zavrzlama wrote:nemojte ba @cyprusa zajebavat
reci cu
ja vama sta njega muci...njega muci cinjenica da izborom Komsica se dokazuje da bosnjaci nisu odustali od BIH ,muci ga cinjenica da bi bosnjaci u cilju opstanka BIH sutra glasali i za Mitra iz Han Pijeska...sve ovo navedeno se ne uklapa u salonski plan...too bad.
Sam si sebi kriv jer si se ukopao semantickim akrobacijama da je morao i zavrzlama reagovaticyprus wrote:Slažem se... I koji kurac ste mi se svi natovarili?512MB wrote:Jebiga razglabamo o definiciji iste stvari. Hrvatski clan = clan iz reda hrvatskog naroda. Isti kurac. Poanta je da svaki clan predsjednistva zastupa drzavu BiH i svakog njenog drzavljana, ne samo konstitutivne narode.
po celu 
dert wrote:Eno Komso opet zaglavio bolnice , hirurgija
skidaju mu doktori s kurca one ustase i ostalu gamad
Dupli viski s ustašama
Novoizabrani član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda, Željko Komšić, boravio je prošlog tjedna u „službenom posjetu Zagrebu“ – kako je to moguće ako još nije stupio na dužnost? U Zagrebu je radi nastupa na Hrvatskoj televiziji boravio i Boriša Falatar i opet izazvao niz negativnih i paranoičnih reakcija u sarajevskim medijima i među političarima iz Komšićeva tabora, zbog kritike Komšićeve kampanje. Kakve su bile kampanje, jesu li kritike opravdane i tko zapravo ispija kave s ljudima sumnjive prošlosti?
Kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine na izborima 2018., Boriša Falatar, nekoliko puta je negativno iznenadio, maltene zgrozio, antifašističku, ljevičarsku i svekoliku bosansko-patriotsku javnost družeći se s ljudima sumnjive prošlosti, vezane uz početak 1990-ih.
Naravno, javnost i antifašisti imaju pravo da budu šokirani kada netko tko je imao želju biti član Predsjedništva BiH sjedi s izvjesnim Marijanom Pavićem, likom koji je stvaranje zločinačke NDH opisao rečenicama poput ovih:
„U Drugom svjetskom ratu, vidite, Hrvati su dva puta pobijedili, i mi nemamo razloga se nikom ispričavati. Mi smo dva puta pobijedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobijedili 10. travnja kad su nam Sile Osovine priznale hrvatsku državu…“
Javnost i antifašisti imaju pravo biti frapirani kada se surađuje s nekim tko je hvalio ustaškog zločinca Andriju Artukovića, ministra unutrašnjih poslova NDH, a za velikog antifašističkog vođu Josipa Broza Tita govorio da gori u paklu, nekim tko je negirao zločinački karakter logora u Jasenovcu govoreći, između ostalog, da su ljudi tu „umirali kako se i inače u ratu umire… od tifusa, dizenterije, ovoga, onoga… Ali to su bili radni pogoni.“
Možda bi se Falataru i moglo oprostiti drugovanje s Pavićem, da nije imao samo riječi hvale za Vlahu Carevića, vođu ultranacionalističke ratne formacije, koji je kao dosljedan sljedbenik ustaške ideologije zagovarao hrvatsku granicu na Drini, čiji su vojnici prisezali uz pozdrav Za dom spremni, a u logoru Dretelj zlostavljali i ubijali srpsko civilno stanovništvo.
Sve gore rečeno je točno osim što sam malo promijenio imena. Marijan Pavić nije Marijan Pavić (neka mi neka osoba koja se možda stvarno tako zove oprosti, izbor imena i prezimena bio je sasvim slučaja) nego Stjepan Mesić, bivši hrvatski političar, prvi premijer Hrvatske i kasniji predsjednik u dva mandata, a gore navedene izjave datiraju u 1992., o čemu postoje jasni snimci dostupni svima preko YouTube-a. Vlaho Carević je zapravo Blaž Kraljević, nekadašnji zapovjednik Ratnog stožera HOS-a i general Armije BiH. I naravno, Boriša Falatar nije Boriša Falatar nego Željko Komšić, novi-prastari član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda i zvijezda vodilja svih pravih antifašista i patriota.
Pošto je Komšić već pokazao da je sposoban za podvige o kojima obični smrtnici mogu samo sanjati, primjerice da osvoji više od 200.000 glasova u Federaciji šaljući poruke da je on onaj džoker s klupe –koju je grijao pune 4 godine u državnom parlamentu, a da nije ubilježio nijedan nastup – koji će donijeti Bosni i Hercegovini pobjedu od 2:1, onda ne treba da nas čudi da je uspio otići u službenu posjetu u glavni grad jedne države i prije nego je inauguriran, dakle i prije nego je stvarno postao član Predsjedništva.
I otišao je Komšić „u službenu posjetu Zagrebu“, kako su izvijestili iz njegove stranke, a tamo: sve se svelo na ručak na Stipom Mesićem. Nikoga više nije bilo s kim bi Željko normalizirao odnose i tko bi mu poslao poziv za službenu posjetu. Neslužbeno, pojeli su i popili skromno, a duplo bivši predsjednik Mesić mu je dao podršku, kao i ranije.
Priča o odnosu Komšića i pokojnog Kraljevića datira u njegov prvi mandat, kada je Komšić zatražio da u svoj kabinet stavi sliku Blaža Kraljevića, što je tada i kasnije objasnio činjenicom da je „zbog toga što je ratovao za BiH izgubio glavu“, da je to „čovjek koji se borio za ovu zemlju, koji je bio patriota“.
Nećete ovo gore čuti od pravih antifašista i bh. patriota, pogotovo onih koji su iznijeli kampanju kojom je Komšić dobio treći mandat, među kojima se opet posebno ističu prominentni funkcioneri Građanskog saveza te pojedinci iz Demokratske fronte. Ti ljudi tražili su ustaše i sljedbenike Udruženog zločinačkog poduhvata iza svakog ugla. I pronalazili su ih: primjerice u lijevo-liberalnom i beskompromisno antinacionalističkom portalu Prometej.ba čiji sam suosnivač i glavni urednik. Za jednog od njih, Twitter-šampiona, Prometej je ustaški i kriptoustaški; drugi, Onaj Što Je Nastupio Na Eurosongu 1993, proglasio nas je „pobočnom satnijom Udruženog zločinačkog poduhvata“; ostali su ponavljali njihove kvalifikacije ili davali mašti na volju pa je pisac ovih redova na kraju postao ni više ni manje nego „podmuklo ustaško pseto“. Nalazili su ustaše i četnike u intelektualcima i piscima poput Ivana Lovrenovića i Miljenka Jergovića. U svima – osim u onima koji vole Željka Komšića ili koje voli Željko Komšić. Ti i takvi ljudi bili su najglasniji Komšićevi promotori, a za sve koji su se usudili ne biti ničije ikebane, nego dirnuti u tu svetu kravu, bile su rezervirane javne poruke mržnje i nazivanje fašistima i zločino-poduhvatiteljima.
Veliko je čudo, stoga, kako je samo jedan od kandidata koalicije Demokratska fronta – Građanski savez novčano kažnjen tokom predizborne kampanje zbog jezika „koji bi nekoga mogao navesti ili potaknuti na nasilje ili širenje mržnje“.
To je na svojoj koži osjetio i Boriša Falatar, stvarni – ne ovaj ad hoc pseudonim s početka teksta. Eskaliralo je kada se nes(p)retno proljetos u Mostaru, pored ostalih građana među stotinama njih s kojima je pričao, susreo s jednim za njega i širu javnost dotad nepoznatim čovjekom, slobodnim građaninom, za kojeg će se ispostaviti da ima jednu nečasnu ratnu epizodu. Falatar se nakon tog saznanja odmah ispričao, no to za ljude iz Komšićeva tabora nije značilo ništa: prišili su mu etiketu neprijatelja Bošnjaka, čovjeka koji „ispija kafe sa isljednicima iz logora“, u čemu ne popuštaju ni danas, s tim da se ta „argumentacija“ proteže i na čitavu Našu stranku. Kad se društvo jednom nađe u stanju ludila i histerije, u ovom slučaju i na ovoj geografskoj lokaciji – antihrvatske histerije, onda je očito sve moguće i svaka podlost je dozvoljena.
I ne postavljaju se pitanja koja mogu narušiti tu sliku, primjerice pitanja o tome što su idoli antifašističke i svekolike patriotske javnosti govorili i radili 1992. i govori li to nešto o idolopoklonicima samim.
Otprilike u isto vrijeme kad je Komšić otišao na službeni ručak i piće s penzionerom Mesićem, Falatar je gostovao na Hrvatskoj televiziji gdje je, pored ostaloga, primjerice pored opravdane kritike hrvatske politike i politike Hrvatske u BiH i prema BiH, dao negativan osvrt na ljude kojima se Komšić okružio i njegovu ratnu, agresivnu i negativnu retoriku koja je dodatno pogoršala odnose između Bošnjaka i Hrvata.
To je dočekano na nož u većini sarajevskih medija i svrstano u domen izdaje i antibosanskog djelovanja; istih onih medija koji nisu primjećivali ratnu i agresivnu retoriku DF-a i GS-a, a mnogi su i sami sudjelovali u njoj. Bit će valjda da je svođenje predizborne kampanje na rat i plašenje naroda logorima pozitivna i prema budućnosti okrenuta retorika, a poruke poput one koja se našla na transparentu na Komšićevom skupu u Tuzli: „Glasom koji za Komšića damo, glogov kolac Čovi zabijamo. I zato ga k'o bosanska raja, i Kolindi zabijemo do jaja“ poezija izgradnje boljih odnosa. Tko god drukčije misli, on je neprijatelj „demokratske većine“, pobočna satnija Udruženog zločinačkog poduhvata, ukratko ustaša, čije postojanje u BiH treba dovesti u pitanje.
„Tako govoriti izvan BiH za nekoga ko je sada i tvoj kolektivni šef države je, u najmanju ruku, hinjski i neljudski“, reći će potpredsjednik DF-a Dženan Đonlagić komentirajući Falatarov nastup. Podsjetio bih za kraj g. Đonlagića da je i Milorad Dodik njegov i naš kolektivni šef države. Nadam se da neće biti hinja i nečovjek i da će slijedeći vlastite principe za laktaškog vožda imati samo riječi hvale.
https://www.fokus.ba/vijesti/bih/prvi-p ... kj6Km_U1Bc
ja ba, svi su istidraganbl wrote:Zanimljivo je kako svako, iz svojih razloga, u fokus stavlja pitanje načina izbora člana predsjedništva, umjesto da se daje procjena kvaliteta izabranih kandidata. Nije bitno ko je klovna izabrao, već je bitno to što je klovn loš i nesposoban.
Za Hrvate bi puno bolje bilo kada bi za hrvatskog člana predsjedništva (ili član predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, kakogod) bio izabran neko ko će da radi u interesu ne samo Hrvata, već i svih drugih građana.
Isto tako bi i za Srbe i Bošnjake bilo puno bolje kada bi izabrani Srbin (odnosno Bošnjak) radili za interese naroda.
Sa druge strane, oni koji su izabrani (a bogami i većina ostalih koji nisu izabrani) su obično političko smeće.
Dakle, nije problem što su Bošnjaci izabrali Komšića, već je problem što Komšić kao političar ne valja. Isto tako bi podjednak problem bio da su Hrvati sami izabrali Čovića, jer ni on kao političar ne valja. Nisu Bošnjaci izabrali lošeg Komšića Hrvatima, već su ga izabrali svima nama. Kao što su i lošeg Džaferovića izabrali svima nama. Kao i Srbi lošeg Dodika.
Ma i Kolinda je do sada skontala. Nije to problem.hizo ramidovic wrote:clanovi pbih jesu predstavnici drzave a ne predstavnici naroda iz kojih dolaze.cyprus wrote:
Razlika između toga dvoga ne postoji... A ni to "član iz reda hrv naroda'' ne postoji u Ustavu, iako Željko to često tako pogrešno citira...
Al nije bitno... Hajd života vam da prekinemo više ovu glupu diskusiju...
PS Od svega što je došlo meni u kontru, najviše smisla ima ovo što BHCluster kaže... Al tek bi se tu mogli igrati Engleza do ujutru
ovo je valjda do sada trebalo i djeci biti jasno...
i ne vadi.
ovo je stvarno ogavno kako pišu, onaj tko bi ih tužio, i oderao te tako natjerao na nestanak bi učinio veliku uslugu ljudskom rodu 
Za ovaj smrdljivi kamenjarski sajt ide pjesmica neka pati kome smeta. Željkomalakh wrote:https://www.dnevnik.ba/teme/sejdokomsic ... icka-prava
https://www.dnevnik.ba/dogadaji/sejdoko ... augurirati
https://www.dnevnik.ba/teme/sejdokomsic ... jorizacije
https://www.dnevnik.ba/kolumne/fenomen- ... -je-triput
https://www.dnevnik.ba/dogadaji/sejdo-k ... i-hv-i-hvo
samo na osnovu ovih pet članaka, komšić ima toliko osnova da tuži ovaj portal i da ih potopi kao papirni brodić i da još pri tome doda onih par izmišljenih i namontiranih izjava. on ih hladno ignorira i neće da se bavi stvarima koje ga ne interesiraju.
komšo
koliko vidim komšić se ni ne obazire na njihovo pisanje, a negdje sam procitao da je jako utjecajan portal, sa mnogo posjecenosti, tako da i nije bas benigan.mayab wrote:Ovaj dnevnik.ba je očito glasilo Dragana Čovića, ili barem HDZ-a BiH
Kafanska ideologija člana Predsjedništva
Objavljeno 19/11/2018 - ivanlovr
20. XI 2018.
Da Bosna i Hercegovina „objektivno ima tri društva“, tvrdnja je koja stoji u novinarskom pitanju, a pitani, Željko Komšić, žuri da je porekne: „ Nije to baš tako. Hajde, dajte mi nabrojte tri suštinske razlike između Bošnjaka, Srba i Hrvata. Isključite religiju i ovo što su ovi Srbi, Hrvati i Bošnjaci, gdje su te sociološke i kulturološke razlike?“
Prema ovom shvaćanju identitetna stvarnost Bosne i Hercegovine nekakva je idealna, sterilizirana društvena i ljudska čistina bez „socioloških i kulturoloških razlika“, a da je to tako, vidi se čim se „isključi religija i ovo što su ovi Srbi, Hrvati i Bošnjaci“.
Kad se ovako misli i govori u kafani, s veselim društvancetom, tu se nema što prigovoriti – može čovjek samo rezignirano odmahnuti rukom i isključiti se iz rasprave.
Kad ovako misli i govori najviši politički i državni funkcioner, pa još javno, onda to vuče barem nekoliko pitanja i zapažanja.
Kakvo je to znanje o zemlji kojoj si na čelu kao član najviše reprezentativne političke institucije? O zemlji čija je konstanta i „znak prepoznavanja“, kroz vijekove, do danas – baš sociokulturna pluralnost, a njezin temeljni problem – kako pronaći harmonično političko rješenje „upravljanja“ tom pluralnošću.
Kakvo je to znanje o genezi, o identitetnim i političkim razlozima i sadržajima činjenice da su „ovi Srbi, Hrvati i Bošnjaci“?
Kakvo je to znanje o religiji kao povijesnom humusu na kojemu su izrasle i oblikovale se upravo „sociološke i kulturološke razlike“ što obilježavaju bosanskohercegovačku društvenu zbilju?
Odgovori su poražavajući: nikakvo! Potpuni analfabetizam u pogledu osviještenosti, ili barem elementarne informiranosti o zemlji koju predstavljaš.
Ali, dobro, ne bi to samo po sebi moralo biti tragično, jer mnogo je češća pojava da političari i državnici nemaju znanje, ili imaju krivo znanje o vlastitim državama i društvima. Ali zato se, barem oni mudriji, tim pitanjima i ne bave, ne ideologiziraju i ne teoretiziraju, nego svoj državnički i politički nerv, ako ga imaju, troše u praktične svrhe – poboljšavanje svakodnevnoga života građana.
U našem slučaju stvar stoji obrnuto: gospodin bi da na svojemu nikakvom, ali ideološki betoniranom „znanju“ – gradi čitav politički program. Isključiti (sic!) iz bosanske stvarnosti religiju, isključiti činjenicu da su „ovi Srbi, Hrvati i Bošnjaci“, i misliti da se na onomu što ostaje nakon tih isključenja može projektirati program za neku drugu i bolju državu i društvo – kako se to zove? Ima mnogo imena, svako je zlokobnije od drugoga.
Jedina dobra okolnost ili gorka utjeha jest to, što članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine prema ustavnim i poslovničkim ovlastima nije dano mnogo mogućnosti, a Komšiću najmanje, s njegovom nikakvom političko-stranačkom moći u zaleđu. Kao i to što je taj gospodin već u svoja dva prethodna mandata pokazao učinak – nula, pa nije vjerojatno da to neće ponoviti i u ovom.
Ivan Lovrenović
Od mnogih shupaka na BiH politickoj sceni on se uhvatio samo Komse to samo govori o Lovrinoj objektivnosti i onda ti je sve jasno od kuda vItar puse.....izgleda da ce Komso za svog mandata morati cesce provoditi na HirurgijiCapsicum wrote:Nek popije šta za smirenje, Komšo mu je od danas predsjednik
jos kad navale i ovi prekogranicni Jes pa da ga optuže da je demokratski taliban.hizo ramidovic wrote:lijepo bi bilo da je lovrinovic napravio jednu uporednu analizu ucinka i dragana covica kao clana predsjednistva u prethodnom mandatu, pocevsi od stajanja na srpsku stranu u postupku revizije tuzbe bih protiv srbije, preko odbijanja da potpise sporazum sa iz pa do otvorenog i vatrenog zastupanja interesa susjedne drzave u slucaju peljeskog mosta, iako ga kruhom hrane poreski obveznici i sirotinja ove drzave...
mozda nije dobio pare za to a za tekst gore sigurno jestehizo ramidovic wrote:lijepo bi bilo da je lovrinovic napravio jednu uporednu analizu ucinka i dragana covica kao clana predsjednistva u prethodnom mandatu, pocevsi od stajanja na srpsku stranu u postupku revizije tuzbe bih protiv srbije, preko odbijanja da potpise sporazum sa iz pa do otvorenog i vatrenog zastupanja interesa susjedne drzave u slucaju peljeskog mosta, iako ga kruhom hrane poreski obveznici i sirotinja ove drzave...
Pa čitajte, jebo ga ja. Ima čovjek svoju stranicu. Nije da ga branim, ima tu svega i svačega, ali reći da nije obrađivao navedene teme je pomalo bezobrazno. Lično za njega smatram da je ters koji se svojim tekstovima u posljednje vrijeme obračunava sa onima za koje misli da su mu trebali pružiti nešto više, nego što su dali.Capsicum wrote:Jes pa da ga optuže da je demokratski taliban.hizo ramidovic wrote:lijepo bi bilo da je lovrinovic napravio jednu uporednu analizu ucinka i dragana covica kao clana predsjednistva u prethodnom mandatu, pocevsi od stajanja na srpsku stranu u postupku revizije tuzbe bih protiv srbije, preko odbijanja da potpise sporazum sa iz pa do otvorenog i vatrenog zastupanja interesa susjedne drzave u slucaju peljeskog mosta, iako ga kruhom hrane poreski obveznici i sirotinja ove drzave...
Neće da može. Ne da se on tako lako zajebat.
Znači, možeš dva desetljeća pisati i žestoko kritikovati politiku HDZ i Crkve, ali čim napišeš nešto negativno protiv Komšića, tvoj cijeloživotni rad pada u vodu i postaješ ljubitelj Čovića.Capsicum wrote:Ma otkad je Željko obznanio kandidaturu Ivan je počeo dobivati epileptične napade. Od tog momenta za njega je postojao samo jedan neprijatelj. Čoviću je sve halalio u međuvremenu, jer sve što je radio i radi je manje bitno kad se nad tobom nadvije prijetnja strašnog Komše
