Mislim da mladi ljudi ne mogu zamisliti da su stari ljudi vrlo često od nekog trenutka spremni da umru, žele da umru. Ne znam koliko si se sretao s tim, ja dosta. To su vrlo neobične i teške situacije, mahom za one mladje koji ne shvataju tu psihološku transformaciju svojih starih.S4mpion wrote:Eh, ovo je zanimljivo. Nisam ovo čuo jednom. Međutim, primjetio sam da većina onih koji ovako razmišljaju ipak vole svoj život i ni 40, a čak ni 50 godina života im nije previše ako je proživljeno u zdravlju i sreći, uglavnom umru, ili će tek umrijeti, bez svoje volje.piupiu wrote:Taj koncept 'vječnog života' nakon smrti meni svakako zvuči kao noćna mora. Čuj da živiš vječno. Pa ubila bih se.
Koncept vječnog života nekima možda zvuči kao noćna mora, ali činjenica je da ga, kao ljudi, sa životom na kakav smo navikli, ne možemo pojmit. Za jednog leptira, čiji život traje 2 dana, 30 godina je vječnost. Postane li taj leptir čovjek, proživjeće i mnogo više od tih 30 godina, jer više ništa nije nalik životu leptira, dobio je novi život u kojem 30 godina uopšte nije mnogo.
Naravno, kada bi čitav Univerzum bio jedna velika igra u kojoj se ti kao neka energija svjesna same sebe pretvaraš u razne oblike života, živiš, umireš i ponovo se radjaš u nekom novom obliku, učeći, uživajući u svim svojim oblicima pojavnosti, znajući da sutra možeš biti nešto drugo, to bi bila predivna vječnost puna igre. Ali taj koncept o kojem pričam je, valjda, koncept Boga - gdje smo mi sve te njegove pojavnosti, i njemu je zabavno (ili nas je napravio iz strašne i čiste dosade
), a mi se strašno patimo što ćemo krepati. A i samim pripadanjem prirodi čovjek može sebi ispričati istu priču - kad umreš, ako nahraniš zemlju, pretvorićeš se u travu, u tratinčicu, u maslačak, poješće te ovčica, od tebe će nastati mlijeko, popiće te mala ovčica, itd... Stvar koja mene uvijek užasno nervira oko ideje sopstvene smrti je radoznalost - sve bih dala da mogu virnuti kako li će izgledati svijet za 200 ili 2000 godina. Ne kao koncept vječnog života, nego iz puke radoznalosti, da virnem i ok, nazad medju tratinčice. 
