Bilo bi im lakše i prijatnije živjeti ako bi odabrali život bez mitova. Ali, nemam problem ni ovako. Ja živim, uživam u svom radu, porodici, prijateljima, komšijama, kolegama, sportskim terminima i izletima, poštujem zakone, spavam mirno, ne bojim se da će mi sutra policija pokucati na vrata zbog pokušaja državnog udara. Uživam u svojoj domovini, koja i praktično i FORMALNO, sa papirom i pečatom postoji, i u gradu u kojem jesam i na granici države i u ambasadi moje države ako se nalazim u stranoj zemlji. I kao takvog me prepoznaju bilo gdje se nalazio.
Mitomani, dakako imaju isti papir i pečat, pasoš i lk, registraciju na vozilu, prelaze na istoj granici BiH ako nekad prelaze, prepoznaju ih kao takve u inostranstvu, ali ipak biraju da kažu: "ma ništa to, nije Drina granica, okrenut ću glavu od tablica, plaćam pdv i sve ostalo u državi BiH, al BiH ne postoji". Bira da ide protiv Ustava, zakona, bira da mu policija kad tad zakuca na vrata. A to je neminovno, jer institucije moraju ojačati, ne može vječno ovo trajati.
Kome je lakše čekati, šta mislite? Meni kojem je sve stvarno ili takvom kojem je sve u zraku, imaginarno?
