dr.gog wrote: ↑07/02/2020 12:48
"Zamjećujem" učestalu uporabu kovanice "uhljeb". Osobito me veseli da su svi ugledni mediji poput Avaza i klix.ba vjerno usvojili istu, te novinari nepogrešivo detektiraju ko jeste, a ko nije radnik sa svrhom. Novinari, jebite se kolege, skupa sa teta Borkom Rudić.
Back to topic..
Ne znam ljudi, postaje degutantno posmatrati malu baru punu krokodila koji su nahajcali građane jednog osrednjeg grada da se međusobno prepiru poput "ratnih" neprijatelja.
Prateći scenu evo skoro 3 decenije, vidim silna ponavljanja obrazaca. Stariji forumaši, raznih profila, također znaju. Ovdje ima mnogo svijeta koji je učen, i vrlo ciničan. Neka
...
Ali, zar nismo sami kreirali začarani krug? MI, kolege forumaši, generacija koja je zaokruživala listiće, pucala iz kalašnjikova, upravljala "situacijama", ili podržavala razne političke opcije. MI, koji godinama, što iz dijaspore, što iz domovine, živimo u ovom apsurdu i doprinosimo mu "nemanjem" kritične mase? Ja prvi, koji nisam stisnuo nikad da svoj bijes kanališem tako što ću uzeti "papir sa ovlastima", založiti obraz,zdravlje i razum ne bih li pomakao barem mrvu. Možda i jesam nekad sitnicu, ali nedovoljno. Sad, kao otac djeteta koje već može glasati, kajem se još više. Sa tugom gledam njezinu putovnicu RH. Domovine koja , da se ne lažemo, nije uopće njena, izuzevši ona ljetovanja
. Zašto uplićem generaciju 2000-2001?.
Zato što, vjerujte, ubili smo ih u pojam politikom koja je za njih, opterećene besmislenim sistemom školstva, čisti "horor apsurd".
Čak ni moji najbolji drugovi iz SDP i NS, te prijatelji iz SDA (generacijska raja), ne znaju gdje će pući.
(@madner bi ovo razložio sa "lijeve" strane možda bolje)
Klinci se, pomalo, boje političara, imaju refleks bježanja i ignorisanja. I to važi jednako za djecu iz obitelji koje glasaju za SDA, za djecu roditelja članova SDP, NS, SBB...
Jedan dečko, nekih 21-22, čiji je otac funkcioner SDA, odlikovani borac sa moje linije, mi je u oči rekao da niti razumije niti želi da "skonta staroga"
Meni moja veli da je Naša stranka, koju javno podržavam, za nju nejasna. Simpatičan joj Peđa, jer je , eto, nekako fin i kulturan. Sabinin govor u Parlamentu , na moje insistiranje odgledala, i veli da je skopčala samo dvije stvari (praktični ,poznati pojmovi). Smije se Damiru Nikšiću, ali i njene dvije drugarice (18 i 20), vele da im zvuči kao klovn i blesav. Dalje, prošle godine sretne Bakira Izetbegovića na sportskoj manifestaciji, skupa sa prof.Sebijom. Kaže, "on je bio fin i baš prirodan, a ona nekako led ledeni a nasmješena". Vide djeca sve, dragi moji forumaši.
Razmislite šta im ostavljamo i koliko će razumjeti.
Da li će krenuti preko granice, ili upasti u underground pokrete od kojih će strepiti tajne službe?. Predviđam loše scenarije, i zato kažem, dobro vodite računa šta i kako prenosite djeci, posebno ovoj bjesnoj generaciji koja je počela truljenje na biroima za zapošljavanje, a nemaju novaca za odlazak.
Dr, Gože, eskapizam nije ništa nepoznato ni mojoj, ni tvojoj, ni ovim današnjim generacijama, samo što se onaj ratni "eskapizam" nazivao dezerterstvom, a ovaj današnji "ekonomska emigracija". Naravno, u kategoriju eskapizma ne možemo svrstati one koji su silom pobjegli ispod noža sa kućnog praga.
Ja sam, evo , zašao već u četvrtu deceniju života, i isto kao ti, pamtim sve one silne buntove od prvog protesta "Dosta" u Wilsonovom, na kojem sam zaključio da je sve to čisto pozerstvo, taj mladalački bunt natopljen dvolitrom "Sarajevske" i lošom travom, preko onoga najvećeg sindikalog protesta u Alipašinoj, na kom su se okupili svi radnici tzv.državnih preduzeća od Bihaća do Goražda, oko desetak hiljada ljudi, kada je pred njih izašao premijer Branković, naobećavao svega, a, u suštni, slagao ih u lice.
Nije zgoreg napomenuti da smo upravo za vrijeme njegove vladavine imali najveći posljeratni egzodus radno sposobnog stanovništva, pretežno iz propalih državni preduzeća, koje se udarilo nogom u dupe i krenulo trbuhom za kruhom u Sloveniju, Hrvatsku i dalje.
Danas je taj Branković neki qurac od faktora na državnom nivou, a nekim od ljudi koje sam poznavao, moja generacije, danas su djeca po fakultetima u Sloveniji i Austriji.
Zapravo, iskren da budem, svaki nadu sam izgubio nakon tog okupljanja, jer nigdje tu nije bilo niti jednog studenta, niti jednog mladog buntovnog čovjeka da podrži te radnike, jer su se u ta doba održavali protesti za Denisa Mrnjavca, pa se dobro sjećam da su tada sarajevski "Dani" posvetili kompletan broj brutalnom ubistvu Denisa Mrnjavca, a sindikalnim protestima pola stranice.
Ali, avaj, to je bio isti slučaj kao i sa Tajom i Semihom, sigurno se sjećaš, neke su krupne stvari gurane u sporedne ulice da bi se preko nekih izolovanih slučajeva pokušale rušiti vlasti.
Za vrijeme onih paljevina 2014. me uhvatila panika, ali me je brzo prošla, jer sam shvatio da smo nakon svega onoga došli do zida i da se nama kud.
Osim pokupiti se i otići.
Bit sve ove hronologije događaja u zadnjih dvadeset godina jeste da je ovo društvo, po svojoj strukturi, duboko podjeljeno i da ne postoji kolektivni osjećaj za prioritete koji se trebaju riješavati.
Doktori štrajkuju zbog sebe, policija štrajkuje zbog sebe, prosvjeta štrajkuje zbog sebe, radnici štrajkuju zbog sebe...solidarnosti nema.
I jedni, i drugi, i treći, i četvrti, nakon svih ovih godina, zajedno pakuju kofere da se ispale odavde.
Zašto očekivati nešto bolje od sljedećih generacija? Njihov svijet, njihova svijest je daleko šira od zemljice Bosne. Postaće im turistička atrakcija.
Nas, koje je rat stukturalno oblikovao na svakom nivou od emocionalnog ponašanja do načina ishrane (grah mi ne nosi - može, al' svake prestupne godine), skupo je koštalo uvjerenje da smo se borili za nešto zašto vrijedi ovdje ostati (možda je to samo privid borbe?).
Mi smo bili samo dio sveukupnog dekora svog ovoga sivila, ali smo odbijali da to priznamo. Nakon dvadeset godina je vrijeme da se to prizna i krene od nule.
Od ideala se ne živi. Čak i oni koji su ih prodavali cijelo vrijeme, batalili su cijelu stvar, okrenuli ćurak, postali muze ili mecene političke elite, te se uhljebili u rasponu od institucija kulture do diplomatskih predstavništva.
