agent_zero wrote:Da ne bih sad čitav post citirao, ode pola stranice nepotrebno...opusteno wrote:Procitala sam dosta postova ovdje i dosla do zakljucka da velika vecina dijeli identicna ili bar slicna iskustva
sto se tice raskida. Uglavnom vidim da su manje vise svi prosli te duge veze, koje su pukle ili pucaju.. neki su prezivjeli, za neke je zivot stao tu gdje je ta veza pukla, neki vjerovatno nemaju vise ni vjere u ljubav,
ni zelju, ni volju...
U principu se slažem s onim što si napisala. Ali isto tako mislim da dobro znaš da je lako sve ono napisati i na onakav (jednostavan) način razmišljati u stanju emocinalne pročišćenosti, kada onaj osjećaj skrhanosti, povrijeđenosti i razočarenja dovoljno izlapi. I sam bih isto napisao prije nekog vremena, dok je i meni sve bilo "med i mlijeko".
Složili se ili ne, vama (djevojkama) je ipak mnogo lakše poslije tih teških raskida. Ako ništa, onda najmanje iz dva razloga, prvo što iz iskustva osoba ženskog spola iz mog okruženja sam spoznao da vi (opet mislim da vas cure) ipak koliko - toliko lakše prebrodite težak raskid. I drugo, što vi poslije ne morate "tražiti" novog, on uvijek nađe vas, prije ili kasnije. A po onom što si napisala, vidim da i ti spadaš među takve sretnice. Blago tebi, ali nismo svi takvi. Sve te stvari koje si ti radila, meni nisu pomagale. Jedino što pomogne malo, ali samo malo, je protok vremena. I ništa drugo. Kad je vidim, sve mi se opet vrati, a samo sam je dva puta vidio poslije svega. A volio bih da nisam. I na žalost osjećam da sve do onog momenta dok ne budem s osobom koja je bolja od nje neću biti u stanju da prebolim. Toliko.
Ne bih se slozila da je nama "lakse", jer nijedan raskid nije prijatan, makar to bila veza od mjesec dana gdje se nije stiglo ni razviti nesto ozbiljnije, a kamoli duga veza gdje si se sigurno vidio s tom osobom do kraja zivota.
Razlika izmedju muskaraca i zena je u tome sto mi nase "odbolujemo" u nasa 4 zida ili u krugu najblizih prijatelja.
Ne zaletimo se odmah nekom drugom u zagrljaj, ne kuliramo da smo super ako nismo.. itd- sto masa muskaraca radi.
I kad dodjemo sebi, to se stvarno i vidi na nama. Kad krenemo dalje, mi ZAISTA krenemo dalje, a muskarci idu dalje na potpuno pogresan nacin. Znam dosta likova koji su imali duge veze..i koji svako malo mijenjaju djevojke, i to sve kratko traje, a tu bivsu nikad ustvari i ne prebole. Mi npr cekamo.. dok nam se neko bas bas ne svidi i dok jednostavno ne osjetimo da smo spremne za neki novi pocetak. Moje je skromno misljenje da treba cekati, dok ne osjetis da je za nesto vrijeme, da si spreman. I nije bas tacno da nas djevojke uvijek nadje "pravi". Da je tako lako i da je istina, ne bi djevojke koje su izasle iz dugih veza ( a kojih znam bar 10 ) solirale i po 2-3 god nakon raskida trazeci tog pravog, dok su svi njihovi bivsi uveliko u vezama. Kod tebe je situacija takva da ti tu djevojku jos uvijek volis.. ili jednostavno ne mozes da se naviknes bez nje. Da li postoji bolja od nje, zasto mora biti bolja? Cemu poredjenje? Cemu cilj da bude bolja. I ta iduca ce imati svoje osobine i kvalitete koje ce te osvojiti, a mozda bude potpuno drugacija. Sto se recimo meni desilo..hehe..
Ako ti je tvoj zivot mio, onda se trzni i kreni dalje. Kako sam rekla u prethodnom postu- bivse ljubavi treba pohraniti u seharu i svakako da ostanu dio tebe do kraja zivota. Opet je to nesto posebno, znati da si volio nekoga i taj neko tebe. Nema veze sto vise nismo zajedno, ja to ne gledam ko neki poraz, jer sama cinjenica da me neko volio tako dugo, a i ja njega- moj je razlog da budem ponosna na takvo iskustvo. Dok god razmisljas o bivsoj djevojci, neces biti u stanju da primjetis oko sebe i druge, koje ce te voljeti mozda i vise, a mozda i drugacije, s kojima ces dozivjet stvari koje nisi ranije. Do tebe je.. al sta god bilo, trebas sebi pruzit sansu. Ni ja se nisam zaljubila tek tako..nicim izazvana. Momak s kojim sam bila ta 3 mjeseca se nasadjivao na glavu na sve nacine da pridobije prvo samo moju paznju, pa prijateljstvo, pa neke simpatije..i na kraju, zaljubih se odljubih i to je to..
;). A cijela sapunica je trajala bar pola godine dok nismo na kraju prohodali.. Ako vec nema sanse da se pomiris s tom bivsom, vrijeme je da te rane pocnu zacjeljivat il same od sebe il da nekom das priliku da ti ih iscijeli
. Sretno.
). Ja samo nisam siguran da mogu posluziti kao adekvatan reper na osnovu kojeg bi demantovao sopstvenu raniju izjavu. Ako mogu, tim bolje. 
Nisu svi ko ti, ali nadje se poneki primjerak 
i zašto iskustvo predstavlja tako zgodan temelj za predrasude? 
