Pozitivna priča iz Goražda: Okusi prirode na imanju Hasanspahića
Piše: E. A.
Bračni par Melisa i Rizalija Hasanspahić iz Goražda prije nekoliko godina odlučili su živjeti od vlastite zemlje i to im itekako uspijeva. Postali su najpoznatiji proizvođači raznih vrsta slatka, ajvara i drugih proizvoda koje prave od svega što uzgajaju u svojim plastenicima.
Melisino slatko od duda i ajvar najčešće je kupovao nekadašnji američki ambasador u BiH Patrick Moon, ali i mnogi drugi sladokusci koji uživaju u proizvodima spremljenim na tradicionalan način.
Melisa nikada nije živjela na selu, ali kad je upoznala Rizaliju, ljubav je savladala sve prepreke. Danas žive u svojoj kući na 850 metara nadmorske visine u selu Vladačići koje je od Goražda udaljeno oko 35 kilometara. Svakodnevno njihova kćerka Amila, koja je završila drugi razred Srednje poljoprivredne škole u Goraždu, prepješači četiri kilometra makadamskog puta do Ilovače. Ni njoj ni sinu Enisu koji je završio četvrti razred osnovne škole nije teško stići školske obaveze, ali i pomoći roditeljima.
Hasanspahići su prije 15-ak godina podigli prvi plastenik te zasadili jagode na jednom dunumu zemlje. U međuvremenu su stvorili pravi mali raj domaće proizvodnje.
"U tom periodu Klas je tražio kooperante za proizvodnju džema i slatka od jagoda i mi smo sa njima radili oko dvije godine. Poslije toga je bio problem za plasman proizvoda i na nagovor naših prijatelja prvi put smo proizvode izložili na sajmu 'Dani jabuke' u Goraždu 2006. godine. Od tada smo počeli razmišljati da se ozbiljno počnemo baviti ovim poslom, ali problem je bio prodaja proizvoda", priča Melisa.
Prije pet godina Hasanspahići su prvi put svoje proizvode izložili na sajmu Bee Fest u Sarajevu. Predstavili su se sa domaćim tradicionalnim proizvodima, a mušterijama je najzanimljivije bilo slatko od duda .
"Uglavnom je slatko od duda privuklo pažnju mnogim posjetiocima sajma. Ispočetka je bilo teško steći povjerenje kod kupaca jer danas se svašta prodaje pod domaće proizvode, ali mi stojimo iza svojih proizvoda i garantujemo za njih. Na sajmovima smo upoznali ljude iz raznih ambasada i koji su i danas naši vjerni kupci. Učestvovali smo na Diplomatskom bazaru, u Američkoj ambasadi, u zgradi Evropske unije i Njemačke ambasade gdje smo predstavili naše proizvode. Moram spomenuti i centar 'Help' koji nam je dosta pomogao da bismo još bolje uspjeli u ovom poslu. Radili smo projekat i zadovoljili sve njihove kriterije. Da bi nam još više pomogli otvorili su prošle godine jednu prodavnicu koja se zove 'Špajz' i nalazi se u Sarajevu na Koševu. Mi tu uglavnom plasiramo sve proizvode", priča Melisa.
Riječ je o asortimanu od oko 30 proizvoda od slatka, džemova, raznih sokova, pekmeza, bestilja i svježeg povrća.
"Zbog velike potražnje za našim ajvarom, koji je najzastupljeniji proizvod, odlučili smo proširiti plasteničku proizvodnju i danas imamo 600 kvadrata plastenika, a prije tri godine smo se registrovali kao SPP 'Okus prirode'. Napravila sam i stranicu na Facebooku i preko nje smo stekli dosta kupaca, uglavnom iz Sarajeva. Svake sedmice dovlačimo svježe povrće u prodavnicu 'Špajz' gdje su se već kupci navikli na pakete koje pakujemo, a upravo povezujemo i svoje stalne kupce koji kupuju od nas. Plasman nam nije više problem, sad je problem proizvodnja jer nam fali radne snage. Posla ima puno, nema ograničenog radnog vremena, pogotovo kad je sezona voća i povrća, a to je od septembra do novembra", kaže Melisa u razgovoru za Klix.ba.
Najviše posla Hasanspahići imaju ljeti, ali ipak odvoje i vrijeme za porodični odmor, dok zimi uglavnom odmaraju po tri mjeseca.
"Ja sam odrasla u gradu i nikada nisam imala svoje selo, ali evo 20 god sam u braku, imam dvoje prekrasne djece, dobar brak i nisam se pokajala što sam se udala na selo. Gdje god se nalazite, bilo da je u gradu ili na selu, mora se raditi, ali uz dobru volju može se sve postići", kategorična je Melisa.
S vremenom je naučila praviti različite domaće specijalitete. Od nje su kupovali američki ambasador i njemačka ambasadorica, ali i mnogi koji su ajvar i druge specijalitete preporučili svojim prijateljima.
"Posjetila nas je talijanska književnica Silvia Avallone i bila oduševljena našim proizvodima. Kupci su različiti, a najviše se kupuje ajvar, kao i slatko od duda i trešnje, to je baš traženo", kaže Melisa.
U pravljenju specijaliteta pomažu i djeca, koliko mogu od školskih obaveza, a kad je raspust i mnogo više. Od Melise uče kako se sprema slatko od duda po kojem su prepoznatljivi.
"Slatko od duda se pravi na tradicionalni način, ukuha se agda, doda se očišćen dud i pred kraj kuhanja doda se limun narezan na kolutove. Inače dud je veoma zdrav, a svi naši kupci se kad vide dud sjećaju djetinjstva. Tu je i slatko od trešanja koje se rijetko može naći na policama supermarketa, a priprema se isto kao i dud, samo što se trešnje očiste od košpica", pojašnjava Melisa.
Priča o ovim vrijednim ljudima se proširila najviše zahvaljujući njihovoj želji i upornosti da uspiju. Njihov primjer već godinama pokazuje kako se i na selu može živjeti veoma dobro ali je potrebno "zasukati rukave". No kad dođu rezultati, vidljivo je koliko se trud isplatio. Hasanspahići su u šali znali reći kako njihov dud zarađuje ministarsku platu, što je nekima neobjašnjivo. Ali kad poredaju po 300 tegli slatka od duda, onda je tu i računica. A priroda se potrudila da osigura darove koje čarobne ruke Melise Hasanspahić pretvaraju u razne vrste slatka.
"Slatko od pitomih i šumskih jagoda, pa slatko od ribizle, pa ide slatko od trešanja, ima džemova od maline, slatko od duda, poslije pekmezi - jabuka, kruška, sokovi isto tako, pa ide slatko od guljenih šljiva. Mi proizvodimo velike količine, neki nam ne vjeruju, ali sve to možemo uraditi na svom imanju. I kad nam kupci ovdje dolaze obično se zaprepaste, ali odu zadovoljni", kaže Melisa.
Sve što su postigli, učinili su to vlastitim radom.
"Nikada ne bismo mogli otići odavde jer nikad ne bismo mogli ostaviti ovakvu ljepotu", kaže Melisa.
