zlajaBHF wrote:Razumijem ja sta ti govoris, i ja se slazem da su uzeli onoliko koliko su se sa Rusima dogovrili, medjutim uzeli su ono sto im je potrebno. Da li ce uzeti Tel Rifat ili ne, je stvarno nevazno za Tursku. Turci su sklonili YPG sa granice. Taj manji dio teritorije i ne moze prezivjeti bez Assada. Nebitno je.
Pitanje je hoce li ici na Manbij i ostale dijelove teritorija pod kontrolom YPG-a.
Mislim da ne razumijes turski odnos, turske strahove u odnosu na Kurde.
Turska ne prihvata Kurde kao politicki narod. Svaka kurdska partija, svako politicko, ekonomsko, akedemsko, kulturno ili bilo koje drugo organizovanje Turska vidi kao prijetnju.
U Turskoj imamo dosta turskih stranka. Kurdi, kojih ima 18-20 miliona, nemaju nijednu stranku koja slobodno djeluje. Svaka stranka koja je ikada nastala, a koja ima kurdski identitet, je proglasena kao teroristicka. Shvatas li o cemu se radi? Terorizam je alatka, instrument u borbi protiv kurdskog naroda.
Kurda danas ima 20 miliona, za 50 godina ce biti 40-50 miliona, samo u Turskoj, vise nego ima Turaka. Turska drzava samo postojanje kurdskog naroda vidi kao prijetnju za Republiku Tursku. I u pravu su. Republika Turska, drzava turskog naroda, ne moze opstati u ovim granicama.
Amerikanci su lukovo upitali Turke da im daju spisak sirijskih Kurda koji su njima prihvatljivi, pa ce Amerika raditi da ih politicki afirmise. Turci su to odbili. Za njih su svi Kurdi prijetnja. Svaki razvoj kurdskog naroda je prijetnja. Nema to veze sa PKK. Stavise, PKK je instrument Turske koji koriste za ugrozavanje kurdskog naroda. Turskoj odgovara postojanje PKK.
Nebitno da li su Kurdi na granici ili ne. Turci se boje politickog, ekonomskog i kulturnog budjenja kurdskog naroda. Boje se jacanja nacionalnog identiteta kod Kurda.
Ovo je rat koji ce trajati dok Kurdi ne oslobode svoj teritorij ili dok ih susjedi sve ne pobiju u nekom novom holokaustu.
Iskreno se nadam da ce doci do kompromisnog rjesenja, da Turci, Arapi i Perzijanci povuci vojsku sa kurdske zemlje i da onda formiraju neku BI uniju po uzoru na EU, gdje nece biti granica, ali gdje ce svaki narod vladati na svojoj zemlji. Samo tako je moguce osigurati trajni mir i prosperitet.
Ovako se mogu krviti do sudnjeg dana. Nikad mira nece biti. Nikad nece biti kontinuiranog razvoja. Ostatak svijeta ce otici predaleko.