izbjeglica_iz_besmisla wrote: ↑02/06/2025 07:35
Jel neko zna kojom logikom su klubovi iz Estonije, Moldavije i Lihtenstajna medju nosiocima a mi ne?
Zato što država iz koje neka ekipa dolazi nema veze sa koeficijentom. Timovi imaju svoje lične koeficijente, koje dobijaju konstantnim igranjem u Evropi i prolascima u dalje runde takmičenja. Naravno da postoji i državni koeficijent, ali on služi za ekipe koje nemaju svoj klupski koeficijent (nisu nijednom igrali Evropu u zadnjih pet godina) ili imaju klupski koeficijent lošiji od tog državnog, u tom slučaju preuzimaju državni. Konkretno u BiH, svoj klupski koeficijent imaju Borac (13.625), Zrinjski (10.000), mi (6.000) i Velež (4.500). Svi ostali bh. klubovi su ili bez koeficijenta ili imaju manji od državnog (2.606), pa preuzimaju njega. Željezničar naprimjer, sa samo dva izlaska u Evropu u zadnjih pet godina (jedno prvo i jedno drugo pretkolo) ima klupski koeficijent samo 2.500, pa ove godine nastupaju pod državnim, koji je za tih 0.106 jači od njihovog klupskog.
Eh sad, dolazimo do ovog tvog pitanja, kako timovi iz tih država imaju bolji koeficijent, pa imaju ga zato što redovno igraju Evropi. Konkretno, Vaduz iz Lihtenštajna svake godine igra Evropu i u prethodnih pet godina je skupio keoficijent 7.500, Flora i Paide iz Estonije također nisu fulili nijednu sezonu u Evropi, Flora ima u zadnjih pet godina čak i jednu grupnu fazu i zato su napucali koeficijent. Petrocub iz Moldavije također, svih pet sezona je tu.
A zašto mi nemamo veći koeficijent od gore nabrojanih klubova? Pa nemamo ga zato što smo u zadnjih pet godina fulili jednu sezonu (22/23), dva puta smo ko zadnji debili ispadali u prvom pretkolu (21/22 od Milsamija i 23/24 od Torpeda), što znači da smo za te sezone dobili najmanji mogući koeficijent (1.000), jednom smo jedva dobacili do drugog pretkola (lani, Aktobe i Spartak) i dobili tih malo "boljih" 1.500. A i ovo što imamo sad, imamo zahvaljujući onoj najstarijoj od pet sezona koje ulaze u obračun, sezoni 20/21, kad smo igrali plej-of i dobili maksimalnih 2.500.
Tako da, ako se ne uozbiljimo ove godine i ne dođemo bar do plej-ofa, dogodine će nam koeficijent biti još manji, jer gubimo tu sezonu sa 2.500 bodova. Ispadnemo li opet u drugom pretkolu, iduće godine nam koeficijent neće biti ni ovih 6.000 koje sad imamo, nego još jadnijih 5.000. Ako ispadnemo u trećem pretkolu, dogodine nam je koeficijent 5.500, a ako dobacimo do plej-ofa, onda isti kao i ove godine - 6.000. Tek ako se nekim čudom plasiramo u grupe ECL, možemo očekivati rast koeficijenta u narednoj sezoni, u odnosu na ovaj sad.
Ono što je svakako dobro jeste da nakon što izgubimo tu sezonu, (20/21), naredne tri godine gubimo tri sezone u kojima skupa imamo 2.000 (21/22 - 1.000, 22/23 - 0, 23/24 - 1.000), što znači da bez nekog značajnijeg iskoraka (čitaj grupe + par pobjeda u njima), mi konkretniji pomak u koeficijentu možemo očekivati tek tamo za 3-4 godine.
Nama je recimo za status nosioca u ovoj sezoni nedostajalo samo 0.500 bodova. Odnosno, da smo bar jednom u prethodnih pet godina prošli još jedno kolo, da smo izbacili Milsamija, Torpedo ili Spartaka ili da smo bar samo otišli u Evropu u sezoni 22/23 (da nismo zijanili finale Kupa od Veleža), pa makar ispali i u prvom pretkolu tad, mi bismo danas imali koeficijent s kojim bismo bili nosioci u drugom pretkolu ECL.
Koliko je važno stalno učešće u Evropi, najbolje pokazuje primjer Budućnosti iz Podgorica. Oni imaju jedno treće pretkolo (sezona 20/21 kad su ispali od nas, 2.000) i poslije toga četiri puta zaredom ispadali u drugom pretkolu (21/22-24/25, 4x 1.500) i tako osigurali sebi koeficijent 8.000 s kojim su ove sezone glat nosioci u prvom pretkolu LP i imaju priliku da prođu u drugo pretkolo LP i osiguraju tako sebi minimalno play-off ECL, tj. minimalno koeficijent 2.500 za ovu sezonu, odnosno ukupni za iduću sezonu 8.500, a to im za slučaj da i dogodine budu prvaci, opet donosi status nosioca u prvom pretkolu LP i novu priliku da dođu do plej-ofa ECL i da nastave još dodatno bildati koeficijent.