Maystor wrote:
Operacija Damascus Steel (btw prava vojna operacija ne može imati naziv po lišću; kodno ime treba da sadržava čelik, olovo, fosfor,...) je izvedena prebrzo, uz upotrebu, do sada, neviđene sile. Nisu imali puno vremena, a mogućnosti opstrukcija u SB UN su ograničene. Imam utisak da Rusija pokazuje znake nervoze, što je razumljivo. Cionisti imaju gotovo neograničene resurse, a za sve što urade u Siriji, Saudijska Vehabija plati račun. Tako da se njima ne žuri. S druge strane Rusija ne može podnijeti nadjebavanje sa zapadom (uništiće ih ekonomski). Ako se cionisti odluče za eskalaciju rata (što je mnogo vjerovatnije nego da će reći "ok, pobijedili ste"), Rusija ima samo dvije opcije: 1. da se povuče i 2. da upotrijebi pucu (termonuklearne bombe). Predsjednik Putin je nedavno jasno rekao da će upotrijebiti nuklearno oružje ako Rusija bude napadnuta, a rečenicu poslije da je "napad na saveznike jednak napadu na Rusiju". Da li je blefirao - vidjećemo.
Da, to je to: ili se povući ili opaliti, nema trećeg.
- Iako sam istrajno tvrdio (te bio i ostao u pravu) da neće izdati Damask, bio sam šokiran kada su prebacili svoje vazdušne snage u Siriju. Ne zbog toga što - kao notorni šalabajzeri kojih smo se nagledali na temi - mislim da nisu u stanju da vrhunski odrade takvu operaciju, već zato što instaliraju snage u krajnje inferiornoj geografskoj poziciji. Naravno, na njihovoj strani je međunarodno pravo, na njihovoj strani u Siriji je i moralni vertikala, ali znajući kakav je ulog te koga imaju sa druge strane - beskrupuloznu bandu spremnu na ama baš sve - bio sam i ostao sam zapanjen njihovim potezom koji mi i danas izgleda nevjerovatno hazarderski, kao ruski rulet.
- Istina, u međuvremenu je znatno uvećana teritorija pod kontrolom sirijske vlade, devastiran je ISIL, oslobođen Alep, izbilo se na Eufrat, petokolonaških enklava je sve manje, Turska više nije antisirijski ostrašćena kao do sada, ali na terenu Sirije jednostavno ne postoji mogućnost da se instalira dovoljna vojna efektiva koja će da parira Zio-USA potencijalu.
To mislim i danas, kao što sam mislio i prvi dan a toga su, svakako, svjesni i oni.
Ostaje zapitanost na osnovnu dilemu koja glasi: na šta je sada spremna potpuno ogoljena Zio-USA-Wahhabi osovina i još više, na kakav su odgovor spremni Rusi.