I vama i begoviću. I to sve ugledni forumaši, od kojih ne bi očekivao toliku zadrtost.
Nego, hajde da makar malo pokušam okrenuti temu. Kako je tema o papetu zatvorena, a imam želju da nešto napišem, ja ću ovdje. Dakle, treba li pape ostati ili ne. Izgleda da je u dobroj mjeri postignut konzensuz da jke najbolje da ostane. Složio bih se sa tim, ali ipak bih volio da stavim par razmišljanja ( mojih , naravno

) da stavim na papir.
ja stvarno ne vejrujem da Pape ima neki trenerski talenat. Da ima viziju igre, hrabrost, i onaj specifični elemnta koji se baš ne može objasniti, ali koji dijeli odlične trenere od prosječnih trenera . Kad već tako mislim što sam onda za ostanak Papeta. Pa jednostavno, nekada se između trenera i igrača stvori hemija koja proizvodi rezultate. Hemija koja se ogleda u povjerenju jednih u druge, odnosima koji svoj odraz imaju na terenu.I zaista bi bio rizik kvariti tu hemiju, koja barem naizgled postoji. I onako u sjećanje mi pade na pamet, najveća Veležova generacija, ona sa Duškom, Kuljom, Marom, njih je trenirao rahmetli Sula Rebac, i danas iz ove perspektive, svi oni koji su još tada pratili Velež, znaju da Sula baš i nije bio veliki trener. I sada se po Mostaru pričaju vicevi o Sulinim taktikama, koje bi se uglavnom ogledale u tome, ti daš lopti Kulji, a Kulje nek nabaci Dušku i onda date gol

( malo karikiram, naravno, ali otprilike je to). Al opet, postojala je ta hemija, i igra Veleža u to vrijeme je bila čudesna, Sula i igrači su bili jedno i rezultati su dolazili. Dva puta uzastopno vicešampioni bivše Juge, četvrtifinale kupa UEFA i slično. I kada se toga sjetim, a nije ovo jedini primjer, onda nije čudo što jesam za Papetov ostanak. Postoji ta hemija, i ona bi trebala dati rezultate..
Ipak, ponekad me jedna pomisao onako zabrine. i opet se vraćam na tu veležovu generaciju, jeste ostala je u pamćenju, bili su tu rezultatti, ali nikad nije uspjela biti šampion. I ostat će uvijek jedno pitanje na koje nema odgovora, a šta da je trener tada bio neko drugi, bolji, renomiraniji, sa većim znanjem. Da li bi ipak tada titula došla u Mostar.
I ne bih volio da slično pitanje ostane u zraku nakon slijedećih desetak godina. Misao ili pitanje koje bi otprilike glasilo, kako ona zlatna generacija bh fudbalera, sa Džekom, Pjanićem, Misimovićem, čijih se partija i danas svi sjećamo (kako su samo onomadne Francusku rastavili na proste faktore u parizu, ali ih sudija zajeba) nikada ne ode na svjetsko ili evropsko prvenstvo. I da li bi možda sve drugačije bilo sa nekim drugim trenerom.