zposao wrote:
Svašta nešto si napisao, ali mi opet nije skroz jasno šta si htio reći.
Ja sam odgovarao na ovaj gore tvoj komentar gdje si napisao da je, parafraziram: "džaba nekome ako je čitav život činio dobra djela ljudima, ako to nije isključivo činio zbog straha od Sudnjega Dana, jer je bitna namjera a nije bitan sam čin"
Sa druge strane ispade da neko drugi može činiti malo manje dobrih djela, ali zato ih ne čini da drugima pomogne nego isključivo ga vodi namjera da mu se upišu na Sudnjem Danu. I taj je u pravu, odnosno spasit će se, a onaj prvi koji iz nekog razloga nije vjerovao u Sudnji Dan, džaba mu sva dobra djrla koja je činio ljudima.
Iz ovoga po meni proizilazi par stvari. Prvo, po tome ispada da nije cilj dobrog djela pomoći nekome, nego je cilj i svrha "sebična" to jest samo da se "ja spasim i da mi se ubroji".
To donekle i mogu razumjeti opravdati jer je bolje i da nekoga vodi strah od Boga pa da cini dobro, nego da ga ne čini nikako.
Ali je tu sada problem što po tvojoj izjavi ispade da Boga apsolutno nije briga šta mi radimo i kako živimo, dok god mi ispunjavamo neke propise. Zašto bi Bog "prokleo" nekoga ko čitav svoj život proživi lijepo, živeći u miru sa drugim ljudima, pomažući svakome u potrebi, a iz nekog razloga nije bio relogiozan? I sve mu to džaba, ode on u Džehenem?
A vamo neko može biti možda kurvar, lagati, varati, krasti...ali svako malo periodično on napravi neko "dobro djelo" čisto eto da mu se ubroji, da se osigura, i taj je po tebi ispravniji od onog prvog?
Druga stvar, u našem narodu se kaže: put do pakla je popločan dobrim namjerama. Lijepo je imati dobru namjeru i ostvariti je. Ali ima dosta dobrih namjera, koje ostanu samo dobre namjere a ucini se nešto suprotno.
Jesi me zaposlio haman
Pa rekao sam ti odgovor na pitanje, Džennet je u Božijem vlasništvu i samo se on pita čija će djela prihvatiti a čija neće... Niko nije siguran od svih današnjih ljudi gdje će završiti i kakvim djelom će umrijeti.
Objava je došla da dadne ljudima upute kako se spasiti, ne treba ići u krajnost i pretvarati objavu u simbolizam, forsirat separativna tumačenja i razglabati o sitnicama jer niko ovdje nema znanje za takvo nešto. Vjera je došla kao cijeloživotna milost i uputa čovjeku, pojedincu, da po njoj živi lijep život u vjeri u Boga, život u kojem nema trovanja ni zdravlja ni zajednice i da umre kao čist i čestit i ode Bogu na polaganje računa. Vjerovanje u Boga je prva stvar za pripremanje Sudnjeg Dana, jer kontradiktorno je sjedit i mislit "ja ne vjerujem ali ako ima šta ja ću dat pokoju marku godišnje da se spasim" to tako ne ide.
Evo primjer iz Kur'ana kako Bog opisuje ovu temu:
(Sura vrijeme)
1) Tako mi vremena -
2) čovjek, doista, gubi,
3) samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje
Vidiš tu ima dobrih dijela, i Allah kaže da su neophodna da čovjek ne bude gubitnik, ali ta dijela imaju svoje mjesto u životu, mjesto im je nakon vjerovanja, jer vjerovanje je prvo spomenuto (samo ne oni koji vjeruju). Kasnije ovo "i dobra djela čine" je prevedeno iz sallihati što je izvedenica iz riječi namaz ali to je priča za sebe.
„A oni koji su vjerovali i dobra djela činili bit će u divnim džennetskim baščama, sve što zažele imat će u Gospodara svoga; bit će to blagodat velika“ (Eš-Šura: 22)
Ovo je neki opis nevjernika iz Vatre koji slijede trendove svog vremena.
„I oni će, svađajući se u njemu, govoriti: „Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi. Kad smo vas sa Gospodarom svjetova izjednačavali, a na stranputicu su nas naveli zlikovci, pa nemamo ni zagovornika, ni prisna prijatelja. – Da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!“ (Eš-Šu'ara: 96-102).
„A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali. A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili da dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv.“(En-Nisa, 64)
„O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.“ ( Ez- Zumer, 53)
Sigurno je da su neka dijela inšaAllah prihvaćena i od nevjernika, kao udjeljivanje siromašnim, čista iskrena pravednost, čestitost, iskrenost... Bludnicu će spasiti od vatre to što je napojila žedno kuće, ima hadis parafraziram "spašavajte se od vatre pa makar s pola hurme".
Treba vjerovati a mala dijela spašavaju jer ona su najčešće najveća
