niti je gledam kao neko u čijoj su porodici u 30 godina dva puta stradali od crnogorskih četnika u tim ranim genocidima dvadesetog vijeka, nego pokušavam razumjeti Njegoša, čovjeka koji je umro 1851.. Mogu, jer sam istraživala Njegoša, interesovalo me je kako je neko ko se zalagao za ideju južnoslovenskog jedinstva, ko je saradjivao sa Ljudevitom Gajem, ko je Husein-kapetanu slao fišeklije da mu pomogne u njegovoj borbi, ko je pisao pisma Skopljaku u kojima je pravio vrlo jasnu distinkciju izmedju 'azijatskih Turaka' i 'naše domaće turske braće', ko je bježao u Evropu da se odmori od 'plemenskog divljaštva' svoga stada ... instrumentaliziran u svrhe u koje je instrumentaliziran. Lično ne sumnjam da bi bio ojadjen da vidi u kakvom je društvu 'završio' na kraju 20.og stoljeća.
A, to što je on tada pisao ništa se posebno ne razlikuje, niti posebno odskače od evropskog anti-turskog izričaja ili, uopšteno,
zeitgeista 19. vijeka (orijentalistički, romantistički, nacionalistički, rasistički). Ti i u Turskoj imaš vrlo slične narodne anti-otomanske poezije, vjerovao ili ne, iz istog vremena, pa čak i danas, u kojoj se lamentira dolazak Turaka kao stranog elementa, gubitak slobode, mrzi se 'strani element', itd. O tome, na primjer, piše Cevat Çapan. Nije mi promaklo ni da je on umro jako mlad - sa 38 godina (koliko ja znam od tuberkuloze, a ne od sifilisa), i da je pitanje kako bi se njegov misaoni opus dalje razvijao. Al', eto, ja sam se time malo više bavila u pokušaju da posmatram stvari iz perspektive njegovog vremena i mjesta u svijetu, pa, tako i izvodim svoje zaključke. S obrazom.
prog321
