Dijelim mišljenje. Neafirmisani pjesnici slijede, a afirmisani (bi trebali da) kreiraju paradigme

Mada, opet, i ta kreacija bi trebala imati mjeru. Ne treba originalnosti težiti nazor, po svaku cijenu. Ne treba biti hipster
Kiko je objektivno jedan značajan pjesnik i on je toga bio svjestan. To se vidi i u njegovim stihovima i u intervjuima s njim. Sigurno je da je on ostvario određen uticaj na našu poeziju. A o kakvom konkretno uticaju se radi, ne znam. Nisam nikad nabasao na njegove riječi o tome niti sam previše zainteresovan za stihove pjesnika koji bi mogli biti objekti tog uticaja. Rijetko čitam išta mlađe od Semezdina Mehmedinovića
No, ako već ne znam ništa o uticajima Sarajlića, barem znam ponešto o uticajima na Sarajlića:
Piši mi na zelenu adresu ljeta.
Poljupci koje mi šalješ neka bude posljednje večernje novosti.
Glava mi je puna nekih divnih soneta,
a nema nikog ni da mi oprosti i ne oprosti.
Jutros su opet pisali nešto povodom moje
najnovije zbirke.
O uticajima ponovo izmislili su čitave priče.
Najveći uticaj na mene izvršila je
jedna apsolventkinja germanistike,
ali to su prećutali, jer, zaboga, koga se to tiče.
Koga se tiče to što si ti za mene i Honolulu i
Madagaskar i Meksiko,
Istorija koju, klecajući, obiđoh uzduž i poprijeko.
Tvoje ime nije ušlo ni u jedan leksikon.
Nema te ni u jednoj enciklopediji,
ni u jednom “Ko je ko”
Ali za mene ti si sve, kao vojniku prvi dan mira,
krevet i suze i cvijeće u vazi.
Tvoje oči su mi jedina lektira
u ovom danu koji prolazi i odlazi.
