Tema je za planinarenje, ali pošto se većina nas voza biciklima po planinama oko Sarajeva, onda se može i ovde 'zakačiti' .
Jutros čitam da je iz kanjona Rakitnice spašena žena. U subotu smo imali laganu vožnju do Lukomira i sjedimo pijemo kafu, prilazi ta 'planinarka' (koja se izgubila) i pita lokalce za rutu via Dinarica. Ona je strankinja (čitam jutros da je Holanđanka) i priča engleski. Ja društvu govorim da će je seljak poslat gdje ne treba, da joj objasnimo, možda je on ne razumije... Naravno počelo zezanje i dok smo se mi dohavizali, ona je otišla. Otišla sama u kanjon Rakitnice

. Već je bilo kasno za takvu šetnju, oko 3 sata, lokalna naoblaka nije obećavala ništa lijepoga. Dakle postojali su svi uslovi za izgubiti se.
Ovakve stvari će vam se dešavati svugdje i ako krenete biciklom na turu, naravno ako krenete bez pripreme. Na vožnjama gledajte da imate jednog u raji koji je išao tom rutom, da imate GPS (često beskoristan jer počesto dobiješ info 'no GPS coverage'), kartu za taj teren...Seljaci/domoroci su čudo. Njima je zajebancija što te posao u krivom smjeru, a tebi život visio na koncu. Seljak je baš u subotu jednu ekipu poslao od Maršala u Lukomir i ljudi prešli skoro 30km, umjesto 18km. Bio im prvi put i nisu znali. Ljudi,lijepo je što se počelo hodati i vozati po planinama, ali planinu treba poštovati, na planinu se ne ide bez dobre pripreme, ne možete bez adekvatne odjeće i obuće, bez hrane, prve pomoći, a radi sigurnog kretanja možete u telekomima nabaviti karte pokrivenosti GPS signalom(ima), u MAC-u karte minskih polja, karte planinarskih staza u svakom planinarskom društvu, broj GSS-a na njihovoj web stranici...Pričajte sa iskusnim planinarima prije odlaska na neku planinu, čisto da vam daju par informacija specifičnim za tu planinu. Kad sve to uradite svima će nam biti lakše i uživanje je veće, nema straha. Sretno!