Kikibombona wrote:Opetja033 wrote:Tek ces vidjeti sta je ateizacija islamskog svijeta.
Citao sam istrazivanja (ima tome dvije godine sigurno) da je u Saudijskoj Arabiji najveci procenat ateista u islamskom svijetu. Zajebali Albaniju recimo.
Maltene svaki Iranac koji se dočepa Zapada, momentalno "postane" ateista.
A razlog upravo to: niko nema pojma ni o cemu.
Ne karikiram i ne uvelicavam kada kazem da je prije 1000 godina islamski svijet imao vise slobode i kriticke misli nego danas. Pa otvoreno se diskutovalo o tome da li žene mogu biti imami i predvodnici namaza muškarcima. Giganti islamske misli, poput imama Taberanija, su bili stava da može. Taj isti Taberani je neupitan autoritet i danas. Vehabijski/selefijski pokret ne smije direktno da ga pljuje. Ali lakse je onda sutjeti oko nekih njegovih stavova.
Otvorene, javne diskusije oko prirode Kur'ana, oko postojanja Boga, oko vremenskog konteksta šerijata. Prije hiljadu i više godina.
Pa bolan ne bio za vrijeme Poslanika a.s. (eeeej Poslanika a.s.!) zagarantovana su osnovna ljudska prava medinskim transvestitima. Transvestitima! Danas ih kamenuju, progone i ubijaju.
Ali in je pljuvati Zapad i Jevreje te na njih svaljivati krivicu.
Da se jednom slozim sa tobom.
Monumentalne historijske gradjevine poput Ain Dare, gradovi poput Nimruda, Palmire, su nadzivjeli sva moguca islamska carstva i sve moguce islamske lidere. Nikome nije palo na pamet da to porusi. Onda su dosle vehabije da uniste kulturnu bastinu koja pripada cijelom covjecanstvu. Turci unistise Ain Daru sto je nevjerovatan zlocin protiv covjecanstva. Zelim vjerovati da se radilo o gresci, da nisu znali sta gadjaju.
Pa vise od 1400 godina nijednom islamskom vladaru ili ucenjaku nije palo na pamet da rusi statue Budhe u Bamiyanu.
Ljudi ne shvataju, i muslimani i nemuslimani, da je ovaj "islam" koji danas gledamo aktuelan tek nekih 40-50 godina, negdje i manje.
Obzirom da je dobar dio čovječanstva te dobi, ljudi i ne poznaju drugačije tumačenje i misle da je to-to. Međutim ovo što danas gledamo je posljedica nafte i kupovanja moći i uticaja kod jednih, te stvaranja wilayet al fakih koncepta kod drugih. To su braća blizanci a i približno iste su dobi.
Naveo sam primjer Huseina Đoze kod nas. Tu su i rahmetlije Nerkez Smailagić, reis Čaušević.
Mada je Đozo daleko najradikalniji u modernizmu. Ali to se sve temelji na arapskoj (preciznije egipatskoj) modernističkoj školi (koja se, pazi ironije, također nazivala selefijskom): spomenuti Shaltut i Rashid Rida, Abduh, Afghani.
Dio njih je čak negirao i postojanje džina kao bića. Đozo je pisao o tome. I svi doživjeli duboku starost, niko im nije prijetio ubistvom ili bacao fetve na njih. Naravno bili su kritikovani i to žestoko od nekih krugova ali to je sve dio dijaloga.
A koliko je moguće različito tumačiti lik i djelo jedne osobe: zvali su se selefijama jer su svoje mišljenje i djelovanje bazirali na učenjima Ibn Tejmijje. Istog onog Ibn Tejmijje koji je zakletva Daeshovcima i ostalim ekstremnim selefijama. Čak je i Husein ef. Đozo pisao pohvalno o njemu i Muhammedu ibn Abdulvehabu.
Oni su željeli da se vrate izvoru pri metodologiji i tumačenjima, eleminišiću sve što je nakalamljeno na Islam tokom stoljeća i tako izvršiti reformu, dok današnje selefije žele da se vrate izvoru slijepim oponašanjem.
Islam je kompletna i kompleksna civilizacija. Ovo što oni nude jeste svođenje kako Islama tako i šerijata na "zločin i kaznu".