Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
ArtemisFowl wrote:Tih hriscana sto i pored svih dokaza govore da se u spomenutim stihovima ,,Duh Istine'' odnosi na Boga.Upoznao sam nekolilo takvih i oni samo iz mržnje prema Islamu neće da prihvate da je ,,Duh Istine'' Muhamed-
Bolje bi ti bilo da se upoznas s drugim religijama, pogotovo sestrinskim pa ti mozda sjevne u glavi kakva ideja zasto i kako. Ovako polemisati, jos na pogresnom mjestu, jedino sto moze odati jeste tvoju skucenost. Ostaj mi zdravo, kao sto rece uvazena forumasica iznad, i ne pisi slicne postove na ovoj temi.
“U čijem srcu bude uklesano (ime) ‘Muhejmin’, i duša i tijelo će mu biti nurom obasjani.”
U kur’anskoj suri Hašr kaže se:
On je Allah – nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakog obezbjeđuje, Onaj koji nad svim bdi (el-Muhejmin)…
(Hašr, 23.)
Hafenī, Gazali, Kušejri i doktor Abdul Halim Mahmud, tvrde da se ovo Božije ime “el-Muhejmin” spominje i u časnome Tevratu, Knjizi datoj hazreti Musau, alejhisselam.
Rob koji otvori svoje srce prema manifestiranju ovoga Božijega Imena, bit će od velike koristi ne samo za sebe već i za društvo u kojemu živi jer takva osoba pazi, prije svega na vlastiti ego i na sve smetnje za drugoga koje mogu od njega doći, ali i na sve smetnje po ljude i društvo, bilo smetnje koje sami ljudi proizvode, bilo koje dolaze od nekih izvanjskih opasnosti.
U tesavvufu se ovi plodovi bliskosti s uzvišenim Allahom nazivaju murâkaba, stalno vođenje računa o neprestanoj izloženost Božijemu pogledu. Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže da postoje tri stupnja murakabe.
Prvi, kada je čovjek svjestan Božije blizine, kada je u mogućnosti sebi predočiti, nekako osjetiti, imati osjećaj, da je uzvišeni Allah prisutan (hadret).
Drugi, kada salik jasno zna i osjeti Božiju prisutnost, pa mu bude svejedno – šta god da se događa nema brige.
Treći, to su osobe na visokome mekamu, ništa ne rade svojom voljom. U potpunosti su okrenute uzvišenome Allahu i u svemu čekaju Njegovu naredbu.
Rahmetli hadži Šejh naglašava da je murakaba “visokoumna, srčana i duhovna stvar u kojoj salik gleda u slike koje mu Allah, dželle šanuhu, pokazuje.”
Murakabu valja nastojati postići, sâm konkretan čin odvija se uz konstantan nadzor, izravan ili neizravan, šejha (duhovnoga učitelja), a same slike koje se vide gledaju se otvorena srca, bez razmišljanja. O njima se ne mašta.
Hazreti imam Gazali kaže da je svaki rob nadziratelj, da svaki rob bdije nad svojom nutrinom (agvār) i svojim tajnama (esrār), dok ne zavlada svojim stanjem (hal) i svojstvima koja ga opisuju (evsāf). U tome smislu, čovjek je “muhejmin” svoga srca.
Kako kaže rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud, čovjek otvarajući se manifestiranju Božijega imena “el-Muhejmin”, zadobit će Allahovu pomoć s kojom će poboljšati svoje srce, svoj hal, i stalno će osjećati strah od uzvišenoga Allah jer zna da ga On uvijek vidi.
“Oni koji se budu ovim Imenom bavili, nur će im zasijati.”
Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud još kaže:
“Ko prouči ovo Ime stotinu puta nakon što uzme abdest i klanja namaz u osami, pritom se dobro koncentrišući, dobit će ono što želi i ojačat će mu nur (svjetlo) u srcu. A ko istim brojem uči ovo Ime svake noći nakon jacije, shvatit će šta je bilo sa svijetom prije nego što je ga je nastalo, jer je ovo jedno od Imena za spoznavanje (esmāul-‘ihāta), ne može se u potpunosti spoznati izuzev preko kešfova (otkrovenja). A Allah dragi najbolje zna.”
Prvo pravilo: To kako doživljavamo Boga izravan je odraz toga kao doživljavamo sebe. Ukoliko pomisao na Boga u nama izazaiva strah i krivnju, to znači da iz nas izvire puno straha i krivnje. Ako Boga doživljavamo kao punog ljubavi i suosjećanja, mi smo isti takvi. (iz "četrdeset pravila o ljubavi hazreti Šemsa Tabriza , Allah mu tajnu posvetio )
Drugo pravilo: Put do istine putuje se srcem, a ne glavom. Srce nam treba biti glavni vodič! Ne um. Srcem se suočavamo sa svojim egom, izazivamo ga i u konačnici nadvladavamo. Upoznavanje vlastitoga ega dovodi nas do upoznavanja Boga
Dotične stranice /na video klipovima/, kanale, autore, ovdje na forumu ne ističem niti reklamiram! Od njih ovom prilikom sam prenio ono što sam uvidio da je hajr.
fatamorgana wrote:Kako god da ti zamišljaš um,izberi slobodno bilo koju drugu životinju, um jednostavno ne želi da bude ukroćen i opire se tome svim svojim snagama.
Sati je negdje na ovoj temi postavio primjer iz budističke literature o kroćenju divljeg slona ....
Prvo je bik kao što si opisao , a onda se "smanji" u manje jako ali isto opasnu životinju, u vuka . Kad misliš da ga nema onda se tiho ušulja "iza leđa" i napadne
Cilj ga je preodgojiti u elegantnog, naizgled nježnog ali brzog i prije svega plemenitog arapskog konja koji te može brzo ponijeti gdje hoćeš. U mojoj literaturi je tako, jel
Ima o njima čak i sura u Kur'anu pa ću je postaviti ,vrlo je bitna u sufijskoj disciplini
Dakle prvo su zvukovi noći, tama...i onda se čuje zvuk srca i riječi "Rahim, Rahim" - Milostivi Milostivi
Osim što je to simbol duhovnog buđenja, u svijetu duha , to je i doslovno fizičko buđenje jer um spava noću dok mi spavamo i izgubimo svijest o njemu. Zatim kad se probudimo ,on najjače napada . Prijevod značenja sure (Mlivin) :
Tako mi onih koji dahćući jure,
Pa onih koji iskre krešu,
Te onih koji napadaju jutrom
Pa dižu time prašinu,
Pa prodiru time u sred skupine:
Uistinu! Čovjek je Gospodaru svome nezahvalan,
I uistinu, on je tome svjedok
I uistinu, on je u ljubavi prema dobru žestok.
Pa zar ne zna, kad se rasturi šta je u kaburima,
I otkrije šta je u prsima -
Uistinu će Gospodar njihov o njima Tog dana biti Obaviješteni
(El Adijat)
Bismillahi Rahmani Rahim - S imenima Allahovim Milostivi , Samilosni
To su dva imena božija bez kojih arifu (tragaocu za Hakk-om "Istinom) nema spoznaje i kušanja halova ostalih božijih lijepih imena od kojih je sazdano ono što mi viidmo i nevidimo, pojavni i skriveni svijet . Tih imena ima 99 i poznati su nazivi njihovi. Međutim bez spoznaje tih imena nećete vidjeti stvarnost onakvom kakva ona zaista jeste, a spoznaja nije puko učenja imena ili intelektualno shvatnje nego uz to mora biti i najvažnije ,a to je - kušanje.
Kušanje i spoznaja nisu nikakva mistična i nadrirelana stanja. Tako ih vide samo oni koji nemaju znanje o tome, a o čemu nemaš znanje onda to nazivaš misterijom, jel..
Na primjer uzmimo božije lijepo ime Es-Selam koje znači "mir, smirenost, spokoj"
U Kur'anu se na mnogo mijesta poziva ljude da POSMATRAJU PRIRODU I SVEMIR ,a posmatranje nije isto što i gledanje jer posmatranje je čisto gledanje u kojem nema nikakve težnje da se učestvuje pa čak ni mislima da se interpretira ono što se vidi . To se još zove i kontemplacija ili u sufijskoj terminologiji "murakaba"
Ko na takav način bude posmatrao prirodu i svemir ,tokom toga se u posmatrača prenosi mir koji je stalan u prirodi ,odnosno zaogrće ga božije ime es-Selam
Ali koliko god to nekome govorio, da mu je smirenost i mir besplatno ponuđena od strane Gospodara i da je tu na dohvat ruke, on se na to neće obazirati jer nije spoznao božija imena Rahman , Rahim - Milostivi Samilosni http://www.youtube.com/watch?v=D4mmn-Ob2Es
Prvi dan mjeseca zul-hidzdzeta nastupa u nedjelju, 06. oktobra, pa iskoristimo ove dane u ibadetu koliko smo u mogucnosti.
Posebnost prvih 10 dana zul-hidždžeta
Uzvišeni Allah je sve stvorio sa svrhom i svemu stvorenom je dao mjeru. Stvorio je noći, dane, mjesece... Neke mjesece, noći i dane odlikovao je nad ostalim. Odlikovano ima svoju cijenu. I ono što smatramo manje važnim ima vrijednost koje najčešće nismo svjesni. Allah, dž.š., i Njegov Poslanik Muhammed, a.s., su riječima izraženim u Kur'anu i hadisu posebno istakli važnost nekih mjeseci, noći i dana. U svemu imamo dokaze, oni postoje da nama koriste i tu su zbog nas. Oči, uši i razum služe da njima zamjećujemo, da im se divimo i da Tvorca poštujemo. Nadahnjuju nas da čvršće koračamo pravim putem, da ga razaznajemo od stranputice, da se uspinjemo milosti bez koje nema konačnog uspjeha. Želeći spoznati koje vrijednosti u sebi nosi prvih deset dana i noći zul-hidžeta, nastojeći ih iskoristiti u svrhu približavanja Allahu, dž.š., žudeći da se učini više dobra nego inače, tražeći kroz njih sigurniju ahiretsku poziciju, otvaramo vrata mjeseci, noći i dana kako bi njihova svjetlost lakše doprla do nas, ozarila nas i učinila dostojanstvenijim u izvršavanju obaveza prema našem Stvoritelju, zatim prema sebi i drugima. Srčanim slavljenjem Vječnoga, zahvalnošću Milostivom, veličanjem Najvećeg, potvrđujemo da tragamo za onim što će nam pomoći u razumijevanju Allahovih, dž.š., ajeta - dokaza koji su u nama, oko nas i sa nama.
Broj mjeseci i važnost nekih od njih
Allahove, dž.š., zakonitosti kojima se treba potčinjavati olakšavaju čovjeku da se snađe i orijentiše u dunjalučkim prostranstvima, izazovima i prilikama. Savršeni red, sklad i harmonija, što ih Sveznajući Stvoritelj podari, pozivaju nas da ne remetimo potpunu perfekciju vidljivu u prirodi, smjeni noći i dana, mjeseci i godina.
Svevišnji Allah nedvosmisleno govori o dvanaest mjeseci koji datiraju od dana stvaranja nebesa i Zemlje, što je jasan znak čovjeku da shvati njihovu važnost i nepovredivost, bez obzira sa kojeg aspekta ih posmatrao. Prenosi El-Imam Ahmed od Ebu-Bekra, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada je držao govor na hadžu, da je rekao: Osim mjeseca posta, spomenutog imenom u Kuranu, pročelnog ispred drugih mjeseci objavom časnog Kur'ana, Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, a.s., upućuju i na četiri sveta mjeseca, kako svraćaju pozornost na sebe da bi nas čuvali i držali na distanci prema onom što skrnavi svetost čiju nam mudrost nije u potpunosti razotkrio Stvoritelj svega. Mudrost je što je, ni manje ni više nego, dvanaest mjeseci i što su baš četiri sveta sa određenim i nepromjenjivim redoslijedom. Riječima "U njima ne griješite!" (Et-Tevbe, 36), naglašeno je upozorenje da su grijesi učinjeni u svetim mjesecima veći od grijeha učinjenih mimo svetih mjeseci i da se zabrane ne smiju smatrati dozvoljenim kao što su to činili mnogobošci premještanjem svetih mjeseci.
Odabranost deset noći zul-hidžeta
Uzvišeni Allah je noći dao značajno mjesto u Kur'anu. Spominje je u raznim kontekstima i prilikama. Poziva razum da shvati nemogućnost življenja bez nje, uzima je primjerom rađanja, življenja i nestajanja. Njom se zaklinje i navodi je Svojim ajetom-dokazom. Atributira je, čini je bližom i životnijom: Naziva je: "Lejletun mubareketun - Blagoslovljena noć", "Lejletul-Kadr - Noć-Kadr", a devedeset treću suru naslovljava imenom El-Lejl - Noć. Brojna su spominjanja noći i zaklinjanja njome u Kur'anu. Karakteristično je, i temom blisko, zaklinjanje na početku 89. sure "Tako mi zore, i deset noći, i parnih i neparnih...(El-Fedžr, 1,2,3) "Tako mi zore", tj. tako mi svitanja. Riječ fedžr je poznata i znači zora. Ovdje se naročito misli na zoru prvog dana Kurban-bajrama. "...i deset noći", tj. prvih deset noći mjeseca zul-hidžeta. Imam Ahmed prenosi od Džabira da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Deset je - deset noći zul-hidže, neparni je - Dan Arefata, a parni - prvi dan Kurban-bajrama, jer je on deseti dan u mjesecu. Allahovim, dž.š., spominjanjem deset noći i zaklinjanjem njima istaknuta je njihova specifičnost, prednost i važnost. Pokušaj razumijevanja Allahove, dž.š., zakletve sa deset noći (zul-hidžeta) ostaje nedokučen. Veo tajne pokriva mudrost koja ostaje da se o njoj razmišlja i pretpostavlja. Ipak, bez sumnje, naslućuje se njihova prioritetnost i važnost. Dakako, zadnjih deset ramazanskih noći u kojima se nalazi noć Lejletul-Kadr imaju svoju artikulaciju, snagu i dimenzionalnost. Ali, i prvih deset noći zul-hidžeta na svoj način. "Nema dana u kojima je draže Allahu da Mu se čini ibadet od deset dana zul-hidžeta. Jedan dan posta u njima vrijedan je koliko godina posta, a vrijednost ibadeta u jednoj od noći deset dana zul-hidžeta ravna je ibadetu u noći Lejletul-Kadr." (prenose Tirmizija, Ibn Madže i Bejheki) Budnost u njima, prožeta raznim vrstama ibadeta, preporučljiv je put ka duhovnom sazrijevanju i profilisanju. Obogaćivanje njihovim blagodatima dokaz je neutaljene žeđi za spasom, kako na dunjaluku tako i na ahiretu.
Allah, dž.š., u početnih šest ajeta sure El-Muzzemmil podstiče na noćno bdijenje radi slavljenja Allaha, dž.š., koje u noći djeluje dublje i jače proniče u dušu. "O ti umotani! Probdij noć, osim malog dijela; polovinu njezinu i malo manje od nje; ili malo više od nje, i izgovaraj Kur'an pažljivo, Mi ćemo ti, doista, teške riječi slati; ta ustajanje noću, zaista, jače djeluje i izgovara se jasnije." Noćni ibadet, bilo učenje Kur'ana, spominjanje Allaha ili noćni namaz naročito se nagrađuju. Ajet: "Ta ustajanje noću, zaista, jače djeluje i izgovara se jasnije" , ističe da je ustajanje noću radi namaza najbolja potvrda sjedinjenja srca i jezika, i da je najpogodnije za učenje Kur'ana.
Koliko i da li je moguće po vrijednosti razlučivati noći od dana ili dane od noći prve trećine mjeseca zul-hidžeta? I, kako ne prihvatiti da se odabranost i vrijednost dana ne odslikava na vrijednost i odabranost noći i obratno. Prihvatljivije je da odabranost dana ne isključuje i odabranost noći, odnosno da odabranost noći ne isključuje i odabranost dana. Uostalom, Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, a.s., istakli su i noći i dane zul-hidžeta i tako, direktno ili indirektno, ukazali na njihovu važnost. Na pitanje upućeno Poslaniku zašto se toliko predaje noćnom nafila-namazu, od čega su mu oticale noge, slijedio je odgovor Poslanika, a.s., "Zašto da ne budem zahvalni Allahov rob!"
Deset najboljih dana u godini
Najodabranija generacija muslimana je prvih deset dana zul-hidžeta doživljavala i prema njima se ophodila kao prema zadnjoj trećini mjeseca ramazana. Kako i ne bi kad je Muhammed, s.a.v.s., na njihovu veličinu i značaj ukazao tako jasno i nedvosmisleno. Cijeneći to, istinski su se predavali ibadetu (duhovnom, fizičkom i materijalnom) i neprikosnoveno potvrđivali vjeru u Allaha, dž.š., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. I na taj način su se svrstavali u najodabraniju generaciju islama. Svevišnji Allah, dž.š., kaže u Svojoj Knjizi, dvadeset osmi ajet sure El-Hadždž: "...i da bi ime Allahovo spominjali u danima poznatim..." Od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da se pod "određenim danima" misli na deset dana zul-hidžeta. Muhammed, s.a.v.s., je o prvih deset dana zul-hidžeta rekao: "Nema dana u kojima je dobro djelo draže Allahu, dž.š., od ovih deset dana (prvih deset dana mjeseca zul-hidžeta). Ashabi su rekli: "Zar ni džihad na Allahovom putu? Poslanik im je odgovorio: "Ni džihad na Allahovom putu, osim onog čovjeka koji ode u borbu žrtvujući i sebe i svoj imetak pa se ne vrati ni sa čim od toga." Ibn Omer, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nema važnijih dana Allahu, dž.š., niti ima dana u kojima Mu je činjenje dobrih djela draže od ovih deset dana, pa puno u njima donosite tekbire, tehlile i tahmide (Allahu ekber, La ilahe illallah i Elhamdulillah).Prednost ovih deset dana nad ostalim danima zasniva se na tome što su prožeti najvažnijim ibadetima, počevši od namaza, posta, obavljanja hadždža, klanja kurbana, dijeljenja sadake. Kako neki drugi dani ne sadrže mogućnost za obavljanje takvih ibadeta vjernici su počašćeni da, snagom imana, ove mubarek-dane iskoriste za činjenje spomenutih ibadeta, natječući se u izvršavanju dobrih djela, traženju oprosta, učenju dova...
Fadileti Dana Arefata i značaj posta u njemu
Deveti dan zul-hidžeta je Dan Arefata ili dan uoči Kurban-bajrama. Aiša, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., poredio fadilet (blagodat) tog dana sa hiljadu drugih dana. (Taberani i Bejheki, hasen) Misli se na to da su dobra djela koja se u tom danu urade priznatija u Allaha, dž.š., od djela koja se urade u hiljadu drugih dana, tj. da jedan rekat ili dobro djelo učinjeno u njemu vrijedi hiljadu djela učinjenih mimo tog dana i mimo mjeseca ramazana. Upravo zbog toga se vjernici podstiču da taj dan poste, jer je to dan Allahove, dž.š., milosti, dan kada se otvaraju vrata bereketa i dan kada se prima dova. U Muslimovom "Sahihu" prenosi se od Ebu-Katade da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan je za post na Dan Arefata, pa je odgovorio da je Allah, dž.š., preuzeo u obavezu da za post na Dan Arefata oprosti grijehe iz prošle i tekuće godine." Ako bi neko upitao kako se opraštaju grijesi u godini koja još nije ni nastupila, odgovor bi glasio: - To znači da će ga Allah, dž.š., sačuvati od grijeha u narednoj godini ili da će mu Allah dati veliku nagradu i podarit će mu od svoga rahmeta – milosti onoliko koliko je dovoljno da mu se pobrišu mali grijesi, koje bi eventualno počinio u narednoj godini. (Tuhfetu-l-Ahvezi, 3/453.) Grijesi koji će biti oprošteni su mali grijesi i to je stav ehli-s-sunneta ve-l-džema'ata. Što se tiče velikih grijeha, njih ne može pobrisati ništa osim tevbe – iskrenog pokajanja, ili da Allah, dž.š., oprosti čovjeku mimo bilo kakve njegove inicijative u tom pravcu. Prenosi Bejheki da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Post na Dan Arefata je kao post hiljadu drugih dana." Na pitanje o postu na Dan Arefata Abdullah ibn Omer je odgovorio: "U vrijeme Poslanika post toga dana smo poredili sa postom dvije godine." Nesaija bilježi: "Sa postom jedne godine." Na Dan Arefata post je predviđen za one koji nisu na hadžu, jer je poželjno da hadžije taj dan ne poste, s obzirom da su taj dan na Arefatu, kako bi se što više posvetili ibadetu. To mišljenje zastupaju Šafija, Malik, Ebu Hanife, većina učenjaka, kao i Ebu Bekr, Omer, Osman, Ibn Omer, Sevri i drugi. Dokaz nalaze u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., u kojem je rečeno da je Poslanik, s.a.v.s., zabranio postiti na Dan Arefata onima koji su na Arefatu. Iz navedenih hadisa zaključuje se da je Dan Arefata vjernicima velika blagodat koju treba cijeniti i iskoristiti. Najbolji put približavanja Allahu, dž.š., u tom danu je post. Postom u ime Njega Uzvišenog potvrđuje se bogobojaznost i zaslužuje ogromna nagrada koja neće izostati.
Dani vredniji od zlata, izražajnijeg čuvanja od grijeha, činjenja dobra, lijepog ponašanja
U pokušaju formiranja slikovite predodžbe o dimenzionalnosti prvih deset dana zul-hidžeta i sljedbom kur'ansko-hadiskih argumenata, prvih deset dana zul-hidžeta možemo nazvati danima vrednijim od zlata. Bilo kakvim imenom da ih nazovemo, ne možemo ih imenovati pravim nazivom. Uzvišeni Allah u njima nudi čovjeku da Ga još više veliča, da Mu intenzivnije zahvaljuje, da bude pravedniji, iskreniji i da stiče bogatstvo koje će mu biti od značaja na ahiretu. Kroz njih je Allah iskazao Svoju plemenitost kojoj treba težiti i na čemu Mu se treba iskreno zahvaljivati. Osim što se mogu zvati danima vrednijim od zlata, mogu se zvati i danima izražajnijeg čuvanja od grijeha, jer se nalaze u mjesecu zul-hidžetu, jednom od četiri sveta mjeseca za koje Allah,dž.š., kaže: "U njima ne griješite!" Iz ovih riječi proizilazi da je grijeh u svetim mjesecima prodorniji, jači i opasniji. U skladu s tim, obaveza čuvanja od griješenja prema Allahu, dž.š., i ljudima još je prioritetnija. Činjenje dobra uvijek oplemenjuje i čini dušu punijom. Činjenja dobrih djela u deset dana zul-hidžeta izraz je želje - zasluge Allahovog, dž.š., zadovoljstva, zaštite i pomoći. Lijepo ponašanje prema drugima, bližnjima, siromašnim, obespravljenim, napuštenim, posebno u svetim mjesecima, zasnovano na načelima Kur'ana i sunneta, izoštrava sliku vjernika i upotpunjuje saznanje da je razumio i vrijednost svetih mjeseci i odabranost nekih dana i noći u njima.
Jedno pitanje , ne znam jeli na pravom mjestu , ali potreban mi je odgovor sto prije a ovo je jedan od posjecenijih tema.
Zanima me nesto sto se tice Šerijatskog vjenčanja tj. moze li se prvo serijatski vjencati prije nego se vjenca u opcini i kakva je uopste procedura za serijatsko vjencanje , dobije li se neka potvrda ili list da si vjencan i tako to , hvala unaprijed !
brazzo19 wrote:Jedno pitanje , ne znam jeli na pravom mjestu , ali potreban mi je odgovor sto prije a ovo je jedan od posjecenijih tema.
Zanima me nesto sto se tice Šerijatskog vjenčanja tj. moze li se prvo serijatski vjencati prije nego se vjenca u opcini i kakva je uopste procedura za serijatsko vjencanje , dobije li se neka potvrda ili list da si vjencan i tako to , hvala unaprijed !
Resul, sallallahu alejhi ve sellem, je objasnio: Koji god od Allahovih robova čini dovu za mene, jedan od meleka čini dovu za njega. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da ima melek kojem je dužnost da moli za onoga koji moli za brata u odsustvu. Melekova dužnost je da govori: Amin, i tebi isto.
Iako nekada, mislim najcesce , ne odgovorim na necije dove u pisanoj formi, ne znaci da to ne uradim usmeno, a pored toga iz gore pomenutih predaja vidimo da oni koji cine dovu su svakako na dobitku jer meleci cine dovu za njih.
HIDŽRA – BORBA ZA KREATIVNI I GEOPOLITIČKI PROSTOR
Riječ “hidžra” (bosanski: ostavljati, napustiti) sa svojim izvedenicama je spomenuta u Kur’anu na preko trideset mjesta, a čime je višestruko istaknuta sva multidimenzionalnost migracija, odnosno uvijek pripravne mobilnosti neophodne u procesu napuštanja npr. određenog stanja duha, određenog sistema, društva ili geografske tačke.
Pogledajmo jedan aspekt hidžre:
Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: “Šta je bilo s vama?” – “Bili smo potlačeni na Zemlji” – odgovoriće. –“Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?” – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti džehennem, a užasno je on boravište. (En-Nisa, 97)
U prethodnom ajetu Gospodar svjetova nam kroz dijalog koji se odvio između meleka i određenih ljudi jasno slika svu neosnovanost njihove molećive isprike: “Bili smo potlačeni na Zemlji” - koja je uslijedila nakon pitanja meleka: “Šta je bilo s vama?” Ta isprika je obezvrijeđena narednim retoričkim pitanjem meleka: “Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?” – u kojem se ističu dvije vrlo često previđene dimenzije života na planeti Zemlji: istraživanje prostranosti planete i mogućnost kretnje van granica (npr. mentalnih, ideoloških, kulturnih, geografskih, itd.) koje su nam drugi nacrtali odnosno koje smo zatekli vlastitim rođenjem. Štaviše, Gospodar svjetova izvodi izuzetno opominjući zaključak: “… i zato će njihovo prebivalište biti džehennem, a užasno je on boravište.” – u kojem se jasno naglašava da u Džehennem ne vode samo grijesi nego i nesposobnost odnosno neprepoznavanje prilika i njihovo neiskorištavanje. Tako da svakoj individui ili (političkom) kolektivu koji pribjegava defanzivnoj retorici uvijek iznalazeći isprike za vlastitu stagnaciju i nerealizaciju vlastitih nauma, moramo nuditi kontrapitanja kojima ističemo previđene opcije u njihovim kognitvnim šemama. Naprimjer, osobu koja se žali da ne može ostvariti svoje snove zbog navodnog nepotizma u određenom kolektivu, jednostavno pitamo šta ju je spriječilo da se izbori za svoj kreativni prostor negdje drugdje? Osobu kojoj je fizičke povrede nanio agresivni siledžija pitamo šta ju je spriječilo da do maksimuma razvije svoj tjelesni potencijal? Političku partiju koja tapka u mjestu sa svojim političkim programima zato što se ne može dogovoriti sa drugim relevantnim političkim snagama u određenom društveno-političkom okruženju, jednostavno pitamo šta ju je spriječilo da savlada vještine pragmatičnog pregovaranja i adekvatnog diplomatskog razoružavanja političkih protivnika? Ne postoji niti jedna zadovoljvajuća isprika na pomenuta pitanja osim možda samoobmanjujućih racionalizacija koje svojim analgetskim svojstvima ublažuju bol ali nemaju nikakav pozitivan uticaj na zaustavljanje negativnog razmišljanja koje vodi samodestrukciji i negaciji vlastitog života.
Ostvarenje snova
Naravno da se hidžra (iseljenje) iz prethodnog ajeta ne odnosi samo na traženje novog geografskog prostora za samorealizaciju, nego podrazumijeva borbu za vlastiti kreativni, intelektualni, kulturni, geopolitički prostor u kojem možemo realizovati vlastite individualne i kolektivne snove. Selidba (hidžra) sa geografske tačke A na geografsku tačku B skoro sigurno ne znači ništa ukoliko prethodno nije došlo do napuštanja (hidžre) pogrešnog mentalnog stava, bezidejnog društva i pogubnih životnih navika.
Ukoliko pravovremeno dođe do napuštanja svega pomenutog u našim ličnostima, nema ovosvjetske ekonomsko-političke sile (prepreke) koja može spriječiti naš razvoj i umanjiti nam rezultate. Dakle, nesposobnost uočavanja i previđanje ispravnih životnih opcija u svim navedenim prilikama, kao i u nebrojenim drugim, te prepuštanje vođstva i dominacije onima koji neće imati sluha za nas, Allah, dž.š., kažnjava Džehennemom.
Ipak, Milostivi Stvoritelj već u narednom ajetu udaljava od pomenute strašne kazne određene kategorije ljudi:
Samo nemoćnim muškarcima, ženama i djeci koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta, Allah će, ima nade, oprostiti… (En-Nisa, 98-99)
U originalnom arapskom tekstu Allah, dž.š., navodi riječ “hile” koju Korkut prevodi kao “snalažljivosti, a Mlivo kao “dovitljivost”, iako ta riječ, u smislu umne aktivnosti, konotira puno više. Allah, dž.š., će oprostiti pomenute nesposobnosti koje su nas dovele na društveno-političku marginu samo onima koji nisu bili dovoljno snalažljivi, dovitljivi, promućurni, pozitivno lukavi odnosno onima koji su bili maloumni.
Ostvarenje vlastitih snova uvijek podrazumijeva puno odricanja i žrtve odnosno spremnosti da napustimo sve od rodnog mjesta do najsitnijih životnih ugodnosti. Zato je blagodat ukoliko imamo nekoga ko nas uvijek podsjeća da ne smijemo odustati od vlastitih snova te da za njih vrijedi platiti najveću cijenu. Muhammedov, a.s. san je bio da institucionalizira islam kao ideologiju, pa da kroz Medinsku povelju koju je napisao tj. prvi pravni ustav koji uređuje društveno-politički život u jednom mjestu, osnuje pravednu državu koja će garantovati i štititi kolektivne interese njenih stanovnika. U tom kontekstu Poslanikova, a.s., hidžra iz Mekke u Medinu 622. godine, desila se nakon prethodnog napuštanja i udaljavanja od detalja pogrešne ideologije, loših navika, pogubnih mentalnih stavova, konformizma, itd. – u potrazi za novom geopolitičkom tačkom iz koje će krenuti ka globalnom svijetu. Naravno da nije bilo dovoljno da muslimani fizički pređu od Mekke do Medine pa da ostvare sve svoje interese, nego je Muhammed, a.s., morao oformiti timove ljudi, ujediniti različita plemena i frakcije, prepoznati sabotere i dezertere, neutralizovati njihovo djelovanje ili ih eliminisati, izvojevati bitke protiv agresora, uspokojiti političke manjine, razviti ekonomiju, itd.
Važnost vještine pregovaranja
U tom kontekstu se zanimljivo osvrnuti na miradž tj. događaj koji je bio izvanredna priprema Muhammeda, a.s., za vrlo zahtijevnu državničku fazu u Medini. Miradž - to nebesko putovanje u jednoj noći kroz sva nebesa do Stvoritelja svjetova - desio se svega godinu dana prije hidžre. Ovdje ćemo se osvrnuti na samo dva detalja sa tog pripremnog putovanja tako neophodna u savremenom uređenju i vođenju države, a to su: konsultacija ljudi iste struke/profesije i vještine pregovaranja. Na miradžu je Muhammed, a.s., na svakom nebu sreo određenog poslanika sa kojim je komunicirao odnosno razmijenio iskustva. Kroz tu nebesku konsultaciju ljudi iste struke, Gospodar nas uči tajni u vođenju države i društva jer je svaka državotvornost rezultat usvojenih pravnih akata o kojima je raspravljala skupina ljudi koja je prevazišla kolegijalne sujete i lične interese. Na miradžu mlađi kolega odnosno manje važan poslanik u odnosu na Muhammeda, a.s., tj. Musa, a.s., savjetuje svog “starijeg” kolegu po pitanju broja namaza za ummet, i Muhammed, a.s., sluša i sprovodi njegov savjet. I ne samo to! Musa, a.s., je na miradžu podučio Muhammeda, a.s., možda najvažnijoj državotvornoj lekciji, a to je vještina pregovaranja. Savjetujući Muhammeda, a.s., da više puta od Gospodara svjetova traži manje namaza za muslimane sve dok se Poslanik, a.s., nije zastidio Gospodara, cio ummet Muhammedov je podučen da - po pitanju vlastitih interesa - treba vješto pregovarati sa svakim makar s druge strane bio neko dobronamjeran i milostiv kao što je sam Stvoritelj svemira!
Važnost vještina pregovaranja je dodatno podcrtana u narednom ajetu:
Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek - a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen – (Al-Ahzab, 72)
Iz prethodnog ajeta vidimo da su nebesa, Zemlja i planine iskoristile svoju mogućnost pregovaranja tj. odbile su da prihvate emanet koji podrazumijeva kaznu ukoliko se ne ispoštuje, a koji je poslije ponuđen čovjeku. Preciznije rečeno, jasno su pokazale strah i ustezanje te proslijedile pomenuti paket dalje. Čovjek je u ovom slučaju bio lahkomislen i neznalica jer je prihvatio cio emanetski paket bez ijedne intervencije na koje je sasvim izvjesno imao pravo. Znamo da je Iblis, nakon Allahove, dž.š., presude i njegovog protjerivanja iz dženneta domišljato intervenirao tražeći da živi – ni manje ni više – nego koliko traje život na planeti Zemlji. I biva mu odobreno.
"Gospodaru moj!" - reče on – "daj mi vremena do dana kada će oni proživljeni biti!" "Dajem ti - reče On..." (Sad, 79-80)
Na miradžu je istaknuta sva važnost različitih aspekata komuniciranja, s posebnim akcentom na spremnost na nužnost komuniciranja sa ljudima iste struke i razvoj vještina pregovaranja, tako važnih za ostvarenje naših individualnih/kolektivnih snova i u ovom nam modernom vremenu. Poslije savladanih lekcija na miradžu, hidžra je bila naredna prirodna etapa u životu prve zajednice muslimana. Naše individualne hidžre danas također prate isti redoslijed, tj. nakon našeg individualnog razvoja kroz iskušenja i usvajanje neophodnih vještina, slijedi borba za kreativni radni prostor u koji možemo ugraditi svu puninu vlastitih ličnosti.
Zaključak
Ko ispravno shvati poruke hidžre, odstranjujući iz svojih ličnosti sve ono što sprječava njihov razvoj, razviće mentalnu mobilnost neophodnu za razvoj multidisciplinarnosti te kroz cjeloživotno usavršavanje ispuniti svoju misiju na Zemlji. U suprotnom, puka fizička hidžra muslimana sa tačke A na tačku B, proizvodi porobljene građane drugog reda na marginama bjelosvjetskih društava koji se raduju, manje-više, svačijoj novoj godini.
J E V M U - AŠ U R A / D A N A Š U R E – 1435. H. / 2013. GOD.
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Jevmu - Ašura / Dan Ašure – 1435.H. / 2013. god., koja inša-Allah pada u narednu srijedu, tj. 13. novembra.
Allahova, dželle še'nuhu, je odredba da je danom stvaranja nebesa i Zemlje, odlučio da se vrijeme računa sa dvanaest mjeseci, među kojima je posebnu počast dao za četiri "Sveta mjeseca" (Ešhuri hurum).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Ebu Bekre, radijallahu anhu, pojašnjava koja su to četiri mjeseca:
Prenosi Ebu Bekre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vrijeme kruži, kao i onoga dana kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju. Godina ima dvanaest mjeseci, od čega su četiri sveta: tri, jedan za drugim: zu-l-ka'de, zu-l-hidždže i muharrem i redžeb, koji je između džumade-l-uhra i ša'bana!" (Buharija)
Ibn Abbas, radijallahu anhu, smatra da je Allah, dželle še'nuhu, dao za ova četiri mjeseca posebno mjesto, time što se u njima grijesi uvećavaju, ali i dobra djela. Zbog toga u tim mjesecima treba paziti na svoja djela. Postavimo sebi pitanja: Da li se naše ponašanje i život u ovim mjesecima razlikuju od ostalih mjeseci i jesmo li uopće svjesni šta znači hurmet (svetost) Ešhuri huruma? Da li u njima imamo pojačan ibadet ili uobičajeno griješimo, zaboravivši gdje smo i kuda idemo? Da neki od nas nismo zaboravili da smo obični smrtnici, koji će samo za koji sat, dan ili godinu morati ostaviti dunjaluk i njegove varljive ukrase, onda kada Azrail, Melek smrti po naredbi Stvoritelja dođe da nam u davno određenom trenutku iščupa dušu? Da možda nismo zanemarili i to da ćemo na Sudnjem danu odgovarati za svaki svoj korak, djelo i misao, da ćemo odgovarati za preuzete emanete, a posebno za naše supruge i djecu, koji su nam povjereni na čuvanje i da ćemo odgovarati za to na koji način smo koristili vrijeme kao Allahovu blagodat? To je Dan u koje će se tajne objelodaniti, osim onih koje Allah, dželle še'nuhu, Svojom voljom i milošću sakrije i kada će nevjernici i munafici poželjeti da tlo ispod njih propadne ili će poželjeti da budu obična prašina i to je Dan u kojem će protiv ljudi svjedočiti njihova tijela, a usta će im biti zapečaćena! Razmišljajmo o Danu u kojem neće biti podmitljivih sudija, advokata i svjedoka, niti će biti odgađanja rasprava! Razmišljajmo o Danu u kojem se niko od nas, kao što stoji u hadisu neće moći pomjeriti sa svoga mjesta dok ne budemo odgovorili na četiri pitanja: u što smo život proveli, kako smo mladost iskoristili, da li smo se po onome što smo naučili vladali i na koji način smo sticali i trošili naše imetke!
U ova četiri Sveta mjeseca ubraja se i mjesec muharrem, čiji je deseti dan "Jevmu-Ašura".
O vrijednosti posta mjeseca muharrema i obavljanja noćnog namaza, govori hadis, koji bilježi imam Muslim:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِي اللَّه عَنْه أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ:"أَفْضَلُ الصِّيَامِ بَعْدَ رَمَضَانَ شَهْرُ اللَّهِ الْمُحَرَّمُ وَأَفْضَلُ الصَّلَاةِ بَعْدَ الْفَرِيضَةِ صَلَاةُ اللَّيْلِ!" (مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji post poslije ramazana je post mjeseca muharrema, a najbolji namaz poslije fard namaza je noćni namaz!" (Muslim)
Kako stoji u predajama, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je za vrijeme svoga boravka u Meki postio deseti dan muharrema. Nakon dolaska u Medinu našao je Jevreje kako poste Ašuru, pa je u tom smislu i slijedeća predaja:
Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhu: „Došao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu i vidio je Jevreje kako poste Ašuru, pa je upitao: "Šta je ovo?" Rekli su: "Ovo je lijep dan, dan u kojem je spašen Musa, alejhis-selam, sa Benu Israelćanima, od njihova neprijatelja, pa ga je Musa postio." Rekao je: "Meni je Musa bliži od vas!" – pa je postio i naredio drugima da poste. (Buharija)
U imam Ahmedovoj zbirci se nalazi predaja:
"... وَهَذَا يَوْمُ اسْتَوَتْ فِيهِ السَّفِينَةُ عَلَى الْجُودِيِّ فَصَامَهُ نُوحٌ... " (أحمد)
"...To je dan u kojem se zaustavila lađa na brdu Džudijj, pa ga je Nuh postio..." (Ahmed)
Imam Buharija bilježi u Sahihu:
عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ رَضِي اللَّه عَنْه، قَالَ: "مَا رَأَيْتُ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَتَحَرَّى صِيَامَ يَوْمٍ فَضَّلَهُ عَلَى غَيْرِهِ إِلَّا هَذَا الْيَوْمَ يَوْمَ عَاشُورَاءَ وَهَذَا الشَّهْرَ يَعْنِي شَهْرَ رَمَضَانَ." (البخاري)
Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhu: "Nisam vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da sa više želje posti neki dan od Ašure i ovoga mubarek mjeseca (misleći na ramazan)." (Buharija)
U imam Ahmedovoj zbirci se nalazi hadis, koji govori o tome da je post Ašure uzrok praštanja grijeha učinjenih u protekloj godini:
"صِيَامُ يَوْمِ عَاشُورَاءَ أَحْتَسِبُ عَلَى اللَّهِ أَنْ يُكَفِّرَ السَّنَةَ الَّتِي قَبْلَهُ!" (مسلم)
"Post Ašure je uzrokom praštanja grijeha koji su učinjeni protekle godine!" (Muslim)
Preporuka je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se pored desetog dana muharrema posti dan prije ili dan poslije, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Muslim:
Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je postio i naredio ashabima da poste Ašuru rečeno: "O Allahov Poslaniče, to je dan koji obilježavaju Židovi i Kršćani!" Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "U narednoj godini ćemo inša-Allah postiti i deveti dan!" Pa on nije dočekao narednu godinu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio te godine!" (Muslim)
Posteći deveti dan muharrema, muslimani se i u ovom ibadetu razlikuju od Sljedbenika knjiga (Ehlu-l-Kitaba).
Islamski učenjaci su kazali da imaju tri stepena posta Ašure: 1) Oni koji poste samo deseti dan i to je u suprotnosti sa onim što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: «Ako doživim slijedeću godinu, postiću i deveti dan!» 2) Da posti Ašuru i dan prije ili dan poslije i 3) Da posti Ašuru i dan prije i dan poslije.
Posteći Ašuru i dan prije ili poslije mi slijedimo sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa zato braćo i sestre, postimo naredni utorak i srijedu ili srijedu i četvrtak!
Braćo i sestre! Pred nama je još jedna prilika da zaradimo dobro djelo i očistimo se od grijeha! Ne propustimo da postom, kao jednim od najiskrenijih ibadeta, ovih dana oživimo pritvrđeni sunnet našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da zaradimo hajr, da steknemo ljubav Allaha, dželle še'nuhu, da Mu se i na ovaj način približimo i da Mu iskažemo pokornost!
Molim Allaha, dželle še'nuhu, da pomogne našoj ugroženoj braći u Palestini, Kašmiru, Afganistanu, Iraku, Siriji, Egiptu i na svakom drugom mjestu gdje su ugrožena prava muslimana, da nas učini svojim iskrenim robovima, koji slijede sunnet svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u džennetu nas počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
m_l wrote:Nije klasicni tefsir sure Kehf, ali vrijedi poslusati. Jako lijepo receno.
Bas mi se svidjelo....
Imala sam jednog profesora koji je uvijek govorio nemojte sebe ogranicavati ma nije to za mene, ne mogu ja to...ubijedi se da mozes i ne bojte se da zelite vise...inace vas preteknu puno slabiji i znanjem i sposobnostima
Uvijek se istice dio vjere koji nas uci kako podnositi,pomiriti se... a puno manje da nije grijeh s dobrim nijetom ni zeljeti vise za sebe i za druge....
I ono je odlicno ibadet, znanje, sluzenje
