Forum Klix.ba

Sati wrote:Onaj ko istinski voli sebe, nikada neće povrediti drugoga.

Buda
Mallika sutta (SN III.

E ovo jest zahebano za postić al' nije nemoguće,

Malo pitanje za Budiste(i simpatizere) na ovoj temi
U cemu se ogleda vasa licna praksa, odnosno kako praktikujete Budizam? Znaci nesto iz licne perspektive.

dr.Gonzo wrote:Malo pitanje za Budiste(i simpatizere) na ovoj temi
U cemu se ogleda vasa licna praksa, odnosno kako praktikujete Budizam? Znaci nesto iz licne perspektive.

Ja lično najveći dio moje budističke prakse provodim u prošenju hrane, a ostatak u jedenju iste,

Pošto ovaj članak nije stekao neku veću popularnost na temi o dijalogu onda ga odgovorno prebacujem ovdje,


"Dijalog je umjetnost"

Govorimo o važnosti dijaloga, principu koji vrijedi svugdje, od odnosa između pojedinaca do onih među narodima. Dijalog je metod koji se koristi od strane svih velikih budističkih majstora kojeg oni koriste da bi podučili ljude da prepoznaju vrijednost i dragocjenost vlastitog, kao i života drugih. I da ga poštuju, jer dijalog znači, prije svega, duboko poštovanje za sebe i za druge.


Riječ dijalog dolazi od grčkog dia (između) i logos ( izraz koji uključuje i značenja kao što su riječ, jezik, načela, racionalnost, prava, itd..). U budizmu dijalog nije samo sredstvo za komunikaciju vlastite poruke , već zapravo izražava njegovo temeljno načelo: Povjerenje u ljude, njihov potencijal i bezgranično dostojanstvo ljudskog života kao manifestacije Dharme.
U budističkoj tradiciji, odnosi među ljudima koji se temelje na poštovanju i otvorenom dijalogu imaju centralnu ulogu u otkrivanju zajedničkih vrijednosti koje omogućavaju ljudima da žive na najhumaniji i najbolji mogući način.

Istorija nam daje bezbroj primjera naučnika, filozofa i vjernika koji su i pored jake vjere u vlastite ideje ipak bili majstori u umjetnosti dijaloga. Jaka, solidna vjera nije nužno prepreka za dijalog, naprotiv, u pratnji otvorenog uma je ključni sastojak za uspjeh dijaloga.

Sutre nam donose učenja Buddhe Shakyamunija. On je proveo svoj život putujući s jednog mjesta na drugo, u interakciji s ljudima, nudeći im sredstvo uz pomoć kojeg bi mogli živjeti s vjerom i nadom, unatoč neizbježnim patnjama života .Ljudi koje bi on susretao bili su iz različitih društvenih i ekonomskih slojeva, kulturnog miljea,kao i sposobnosti da razumiju njegovo učenje.

Trudio se u dijalogu, na jednostavan i prirodan način kako bi pomogao ljudima da shvate da Dharmu - univerzalni princip unutarnje istine – i da podijeli s njima vlastito povjerenje u njihovu vlastitu sposobnost da žive i djeluju u skladu s istinom i da realizuju autentično sretan život.

„Pobjediti vlastite predrasude, vlastito „ropstvo“ vjerovanja u moć razlika, su vodeći principi otvorenog dijaloga, neophodan uslov za ostvarenje mira i općeg poštivanja ljudskih prava" D.Ikeda .

(Bilo bi tako lijepo razgovarati s drugima, samo kad oni ne bi bili na tako tvrdoglav način u krivu, )

Dijalog sa meni simpatičnim osobama ili onima koje volim je ugodno iskustvo.U takvim situacijama volim slušati ono što imaju kažu drugi i volim također izraziti svoje mišljenje, sviđa mi se vrijednost komunikacije koja se stvori u takvim prilikama.
Također sam spreman da prihvatim kritike i prijedloge za poboljšanje, i pogriješim li, u stanju sam čak i da se izvinem.Postoje također osobe mi nisu posebno simpatične a s kojima mogu ipak razgovarati staloženo i konstruktivno.

Nažalost, ovakva idilična slika je ograničena na manji broj osoba a češće, ja sam primoran na kontakt sa osobama koje su za mene teške ili naporne.
Tzv.bolna tačka su obično susreti s ljudima koji na neki način vrijeđaju moje ili dostojanstvo drugih osoba ili moj moj vlastit osjećaj za pravdu.
U takvim okolnostima, iskače moja „tamna strana“, i to najobičnije u formi Rottweilera. Rottweiler može jako ugristi ili bijesno lajati, ali nije preporučljiv ni za kakav dijalog.Dugo sam mislio da “ plemeniti motivi“ koji upravljaju „Rottweilerom“ opravdavaju njegovu agresivnost, ali onda sam morao priznati sebi da ljutnja i bijes samo uzrokuje štetu i da diskvalificiraju unaprijed bilo kakav argument.

Zamislio sam karikaturu u kojem se dva lika, vidno bijesni, svađaju.Šta piše u „ oblačiću“ iznad njihovih glava je nebitno. Vide se jasno dvije osobe koje se svađaju. Sam čin svađe, sukob, sam po sebi je lišen poštovanja, ne može imati nikakav pozitivnan sadržaj.

Osim toga, nakon svakog sukoba „Rottweileri“ su iscrpljeni, bez životne snage, „osuđeni na patnju boravka u „vitalnom stanju pakla“, nakon koje mora da slijedi naporni uspon i bolna rekonstrukcija. Sve to se na kraju pokaže kao skupo rasipanje vlastitih resursa i dobre sreće.
Budući da sam postao svjestan da je moj problem prisutnost Rottweilera, a ne samo oholi ili antipatični ljudi, preuzeo sam intenzivan rad na samom sebi i to da bih mogao biti u mogućnosti poduzeti sljedeći korak, a to je dijalog.

Drugi princip je taj da Dharma ili priroda Bude postoji u svakoj osobi a ako ja to nisam u stanju to percipirati, to onda zavisi samo od mene. „Teški, naporni, bolni susreti“ sa drugima stavljaju zapravo samo „pod povećalo“ moć i snagu moje „tamne prirode“, mog Rottweilera“ i zapravo mi pomažu da postanem svjestan i takve moje prirode da bih je mogao na kraju pobijediti tj.pozitivno transformirati.

Pozz, fatamorgana,

dozivio sam nirvanu... zivi u zgradi do moje

ime_kojeg_nema wrote:
Nevjerovatno je koliko ima istine u ovome, samo kada covjek iskreno i duboko promisli o prirodi svojih odnosa sa drugima... Mislim da bi nas samo imanje ovog na umu u razlicitm svakodnevnim situacijama umnogome popravilo kao ljude, da ne kazem prosvjetlilo

fatamorgana wrote: Pravo da ti kažem imekojegnema nije ni to na kraju krajeva toliko "abuzenze"(u ovakvom kontekstu ovoj riječi ne pridajem nikakvu vjersku konotaciju, već je koristim kao simbol nečega relativno nedostižnog ili dragocjenog) kako bi naš narod rekao.
Ova tendencija postoji u velikoj većini ljudi (sa manjim izuzetcima), postoji naravno i u meni, itekako, sad je poslije tri godine redovnog praktikovanja po prvi put primjećujem, ne uvijek doduše, ali radovi su u toku.

A opet, ne treba se skandalizovati ni nad ovakvom tendencijom, koliko god bi nam mogla djelovati "ružno" ili nam može stvarati suptilnu nelagodu, neprijatnost u nama samima, a niti nad bilo kakvom drugom koja postoji prirodno u nama, koja je kako budizam uči, prirodno urođena u biću, znači bez osude sebe ili drugoga.

Treba pak postati neutralan, ili još bolje kako kaže vijetnamski učitelj Thich Nat Hanh, treba biti suosjećajan i prema samom sebi, čak i prema stanjima i osjećanjima u nama koji nam baš ne sviđaju, koji nam stvaraju nelagodu.
Treba zapravo naučiti i njih mudro prigrliti kao da su dijete i dati ima priliku da se transformišu na plamenu svjesnosti, na plamenu mentalne prisutnosti, ovdje i sada.

Pozz svima!

Slazem se potpuno fatamorgana. Ono sto je malo problematicno jeste da kada osvjestis to da nesto radis pogresno, mislim kada osvjestis to zaista i nadjes stvarnu poveznicu izmedju pogresnih postupaka, ne mora to biti nista strasno nego uobicajene sitne nepovoljne prakse iz svakodnevnice, koje najvjerovatnije ponavljamo po inerciji navike, i kada dozivis poveznicu toga i vlastitog stanja koje je takvo kakvo je, opet ne mora biti nikakvo specijalno zlopacenje nego dukha o kojoj i Buda govori, kao vise manje stalno prisutan titrajuci osjecaj nezadovoljstva i neispunjenosti, onda je malo teze prihvatiti da se to desava, jer kao da si na tacki sa koje vise nema nazad a losa navika te koci da ides naprijed.

dr.Gonzo wrote:Malo pitanje za Budiste(i simpatizere) na ovoj temi
U cemu se ogleda vasa licna praksa, odnosno kako praktikujete Budizam? Znaci nesto iz licne perspektive.

Samoposmatranje, kontemplacija, pokusavanje da zivim osmostruki plemeniti put i pravila morala i svakodnevna meditacija (anapanasati i vipasana) ujutru i navece (ovo navece ponekad i preskocim )

Da li bi mi neko mogao pomoci sa uputama o meditaciji, prvenstveno sa anapanasati i vipasana, ovo sto sam nasao na you tube su uglavnom licna iskustva, ali mene interesuje sam pristup meditaciji, trening itd....
tx.

InstruktorRonjenja wrote:Da li bi mi neko mogao pomoci sa uputama o meditaciji, prvenstveno sa anapanasati i vipasana, ovo sto sam nasao na you tube su uglavnom licna iskustva, ali mene interesuje sam pristup meditaciji, trening itd....
tx.

Pogledaj na ovom linku http://www.yu-budizam.com/bud27b.html mozes skinuti audio vodjene meditacije, a imas i video sadrzaja i tekstova, sve cista praksa. Anapansati je meditacija na dah a vipasana na dozivljavanje fizickih senzacija na tijelu. Moj savjet bi bio da ako tek pocinjes sa meditacijom nemoj se previse ogranicavati pravilima i savjetima koje nadjes na internetu. Odvoji za to dvadesetak minuta dnevno kada ces sjediti i biti svjestan vlastitog disanja, kada udises znas da udises i kada izdises znas da izdises. Trudi se odrzavati svjesnost disanja, ako misli odlutaju registruj da su odlutale i ponovo ih vrati na svjesnost disanja, bez razocarenja ili ljutnje. Budi blag prema sebi . Kreni tako pa ce ostalo doci samo po sebi, ako se pronadjes u cijeloj toj prici nadji neki najblizi kurs meditacije, ja sam ovdje na temi ostavljao linkove za takve stvari, prodji kroz to, nije nista strasno, naprotiv, a sigurno ce ti biti od pomoci.

"ime_kojeg_nema".... Budi blag prema sebi ....

dr.Gonzo wrote:Malo pitanje za Budiste(i simpatizere) na ovoj temi
U cemu se ogleda vasa licna praksa, odnosno kako praktikujete Budizam? Znaci nesto iz licne perspektive.

Dr.Gonzo, sinoć se malo našalih, nadam se da ne zamjeraš! Ja sam, kako znam za sebe, bio privučen budizmom
i Budinim učenjem, ne znam zapravo zašto, valjda ljubav na prvi pogled.
Prije rata sam imao sve što je napisao Čedomil Veljačić, naš istaknuti profesor religije i komparativne
filozofije sa Zagrebačkog univerziteta, inače naše gore list, bosanac.
On je ako se ne varam, 60-tih godina otišao na Cejlon i zaredio se, postao monah, bhikkhu teravada škole.



Čedomil Veljačić

Zahvaljući njegovim knjigama, (ne zaboravimo, on je bio jedan od vrhunskih svjetskih autoriteta u naučnim filozofskim krugovima) imao sam priliku upoznati se sa pali kanonom i izvornim Budinim učenjem.

.............................................................................................................. (ove crtice predstavlju
sve ono što se od tad pa dosad u mom životu izdešavalo,

Elem, da mi je neko prije par godina rekao da ću ja početi praktikovati jednu mahayana školu, vjerovatno bih ga
"opalio štoCom", (ovo se sam sebi smijem)
Dakle, praktikujem jednu mahayana školu ima tri godine, uz veliki i redovan napor, ali srećom, ovi napori počinju da daju plodove, zadovoljan sam.
Čini mi se, zapravo da nije toliko važno čak ni koja od škola se praktikuje, ono što je važno je istinsko napredovanje
na putu.
Čak, štaviše,sada postajem svjestan da mnogo toga zavisi od mene samog, od mog truda i nijjeta kako bi rekli naši prijatelji muslimani.

U I Chingu, knjizi preobražaja (to jest stalne mijene) negdje piše da će dobar čovjek preobaziti na bolje čak i
loše sredstvo, alatku, a da će loš čovjek i onu dobru pokvariti.
A to isto je i Njegoš rekao: "Ne bije boj svijetlo oružje već srce u junaka".

Pozz,

ime_kojeg_nema wrote:dozivio sam nirvanu... zivi u zgradi do moje

To ti je ba Ćista iluzija,

Doručak

Posle jutarnje meditacije, doručkujte. Pri tome, jutarnji pozdrav članovima prodice je takođe deo Dharma prakse. Mnogi ljudi su ujutro loše volje. Sede za stolom i jedu, listajući usput novine ili čitaju tekst na kutiji sa zobenim pahuljicama po stoti put. Kada im sopstvena deca blistavih očiju požele dobro jutro, promrmljaju nešto i ne pogledavši ih i nastave čitanje. Kada ih supružnik nešto upita, ne odgovaraju ili tek nakratko upute pogled koji kao da kaže: "Ne gnjavi me." Kasnije se pitaju zašto imaju problema u porodici!

... Lako je rafalno mitraljirati decu naredbama: "Ustaj!", "Peri zube!", ""Šta si to obukao? Grozno izgledaš! Presvlači se!" "Prestani da se izmotavaš i jedi!", "Požuri, zakasnićeš u školu!" Mnoga deca će na to reagovati naravno inatom. Ali ako svoju decu ujutru pozdravite sa ljubavlju i pomognete im da se probiju kroz lavirint svojih jutarnjih obaveza, biće svakako srećnija. A i vi.

Thubten Chodron: Taming the Mind

fatamorgana wrote:

"ime_kojeg_nema".... Budi blag prema sebi ....

Iz prve, hvala vam puno.
Ali sta sad?
Edit: Retoricko pitanje samom sebi

Dar Istine nadmašuje sve darove.
Ukus Istine nadmašuje sve ukuse.
Radost Istine nadmašuje sve radosti.
Iskorenjivanje žudnje nadmašuje svaku patnju.

Buda
Dhammapada, 354

Kad spomenu Čedu Veljačića...

Pričao akademik Vladimir Premec kako je, kao mladi asistent na odsjeku filozofije na FF-u u Sarajevu, upoznao jednog neobičnog čovjeka. Sišao je u bibilioteku fakulteta i htio neku knjigu, ali je vidio da je veliko pospremanje bibilioteke i da su mnoge knjige razbacane i nabacane, neke u kutijama, itd. Htio odmah da se vrati, ali stariji čovjek, bibliotekar, zaustavio ga i pitao šta želi.
Premec je rekao koju je knjigu htio, ali da sada nema smisla da je traži, u tom džumbusu i neredu.
Čovjek je prišao jednoj gomili knjiga, zavukao ruku i izvukao traženu knjigu.
Premec je bio šokiran.
Taj ga je čovjek pozvao da nekada popiju kaHvu.

''Nisam znao'', pričao nam je Premec - ''da je naš bibliotekar, Fejzullah Hadžibajrić, bio šejh i da je u to vrijeme prevodio i tumačio Mesneviju...''

Jedne prilike je dolazio prof. Čedomil Veljačić na Filozofski fakultet, a Vladimir Premec je imao želju da ga upozna sa šejhom Fejzullahom. Veli da je tom prilikom šejh Fejzullah pogledao u jedan kitab i rekao Čedomilu da će za godinu dana otići u Indiju i da je to njegov put.
Čedo se tada, kaže Premec, samo nasmijao toj mogućnosti, odbacujući je.
Za godinu dana je otputovao i to je bilo to.

arzuhal wrote:Kad spomenu Čedu Veljačića...

Pričao akademik Vladimir Premec kako je, kao mladi asistent na odsjeku filozofije na FF-u u Sarajevu, upoznao jednog neobičnog čovjeka. Sišao je u bibilioteku fakulteta i htio neku knjigu, ali je vidio da je veliko pospremanje bibilioteke i da su mnoge knjige razbacane i nabacane, neke u kutijama, itd. Htio odmah da se vrati, ali stariji čovjek, bibliotekar, zaustavio ga i pitao šta želi.
Premec je rekao koju je knjigu htio, ali da sada nema smisla da je traži, u tom džumbusu i neredu.
Čovjek je prišao jednoj gomili knjiga, zavukao ruku i izvukao traženu knjigu.
Premec je bio šokiran.
Taj ga je čovjek pozvao da nekada popiju kaHvu.

''Nisam znao'', pričao nam je Premec - ''da je naš bibliotekar, Fejzullah Hadžibajrić, bio šejh i da je u to vrijeme prevodio i tumačio Mesneviju...''

Jedne prilike je dolazio prof. Čedomil Veljačić na Filozofski fakultet, a Vladimir Premec je imao želju da ga upozna sa šejhom Fejzullahom. Veli da je tom prilikom šejh Fejzullah pogledao u jedan kitab i rekao Čedomilu da će za godinu dana otići u Indiju i da je to njegov put.
Čedo se tada, kaže Premec, samo nasmijao toj mogućnosti, odbacujući je.
Za godinu dana je otputovao i to je bilo to.

,

Vipassana, kalape i četiri elementa

Iz Budinog je razmišljanja vidljivo kako je njegov interes za hipotetičke stvari i isprazno filozofiranje bio iznimno ograničen. On se bavio konkretnim i egzaktnim područjima. Postavio je dijagnozu ljudskog stanja, propisao terapiju, davao intelektualno jasne odgovore i raspršivao tlapnje kakvima je obilovao tadašnji misaoni prostor. Postavlja se logično pitanje: je li Buda smatrao da se do prosvjetljenja može doći samo intelektualnim sredstvima, ili je u svoj nauk i praksu integrirao i nešto od praktičnih znanja yoge i meditacije do kojih je morao doći u svojim isposničkim godinama?

Odgovor na to pitanje je, kao i obično, dvojak. S jedne strane, Šakyamuni je ustanovio granice isposničkih praksi i prave rezultate je postigao tek kad je napravio radikalni iskorak iz tog mentalnog sklopa. S druge strane, raskidom s isposničkom praksom on nije posve odustao od isposničkih principa, i nastavio je živjeti životom redovnika-prosjaka. Jednako tako, ukoliko bi ga pitali je li moguće isposništvom i yogom postići prosvjetljenje, on bi odgovorio niječno, odbacujući tako prakse koje su u njegovo vrijeme bile uobičajene i korištene u svrhu duhovnog napretka. Istodobno, utemeljio je novu duhovnu praksu budnog i distanciranog promatranja mehanizama kreiranja, diskreiranja i ponovnog kreiranja umnih struktura, poznatu pod imenom vipassana.

Vipassana se od Patanđalijeve yogijske teorije razlikuje otprilike kao Maxwellova teorija korpuskularnosti fotona i fotoelektričnog efekta od Newtonove teorije svjetlosti kao valnog fenomena. Patanđali svijest definira kao zbroj valnih funkcija, titranja (vrtti) koja tvore uznemirenje mentalne supstancije (ćitta), a sve pojave u svijesti definira na onakav način na koji moderna akustička teorija definira zvuk, dakle glazbu i govor definira kao valne forme nastale zbrajanjem vibracija različitih frekvencija, primjer čega možete vidjeti ukoliko u nekom glazbenom editoru otvorite .wav datoteku i pogledate kako izgleda vizualni prikaz valne forme koja, pretvorena u električni signal, a putem njega u magnetizam i vibraciju membrane zvučnika, proizvodi vibraciju sredstva koju doživljavamo kao zvuk. Zvuk je dakle sintetička pojava, sačinjena od elemenata različitih frekvencija, glasnoće i trajanja. Patanđali na isti način sagledava pojave u svijesti, kao sintetičku valnu strukturu, koja definira prozirnost duha za atman/brahman.

Buda sa svojom vipassanom sagledava pojave korpuskularno, čestično. Tamo gdje Patanđali vidi valne funkcije, Buda vidi čestice fundamentalne materije, koje imaju iznimno kratko trajanje, ali čija energija se u cijelosti utroši u kreiranje drugih čestica. Takva čestica, po imenu kalapa, svojom smrću dakle rađa druge čestice, pridržavajući se zakona o održanju energije. Takav mehanizam perpetuira momente unutar svijesti i unutar tvarnog svijeta podjednako, i stvara složene fenomene, odnosno agregate. Model koji iznosi Buda ne treba shvaćati na površnoj razini atoma i molekula, nego prije na razini matematičkog modela kvantnog vakuuma1.

Za razliku od moderne fizike, koja strogo dijeli kvantne fenomene od fenomena poput ljudske svijesti, koje opaža na bitno višoj razini apstrakcije u odnosu na fundamentalne materijalne fenomene, dakle ne na kvantnoj razini nego na razini elektrokemije, Buda postulira ono što ja iz perspektive današnje fizike prepoznajem kao kvantnu teoriju svijesti, odnosno teoriju koja objedinjuje ponašanje materije i svijesti po zajedničkom modelu kalapa, odnosno fizikalnih fundamenata, koje u nedostatku boljeg termina možete zvati bozonima, a koji kreiraju privid čitave materijalne i duhovne stvarnosti svojim neprekidnim nastajanjem, iniciranjem drugih pojava i nestajanjem, dakle ulaženjem i izlaženjem iz postojanja u infinitenzimalno malim jedinicama vremena.

Kalape su beskrajno sitne čestice, kvantnih dimenzija, i unatoč tome što sam čuo da ih nazivaju "atomima", smatram da se tu mora raditi o bozonima, budući da se definicije podudaraju. Buda smatra da kalape postoje u nekoliko osnovnih tipova, podijeljenih prema elementima i njihovim tendencijama. Kalape tvore agregate, ali na način koji je srodniji načinu na koji kvantne fluktuacije vakuuma po nekim teorijama kreiraju dugoročno iznimno stabilne čestice poput protona, nego načinu na koji bi si ljudi takve stvari zamišljali, direktnim lijepljenjem čestica u veće strukture. Recimo samo ovako: Buda je imao jako dobru ideju o tome kako takve stvari rade, ali točna matematička formulacija fenomena nadilazila je njegove dosege, a ni ja po tom pitanju ne stojim ništa bolje pa ću slijediti njegov primjer i zadržati se na pojednostavljenoj i slikovitoj teoriji.

Teorija kalapa naslanja se na koncept četiri elementa, koji su prema Budi temeljne sastavnice materije. Dakako, ta četiri elementa nisu ni približno onako blesava stvar kako se to većini ljudi sa znanstvenim obrazovanjem može činiti na prvi pogled. Četiri elementa su zemlja, voda, vatra i zrak.

Da ovdje odmah zaustavim očekivanu reakciju čitatelja: te riječi su slikovita metafora, i nisu mišljene doslovno. Čovjek koji je prije 2500 godina postulirao teoriju materije koja se ne razlikuje bitno od teorije kvantnih fluktuacija vakuuma nije bio toliko blesav da misli da je vatra element. On je znao da je vatra složeni proces međudjelovanja različitih tvari, a ne element. Kad se misli na vatru kao element, misli se na nešto sasvim drugo, što objedinjuje pojave na kvantnoj razini materijalnog svemira, te duhovne fenomene i stanja određenog tipa.

Zemlja kao element je stanje "tvarnosti", inercije postojanja, kontinuiteta, tangibilnosti. "Zemlja" kao element bi prije bio Higgsov bozon; kad nekoliko iznimno kratkotrajnih čestica formira stabilno stanje po imenu proton, koje može nastaviti postojati u tom obliku kroz vremenski red veličine 1035 godina. Imajući u vidu da je trenutna starost svemira reda veličine 1010 godina, to vam nešto govori. Dakle taj faktor stabilnosti čestica i pojava je zemlja.

Voda kao element je opisiv kao "interaktivnost" ili "kohezija". Voda bi bile interakcije - jaka i slaba nuklearna interakcija, elektromagnetska interakcija i gravitacija.

Vatra kao element je energija, radijantnost, zračenje. Svi oblici zračenja su vatra, npr. reklo bi se da zvijezde funkcioniraju tako što od elementa "vode", dakle interaktivnosti koja inicira nuklearnu fuziju, proizvode element "vatre", dakle zračenje.

Zrak je možda najteže opisati, budući da ga uspijevam opaziti prije svega kao psihički fenomen širine prostora i ekspanzivnosti, i ukoliko bih ga morao mapirati na neki fundamentalni fizikalni fenomen, onda bi to bila kozmološka konstanta2, odnosno inherentna prostorno-vremenska ekspanzivnost Svemira.

Ta četiri elementa se može opažati i na makroskopskoj i na mikroskopskoj razini svijeta, dakle "vatru" se može opažati i u nuklearnim reakcijama i u oksidacijskim procesima, a "zemlju" u trajnosti protona i u čvrstoći kamena, ali jednako tako ih se može opažati u duhovnim procesima, koji su u osnovi stvoreni od istih elemenata kao fizički svemir i u kojima se odražavaju isti principi. Budino opažanje je da unutar fluktuacija vlastitog duha možemo opažati istu onu fluktuaciju kalapa koja čitavo vrijeme stvara, razgrađuje i ponovo stvara materijalni svemir, jer je fundamentalna gradivna tvar svijeta i uma ista.

Neka tumačenja budizma vele da to znači da je duh svediv na materiju, dok druga tumačenja govore da je materija svediva na stanje duha. Buda na takva pitanja odgovara šutnjom3. Naime, oba odgovora sadrže implikacije koje su krive i tako se na taj tip pitanja ne može odgovoriti. Ako vas netko pita je li avion podvrsta automobila ili podvrsta podmornice, što ćete mu odgovoriti? Buda iznosi nauk o kalapama i nepostojanosti agregata, i taj nauk je potrebno shvatiti, a njegovim shvaćanjem dolazi do spoznaje da su naše prvotne ideje o materiji i duhu bile pogrešne i da se na njima nije moglo graditi znanje. Budin nauk o kalapama nije puka teorija. Njega prati praktična disciplina po imenu vipassana, koju ću sada ukratko opisati.

Osnovna tehnika vipassane se može svoditi na mirno sjedenje, duboko osjećanje vlastitog tijela na razini sličnoj autogenom treningu, te opažanje mentalnih procesa u njihovoj prolaznosti i međusobnoj uvjetovanosti. To znači da promatrate emocije i misli kako dolaze, odlaze i u procesu stvaraju nove osjećaje i misli. To se prepoznaje kao manifestacija istog temeljnog principa koji stvara i rastvara sve ostale agregate. U svemu tome, opaža se kako nijedna od misli i emocija koje dolaze, odlaze i ponovo dolaze nije "ja", da jastvenost nije data u tim pojavama. Promatranjem tih procesa iz pozicije svjedoka, postiže se napredak u duhovnim kvalitetama (parami), primjerice postiže se distanca u odnosu na strasti i želje, i što je najbitnije, troši se karmički reaktivni materijal inherentan agregatima koje promatramo, budući da stav distanciranog promatrača koji osjeća ali ne reagira istovremeno stvara napredak u kvaliteti kšanti, te kroz patnju koju doživljava praktikant promatrajući traumatična, stresna iskustva iz svoje podsvijesti kako se odvijaju u njegovom duhu, troši traumatični kohezivni materijal takvih karmičkih agregata i tako ih transformira, prerađujući vlastito duhovno tijelo iz stanja vrtložnih, dramatičnih zbivanja ispunjenih strastima i patnjom u mirni, sabrani ocean duha, kako se vrtlozi u njemu utroše bez uzvraćaja koji energiju vrtloga ulaže u kreiranje novog vrtloga, po principu samsare. Odvajanjem koncepta "ja" od kalapa, otvara se mogućnost na djelovanje na njih kao na bilo koju drugu tvar. Tamo gdje nešto smatramo sobom, tamo se toga čvrsto držimo u strahu za kontinuitet vlastitog postojanja. Budistička praksa nevezanosti i distance omogućuje apstrakciju jastvenosti od prolaznih fenomena, te u konačnici i postizanje oslobođenja kao krajnjeg cilja.

Takva budistička verzija yoge proizvodi u osnovi slične rezultate kao Patanđalijeva - troši se i prazni energija vrtloga unutar svijesti koji proizvode samopropagirajuće tenzije, i tako se smiruje i homogenizira duhovna supstancija. Sa razine teorije i prakse, dakle, ukazuje se da se Patanđalijeva i Budina yoga razlikuju više po perspektivi i pogledu na iste fenomene, dok na razini prakse među njima nema bitnije razlike. Najkorisnija pouka koju se može izvesti iz razlika tih dvaju pristupa jest trodimenzionalnost slike koja se stvara o anatomiji duhovne tvari. Yogin koji sagleda vlastitu svijest iz obje pozicije ima veću šansu ispravno shvatiti problematiku i postići rezultate nego netko tko to sve gleda samo iz jedne pozicije i možda potpuno krivo shvati stvar, misleći da se radi o metafori ili o pukom misaonom eksperimentu. Upravo suprotno: radi se o transformacijskoj tehnici, metodi koja, karikirano, uzme zapetljano i prljavo runo svježe sastriženo sa ovce, i transformira ga u čisto, pravilno predivo.

Ono što je iznimno bitno u vipassana meditacji jest opažanje inherentne bolnosti iskustava. Praktički sve što vam prođe kroz svijest sadrži patnju, traumatičnost i duhovnu nelagodu koju je potrebno mirno utrošiti i otpatiti. Ta krotkost u patnji je mehanizam kojim akceleriramo "odrađivanje karme", jer simultano s utroškom patnje dolaze novi uvidi koji postaju mogućima tek kad se zapetljano karmičko runo raspetlja i pročisti. "Odrađivanje karme" vipassana metodom nije dakle samo trošenje nekakvog smeća, kako bi to doživljavao đainizam ili new age, nego otvaranje prema iskustvu i znanju koje je spojeno s boli, i ukoliko krotko podnesemo i otrpimo bol, ne uzvraćajući udarac, otkriva se da je druga strana bolnosti karmičkog raspetljavanja mudrost, znanje koje se tako otkriva. Znao sam čovjeka koji je za sebe govorio da korača putem bodhisattve tako što preuzima od drugih ljudi bolnu karmu koju oni sami ne žele odraditi, smatrajući je velikom neugodnošću. On takve karmičke blokove preuzme na sebe, i tehnika yoge mu se svodi na to da sjedi i pati, proživljavajući duhovnu traumu koja se oslobađa iz takvih karmičkih blokova, a rezultat je integracija kalapa iz takvih karmičkih blokova u njegovo karmičko tijelo, čime njegov "ego" raste i poprima sve veću složenost i sposobnost nošenja duhovnih istina i stvarnosti. Vježbom u takvoj disciplini yogin razvija mnoge sposobnosti koje nikad ne bi razvio da je odabrao ugodniju stazu. Primjerice, razvija izdržljivost prema neugodnim i traumatičnim iskustvima, te sposobnost za podnošenje teških duhovnih udaraca, koji ne ginu naprednom praktikantu. Isto tako, razvija se sposobnost za neposredno doživljavanje duhovne energetike, što je iznimno rijetka stvar, budući da većina takve stvari doživljava simbolički i s bitno veće distance, a sagledavanje duhovnih struktura direktno s razine kalapa, odnosno vrtti, ulazi u domenu s kojom samo nekolicina vrhunskih yogina zna raditi, zato što je iskustvo bolno, kaotično, i destruktivno po načine na koje ljudi doživljavaju stvarnost i svoju osobnost.

Razgovarao sam s tim budističkim yoginom prije desetak godina (negdje 1998.) kako bismo usporedili tehnike, i uvidom u moju tehniku unutarnjeg prostora i up-stream kriye zaključio je da se radi o istom principu kojeg on koristi u transformaciji karme, samo što se tehnička realizacija principa neznatno razlikuje, budući da ja koristim Kundalini-vrtloge za akceleraciju raspada agregata, dok on koristi suosjećanje pomoću kojeg se identificira s karmom i otvara se prema patnji koju ona sadrži. Budući da je otvaranje i integracija te vrste sastavni dio moje tehnike, koja radi posve istu stvar do točke u kojoj se aktivira kriya u predanosti višoj svijesti, zaključujem da je vipassana, ukoliko je prakticira stručni i vješti praktikant poput mojeg ondašnjeg sugovornika, principijelno ekvivalentna tehnika onoj koju sam ja razvio iskustvom i praksom. Moja tehnika sadrži sve aspekte vipassane, ali spojene s Kundalini-energetikom koja smanjuje izravnost kontakta traumatičnog sadržaja sa sviješću, i akcelerira razlaganje štetnih sadržaja fokusom energije višeg reda. Ali i koncept energetike višeg i nižeg reda te stratifikacije duhovnih tijela također je bio poznat mojem sugovorniku, tako da zaključujem da kod stvarno djelotvornih tehnika nema previše razlika. U konačnici, djelatna i učinkovita tehnika yoge je nešto što spontano razvije svaki iskreni tragalac za oslobođenjem, budući da se sredstva sama iskristaliziraju iz usmjerenja duha, onako kako se dijamanti iskristaliziraju u grafitu izloženom visokom tlaku. Tehnika yoge je dakle plod duhovnog stremljenja, a ne njegov uvjet.

Danijel Turina

Ni sa monasima, ni sa bramanima,
ni sa onima siromašnim i u nevolji
ne deli rđav čovek svoj obrok,
ne daje ni vodu, ni hranu.
Ljudi kažu za takvog sebičnjaka
da je nalik suši, nebu bez ijednog oblačka.

Onaj ko svoj imetak deli sa jednima,
ali ne daje rado i drugima,
taj je nalik malom pljusku;
tako ga mudraci opisuju.

Ali onaj ko lije obilne darove,
rado daje i ovde i tamo,
iz saosećanja sa svim bićima,
i koji uvek govori: "Evo! Evo!"
Takva vrsta čoveka je nalik
velikom oblaku bremenitom kišom,
što uz tutanj grmljavine
spasonosnu kišu posvuda lije,
natapa vis, koliko i dolinu,
velikodušan bez razlike ikakve.

Buda
Itivuttaka,75.

dr.Gonzo wrote:Malo pitanje za Budiste(i simpatizere) na ovoj temi
U cemu se ogleda vasa licna praksa, odnosno kako praktikujete Budizam? Znaci nesto iz licne perspektive.

Zar i ovog ima kod nas?

moonlight7 wrote:

dr.Gonzo wrote:Malo pitanje za Budiste(i simpatizere) na ovoj temi
U cemu se ogleda vasa licna praksa, odnosno kako praktikujete Budizam? Znaci nesto iz licne perspektive.

Zar i ovog ima kod nas?

Mogla si komotno dodati i ovaj smajli: za potpun umjetnički dojam,
(ako ti je baš tolika frka, ima u Vrazovoj vakcina protiv budizma, samo ovjeri knjižicu!)

fato...ništa lično, samo se nisam susretala s sljedbenicima budizma ranije,

moonlight7 wrote:fato...ništa lično, samo se nisam susretala s sljedbenicima budizma ranije,

You're wellcome! Znači nisam baš najbolje protumačio smajlije za kolutanje očima, zbunjenost i šok, nema veze,
biće bolje,

fatamorgana wrote:

moonlight7 wrote:fato...ništa lično, samo se nisam susretala s sljedbenicima budizma ranije,

You're wellcome! Znači nisam baš najbolje protumačio smajlije za kolutanje očima, zbunjenost i šok, nema veze,
biće bolje,

uvijek sam znala da ostavim pravi dojam

moonlight7 wrote:

fatamorgana wrote:

moonlight7 wrote:fato...ništa lično, samo se nisam susretala s sljedbenicima budizma ranije,

You're wellcome! Znači nisam baš najbolje protumačio smajlije za kolutanje očima, zbunjenost i šok, nema veze,
biće bolje,

uvijek sam znala da ostavim pravi dojam

Imaš lijep nick i avatar!