Hahaha, baš tako, naučna fantastika.
Vjerujem da su količine različite za dječaka i za djevojčicu, pa i za odrasle je tako.
Iskreno, ja ne pratim toliko tablice. Da, krećem se u njihovim okvirima, ali uključim i svoj instikt. Po tablicama piše da se daje i breskva. Na pijaci ih još ima i ja se pitam kakve su to breskve u oktobru? Ne pada mi napamet da joj dajem nešto što mi je sumnjivog porijekla, uzgojeno Boga pitaj kako. Sve namirnice gledam da dajem iz mamine baštem ili da kupim od teta koje znam da imaju svoju baštu i samo svoje stvari prodaju. Evo danima joj dajem kašicu tikvica, krompir i mrkva (i moja je luda za tikvicom, to joj je najdraže jelo). Uopće se ne zamaram da bude raznovrsno - bitno mi je da bude zdravo. A sve što joj treba svakako će dobiti iz mog mlijeka. Negdje sam čitala da smo mi programirani da ishrana mora biti raznovrsna, ali za bebe to nije tako, pa one 6 mjeseci znaju samo za jedan okus, i sad ih još bombarduj sa hiljadu novih. Ja ću sve polako da uvodim, ima čitav život da sve proba. Skoncentrisat ću se na hranu našeg podneblja i sezonsku. Za jogurt sam pitala jer maštam o tome kako ću napraviti puru i sješćemo svi da jedemo (nemojte me ubijati u pojam da je to nemoguće, da će hrane biti svuda, da ja neću znati šta jedem, sve ja to znam, ali želim da joj steknem naviku zajedničkog objedovanja, pa makar ja naknadno jela). E kako joj dati suhu puru? Da napravim žiđe, ali opet mi žao da ne stavim nešto.
A što se tiče količine - ja vidim da bi moj pero ždero mogao to sve pojesti, ali neću da je pretrpavam ako je sita, i dalje su samo oči gladne. Da počne plakati ja bi joj davala i dalje. Mene je moja mama pretpravala i vidi me sad

, ne znam ustati od stola dok sve nije pojedeno, a ja sita. Volim slatko više neg sebe, a moja mati pravila nama kašice i u svaku slanu dodavala puter, a u slatku plazmu i med. Mi kvasali. Moj brat je sa 6 mjeseci imao 12 kg! Da se razumijemo, moja mama je jako vodila računa o našoj ishrani, naučila nas je da jedemo zdravo. Sve je sama kuhala, vodila računa da bude svježe, raznovrsno i zdravo. Ja ne želim da ispravljam njene greške, ja želim da unaprijedim njenu kuhinju. Želim da svom djetetu pružim sve najbolje (kao i svaka majka) i gledam sebe. Nisam dojeno djete, ali sam uvjerena da sam zahvaljujući maminim naporima za zdravom ishranom izrasla u jako zdravu osobu (usudila bih se reči zdravije od neke dojene djece). Moje djete je dojeno, i plus zdrava ishrana ima da bude mamin etalon zdravlja

Nekad imam osjećaj da dosta žena samim tim što su dojile misle da su dobile sve moguće zaštite, pa bebi od deset mjeseci daju grisini - haj zdrav je, neće mu ništa, neće ništa drugo. Svojim očima sam gledala kad je majka isključivo dojenoj bebi od negdje 5-6 mjeseci dala bajaderu! I onda ono - ali ja ga dojim, šta ću kad hoće. Mislim se, bolje da mu nisi to dala, pa makar ga ne dojila. I čuj šta ću kad hoće, sutra cijanid da kaže hoću ti bi mu dala
Znam da ja imam sreću, pa moje dijete sve hoće i lako mi je sad pričati, ali sam uvjerena da djetetu koje neće da jede sigurno umjesto obroka ne bih ponudila grisini. Neće ništa, hoće mlijeko. Mlijeko je jedina namirnica koja ima sve nutritivne vrijednosti koje trebaju jednoj osobi. I bila bih strpljiva i polako svaki dan nudila nove namirnice. Nije ni moja oduševljena svim što jede, naročito slatkim nije oduševljena, ali uredno jede. Nekad joj pjevam, daj šta daš, ne mora to mlijeko biti

. Ona je oduvijek takva, vrlo nagodna beba i poslušna. Ja sad kad joj uzmem igračku iz ruke ne plače, ona plače samo kad je gladna. Prosto me strah kakva će mi biti druga beba, ako je ikad budem imala, da ne iskišem sve.
