Forum Klix.ba

Divno, divno, evo i tebi jedna koja je meni draga

"Ti me ne voliš i ne želiš, zar
lep nisam nimalo, mala?
Ne gledajući, od strasti u žar
na rame mi je tvoja ruka pala.
...
Koliko si ih milovala sjajnih?
Ko ti je sve dosad ruke, usne dao?

Znam, oni su prošli kao senke, mila
ne dodirnuvši tvoj oganj u snima.
Na kolenima mnogim si bila,
a sada, evo, sediš na mojima.
...

Ovu vatru sudbinom očajno
ne zovi, veza lakoumna to je.
Kao što smo se sreli slučajno
rastaćemo se uz smešak nas dvoje.

U ćorsokaku s drugim ćes se naći,
o ljubavi brbljajuć bez svesti.
Tad ću možda u šetnju izaći
i sa tobom ponovo se sresti.

Bliže pleća okrenuvši drugom
sagnivši se malo ne misleći.
"Dobro veče", reći ćes mi s tugom.
"Dobro veče", mila i ja cu reći.

I ništa neće dušu da zanjiše.
Nid u drhtanje može da je svali.
Ko je ljubio, taj ne ljubi više.
Izgorelog ništa ne zapali." Sergej Jesenjin

Ova pjesma je predivna. Znam da sam je čitala davno. E baš ti hvala što si je stavio.

Volim Jesenjina i njegovu poeziju, pa da ubacim jedan dio, meni drag...

"...ko nekad, ogrnut kožuhom,
k staji i senu koračam ja.
Idem kroz baštu široku,
pada na lice jorgovan bled.
Tako je draga mom vrelom oku
plot stari taj, dugi red...
Nekad sam kraj tih kapija dvojni'
imao šesnaest godina, pre...
I devojka je - cvet nerazdvojni,
rekla mi tiho i nežno: "Ne!"

Daleka ljubavi rana,
još uvek vidim sliku i glas."

Tih godina svi smo voleli,
ali su malo voleli nas."

"Dan je lijep
jer ga oči
tvoje
gledaju."

Enes Kišević

Kad smo kod očiju...

"Hoću da napunim oči tvojom slikom da ništa više u njih ne stane" M.S

Damir0406 wrote:Kad smo kod očiju...

"Hoću da napunim oči tvojom slikom da ništa više u njih ne stane" M.S

Ovo je samo dio pjesme Ples, Oriah Mountain Dreamer. Inače je jako duga, ali je prelijepa.

Ispričaj mi priču o tome tko si
i saznaj tko sam ja u pričama koje živim.
I zajedno ćemo se sjetiti da svatko od nas uvijek ima
mogućnost izbora.

Nemoj mi reći kako će divne stvari biti... jednoga dana.
Pokaži mi da možeš riskirati da budeš potpuno u miru,
uistinu pomiren sa stvarima kakve su upravo sada u ovom
trenutku,
i opet u sljedećem i sljedećem i sljedećem...

Čula sam dovoljno ratničkih priča o junačkim pothvatima.
Reci mi kako se raspadneš kad udariš o zid,
naletiš na prepreku koju ne možeš prijeći snagom vlastite volje.
Što te nosi na drugu stranu zida,
prema krhkoj ljepoti tvoje vlastite čovječnosti?

I nakon što smo jedno drugome pokazali kako smo postavili
i održali
jasne, zdrave granice koje su nam pomogle da živimo jedno
pored drugoga,
riskirajmo prisjetivši se da nikad nismo prestali tiho voljeti
one koje smo nekad voljeli glasno.

"I ko bi ikad rekao da ćemo se, kad se vidimo praviti da se ne vidimo, a kad se ne vidimo pretvarati da smo se vidjeli." Zašto je to tako Moll

Je li bi ovo mogao biti neki odgovor na tvoje pitanje?
(vjerovatno ne bi, ali nisam mogla naći bolji )

"Nije ti svaka bila u riječima. Neka ti je bila i u srcu, ali si šutio o njoj. Ja znam, i ti znaš, da se prave ljubavi ne spominju nikada i nikome."

"Ajde lepo priznaj a Đura ce ti oprostiti što te je tukao!"

Balkanski špijun

"Velike ljubavi su rijetke kao što su rijetka velika djela."

Alfred Adler

"Sreća se sastoji od izbjegnutih nesreća."


"Brak iz računa je zajednica ljudi koji nikada ne mogu računati jedno na drugo."


Alphonse Karr

smak wrote:"Velike ljubavi su rijetke kao što su rijetka velika djela."

Alfred Adler

Moll_Flanders wrote:Je li bi ovo mogao biti neki odgovor na tvoje pitanje?
(vjerovatno ne bi, ali nisam mogla naći bolji )

"Nije ti svaka bila u riječima. Neka ti je bila i u srcu, ali si šutio o njoj. Ja znam, i ti znaš, da se prave ljubavi ne spominju nikada i nikome."

Ovo me vodi kroz zivot od danas

"Ne znam kakva je sad, ja je pamtim po ljepoti. I po izrazu patnje na licu kakvo nikad više nisam vidio, niti sam dugo mogao da ga zaboravim, jer sam tu patnju ja prouzrokovao. Zbog te žene, jedine koju sam volio u životu, nisam se oženio. Zbog nje, izgubljene, zbog nje otete, postao sam tvrđi i zatvoreniji prema svakome: osjećao sam se poharan, i nisam davao ni drugima što nisam mogao dati njoj. Možda sam se svetio sebi, ili ljudima, nehotice, i ne znajući. Boljela me, odsutna."

'Ali, prolece je. Opet prolece. Bogat sam, miran, i mogu da cekam. Da, niceg nije bilo i niceg nema, jasnog i sigurnog, ali nista nije ni izgubljeno ili iskljuceno, nepovratno i potpuno. Znam da u svetu ima mnogo napola otvorenih prozora u koje kuca prolecni vetric, suncevih odblesaka na metalu i u vodu, praznih sedista u kupeima, ustalasanih povorki i obasjanih lica u prolazu. Slutim i hiljade drugih nepoznatih mogucnosti i prilika. Znam da se svuda i svagda moze javiti Jelena, zena koje nema. Samo da ne prestanem da je iscekujem!''

Jelena, zena koje nema
Ivo Andric

Kad smo kod Ive

"Tako obično biva. Oni koje želimo da vidimo ne dolaze u časovima kada na njih mislimo i kad ih najviše očekujemo, a pojavljuju se u nekom trenutku kad smo u mislima najdalje od njih. I našoj radosti zbog ponovnog viđenja treba tada malo vremena da se digne sa dna, gdje je potisnuta i pojavi na površini" Prokleta avlija

''Govoriti o ljubavi, to je već pomalo voljeti. Nikad žena ne govori o ljubavi s nekim koji joj se ne sviđa kao čovjek, i kojeg nikad ne bi mogla voljeti ili poželjeti.''

Ne znam ko je ovo rekao, ali mislim da je upravu.

“Ne volim te zbog onoga što jesi, već zbog onoga što sam ja kad sam pored tebe.” Gabriel Garcia Marquez... Ni ovo nije daleko od istine

-Sta se desilo sa njom?
-Otisla je,pobjegla od mene!
-Da li si je volio,mnogo?
-Volio sam je,prijatelju.Nikad joj to nisam smio priznati bojeci se da cu je izgubiti.Da cu je udaljiti od sebe....Sada sa nekim neznancem zivi daleko,a ja ni rijeci nisam prozborio.Pitam se,u cemu sam to pogrijesio?
-Sinko,ljudi su ti kao i zivotinje.Kada nemaju nista sto ih veze za neko mjesto,sto ih zadrzava na njemu,one odu,odu da traze bolje mjesto,da traze bolji zivot.Tako je i sa ljudima,kada ih nista ne zadrzva oni odu …I rijetko se vrate
-Dakle ja sam kriv?
-Nista lose ti se nece desiti ukoliko to sam nisi zasluzio.Nema sudbine,to su izmislili pjesnici kako bi uljepsavali svoje sonete I kanconijere,sve se desava jer si ti nekada donio neku odluku ,i sad ispastas.A najgore od svega sto ti se lose moze desiti jeste da ne naucis na greskama nego ih stalno ponavljas…Moras nauciti ne ponavljati greske,to je prvi stepen..
-A koji je drugi?
-Da ih predvidis!
-Je li to moguce?-upitah ja pomalo zbunjen
-Naravno da jeste.Samo postoji tu jedna stvar koja nas sve malo zbunjuje….Kako i oni koji znaju predvidjeti greske cesto grijese?Pohlepa I radoznalost su ti koji nam prave problem jako cesto.A to je treci stepen na nasem malom kursu odrastanja…

Ne znam ko je pisac al je dobro

pratim temu duze vrijeme ali zaboravim gdje je sam oda se pritefterim i da vam porucite da samo nastavite tako

Nagnula se nad njim,dodirnula,na licu je osjetio dodir njene kose koja je mirisala na jorgovan i odjednom je znao da nikada neće zaboraviti taj miris,taj mekani dodir,znao je da ih nikada više neće moći uporediti sa drugim mirisom i drugim dodirom.Ona ga je poljubila,a on je shvatio da više nikada neće poželjeti druga usta osim njenih,mekih i vlaznih,slatkih od ruža za usne.Odjednom je znao da će od tog trenutka postojati samo ona,njen vrat,ramena i grudi nesputane crnom haljinom,njena nježna,hladna koža neuporediva sa bilo kojom koju je dodirivao.Posmatrao je izbliza njene smeđe oči,najljepše oči na cijelom svijetu,oči koje će mu,plašio se,postati…..Sve.Znao je to..
-Tvoja želja-šapnula mu je na uho.-Ne znam da li se takva želja uopšte može ispuniti.Ne znam da li u Prirodi postoji takva Sila koja je u stanju da ispuni takvu želju.Ako postoji,osudio si se.Osudio si se na mene.
Prekino ju je poljupcem,stiskom,dodirom,milovanjem,milovanjima,a onda već svime,cijelim sobom,svakom mišlju,jedinom mišlju,svime…..Prekinuli su tišinu uzdasima i šuštanjem odjeće razbacane po podu,prekinuli su tišinu veoma blago i bili su tromi,bili su podrobni,bili su brižni i osjećajni,i mada oboje nisu mnogo znali šta je to brižnost i osjećajnost uspjeli su,jer su mnogo željeli.I uopšte im se nije žurilo,a cijeli svijet je odjednom prestao da postoji,prestao je da postoji na mali,kratak trenutak,a njima se činilo da je to cijela vječnost,jer to je zaista bila cijela vječnost.A potom je svijet opet počeo da postoji,ali postojao je sasvim drugačije.

Andrzej Sapkowski,Posljednja zelja

ljetni_dan wrote:Šta ovo na temi sve neke "ubice" , posljednji citat je baš lijep .

Padamo u duboke i bolesne depresije gdje nema svjetla, "ti si gola lezis na mojoj odjeci, odlazis sporo u krvavim dahovima, svidja mi se zvuk tvojeg umiranja, a kad izdahnes bicemo zauvijek jedno" kao sto rekoh

Damir0406 wrote:Kad smo kod Ive

"Tako obično biva. Oni koje želimo da vidimo ne dolaze u časovima kada na njih mislimo i kad ih najviše očekujemo, a pojavljuju se u nekom trenutku kad smo u mislima najdalje od njih. I našoj radosti zbog ponovnog viđenja treba tada malo vremena da se digne sa dna, gdje je potisnuta i pojavi na površini" Prokleta avlija

''Zbogom Danne. Zbogom, mali gospodine Raile, koji si me naučio životu. Imao si pravo: nismo mrtvi. Nije moguće umrijeti pored tebe. Čak je i Mormy čekao da budeš daleko, pa da to učini. Sada ja odlazim daleko. I neću umrijeti pokraj tebe. Zbogom, mali moj gospodine, koji si sanjao vlakove i znao gdje je beskraj. Sve što je bilo, vidjela sam gledajući te. Bila sam svuda, bivajući s tobom. To je nešto što nikada nikome neću moći objasniti. Ali je tako. Nosit ću to u sebi i bit će mojom najljepšom tajnom. Zbogom, Danne. Nemoj nikada na mene misliti, osim smijući se.''

- Alessandro Baricco, Kule od bijesa

Predivan citat iz jedne od najljepših knjiga ikad napisanih.

" Reci mi - najzad prošapta ona - da li ti zaista uživaš da me mučiš? Trebalo bi da te mrzim.Od onog časa kad smo se upznali ti mi, sem patnje, ništa nisi pružio...
- Glas joj zadrhta, ona se naže prema meni i spusti glavu na moje grudi.
- Možda si me, pomislih, baš zato i voljela: radost se zaboravlja, ali tuga nikada..."

" Moja ljubav nikome nije donijela sreće zato što ja ništa nisam žrtvovao za one koje sam volio; volio sam radi sebe, radi svog ličnog zadovoljstva; zadovoljavao sam samo čudnu potrebu srca pohlepno gutajući tuđa osjećanja, tuđu nježnost, tuđe radosti i patnje - i nikad se nisam mogao nasititi."

Ljermontov, Junak našeg doba - divna knjiga, preporučujem