mk ultra wrote: ↑04/07/2026 11:30
SmokingMan wrote: ↑04/07/2026 11:09
Zasto roditelji, posvećujte više vremena i pažnje djeci, pogotvo tokom adolescencije. Nije lahko biti roditelj, ali nije ni za svakoga da bude roditelj.
Ne znam sta bih ti rekao
Nije njemu 4 godine bilo
Kazem ti, razmisljanje i postovanje sebe i svog zdravlja ovdje ne postoji. Kako onda mene ili tebe da postuje kad o sebi ne misli?
Sve neke bolesti zarad jeftinog dopamina
Svi smo probali nešto kroz odrastanje, vidiš da bi ti moglo uništiti budućnost, ostaviš se toga, i mensi se desio prelomni trenutak 2008, pa sam to platio osamom i ponovnim traženjem društva u kojem postoji neki smisao življenja. The reasoning mechanism.
Dobar dio današnje omladine nema kočnice u glavi a ja to mogu vidjeti u svakoidnevnim primjerima na javnom prostoru , i ne znaju kada treba prestati biti neodgovoran građanin. Nedavno sam spomenuo skorašnje orgijanje malodobne djece jedne dobrinjske osnovne škole na ekskurziji. Kad tad će izaći ta sramota na vidjelo, pa neka sebe nastavnici a posebno roditeljiu pogledaju u ogledalo kakave su pritajene monstrume stvorili. Svašta sam nešto saznao, ali sve u svoj vakat.
U moje vrijeme si uprkos izazovima osjećao neki stid i nelagodu. I mi smo imali seksualni nagon do plafona, mogao si probiti nebo libidom, ali druže zato postoji
frontalni korteks za regulaciju nagona, emocija, učenje kuturoloških, moralnih i etičkih obrazaca, i
striatum kao vrsta regualtora naprasitih radnjih da
amigldali naredi kako ne smije slijediti primordijalne primitivne obrasce ponašanja. Ako je neki od ta tri mehanizma oštećen kroz X ili Y faktor (da ne idemo do sitnih detalja), sigurno će doći do devijatnog ponašanja ili usvajanja nekih štetnih navika.
Život bi trebao biti prožet konstatnim učenjem do smrti (
bavljenje nekim smislenim afirmativnim hobijem koji ne donosi nikakvu materijalnu korist osim duševnog zadovoljstva) i ne završava sa sa diplomom u rukama i dobro plaćenim poslom, što je i mnogima imperativ kak obi isšunili očekivanja bližnjih. A kasnije se mnogi prepuste uzburkanim tokovima života kojih nisu ni svijesni. Kada se kaže iskustvo, ovisi o tome kako neko doživljava određeno iskustvo, šta ono predstavlja za njega i kakav podražaj ono izaziva kod individue, ali bez čestog pitanja zašto se to radi.
Mi smo svjesnije "životinje" koje slijede obrasce preslikavanja navika svega što nas okružuje, tako da se i dalje vodimo urođenim mehanizmom prilagođavanja situacijama i okolnostima, koje nas itekako određuju.
