O stvarnom događaju na kojem se film uveliko bazira:
Davne 1959. godine u Sovjetskom Savezu devetoro mladih i obrazovanih osoba, sa solidnim iskustvom u planinarenju, krenuli su na neku snijegom okovanu planinu. Kako se nisu na vrijeme vratili, organizovana je potraga. Pronađeni su mrtvi izvan svog logora gdje su zastali da prenoće, uzrok smrti - smrzavanje. Njihov šator je pronađen prorezan nožem iznutra, te se smatra da ih je nešto toliko preplašilo da nisu ni prošli kroz izlaz, već su napravili rupu u šatoru i pobjegli. Šta ih je natjeralo da napuste šator, ostave i opremu i veliki dio odjeće i izlože se hladnoći koja ubija, nikad nije ustanovljeno. Provlačile su se mnoge teorije: da ih je napalo lokalno pleme, da su ih napali bjegunci koji su se krili u planinama, da su vidjeli nešto što nisu smjeli tj. neke vojne eksprimente, da su izgubili razum od nekog infrazvuka koji su izazvali planinski vjetrovi, čak su se spominjali i vanzemaljci. Više o stvarnom događaju kao i fotografije koje su planinari napravili prije pogiblje(fotoaparat je pronađen u šatoru) imate ovdje:
http://svartberg.org/mif/incident-na-pl ... u-djatlov/
A što se tiče filma, on govori o pet američkih studenata koji odlaze na autentičnu lokaciju da istraže šta se zapravo desilo tim nesrećnicima 1959. godine. Film je sniman kao "found footage", tj. uglavnom vidimo samo ono što su studenti zabilježili svojom kamerom. Zanemarićemo to da ljudi kojima prijeti smrtna opasnost i dalje troše vrijeme na snimanje, barem imaju vrhunsku kameru pa se i ne primjeti da je "found footage". Prva polovica filma drži pažnju, oni u Rusiji sreću zanimljive sugovornike, nalaze zanimljive tragove, ali od onog trenutka kad vidimo za koju se od teorija nestanka planinara autor odlučio kvaliteta filma opada. Dok je imao tu auru misterije film je bio dobar, dok ništa zapravo nismo vidjeli bio je puno bolji nego od onog trenutka kad su karte bačene na sto.